Nisam pravnik ali laicki razmisljam danas nesto. U obrazlozenju odlike kojom RATEL dodeljuje Telenoru na koriscenje kod 69 stoji sledece:
Citat:
Javni telekomunikacioni operator Telenor d.o.o. svojim dopisom broj 68/30/08 od 30.01.2008. godine, obratio se Republickoj agenciji za telekomunikacije (u daljem tekstu: Agencija) sa zahtevom za dodelu treceg mobilnog odredišnog koda, u kome, izmedu ostalog, navodi da je u svom dopisu broj 77/316/07 od 12.11.2007. godine izneo dokaze da je stepen iskorišcenosti raspoložive numeracije veci od 75% u odnosu na nominalni kapacitet sa dva postojeca mobilna odredišna koda, podrazumevajuci da su svi komercijalni pretplatnicki brojevi sedmocifreni.
Sada malo matematike. Ako uzmemo da Telenor ima 2 koda, 62 i 63, i da ako unutar svakog koda koristi sve sedmocifrene brojeve (sto nije slucaj), iskljucujuci brojeve koji pocinju sa 0 i 9 to iznosi 16.000.000 brojeva. Da bi se ispunio uslov iz gornjeg obrazlozenja (boldirano) Telenor bi onda trebao da ima aktivnih bar 12.000.000 brojeva.
Medjutim, situacija "na terenu" je drugacija. Nisu svi Telenorovi brojevi sedmocifreni!! Ispravite me ako gresim, stvar izgleda ovako, brojevi koji pocinju unutar odgovarajuceg koda su:
062:
2,3,4,5,6,7 - sestocifreni = 600.000 brojeva
1,8 - sedmocifreni = 2.000.000 brojeva
063:
2,3,4,5,6 - sestocifreni = 500.000 brojeva
1,7,8 - sedmocifreni = 3.000.000 brojeva
Ukupno = 6.100.000 brojeva.
Uzevsi u obzir telenorovu numeraciju, sa politikom upotrebe sestocifrenih brojeva, maksimalan broj brojeva koji moze da koristi je 6.100.000, sto je SKORO 50% MANJE od cifre kojom bi ispunio uslov iz gornjeg obrazlozenja RATEL-a (12 miliona) na osnovu koga je trazio novi 69 kod!
To natera coveka da stavi prst na celo i zapita se o tome kako je sad Telenor uspeo da iznese taj dokaz ako elementarna matematika pokazuje suprotno!!