Dnevnik, OBRAD SIKIMIĆ: Kartica velikih prednosti u 200 zemalja
Za predsednika beogradskog odeljka „Dajners klub internešenela“ (DCI) Obrada Sikimića, vezan je jedan od retkih presedana u poslovanju ove poznate svetske kuće. Kompanija, koja nema previše razumevanja za osobenosti pojedinih tržišta, jer nastoji da svoju operativnost maksimalno unifikuje, prihvatila je početkom 1999. dve sugestije svog glavnog menadžera u Beogradu. Nekoliko dana nakon početka bombardovanja poništila je validnost svojih kartica u Srbiji i Crnoj Gori, da bi, prihvativši procenu Sikimića, odmah posle Kumanovskog sporazuma, obnovila njihovu upotrebljivost.
Time su, s jedne strane, otklonjeni ogromni rizici korišćenja najcenjenije kreditne kartice u haotičnim ratnim uslovima, a sa druge, brzim povratkom, sačuvana mukotrpno građena i teško stečena pozicija na ovom tržištu. Te pozicije „Dajners klub Beograd“ stvara punih deset godina, od 1996. godine kada je DCI dao saglasnost za osnivanje svoje franšize u glavnom gradu Srbije.
- Pre raspada SFRJ imali smo oko 60 hiljada klijenata - kaže Obrad Sikimić. – Analize koje smo pravili pokazale su da je polovina njih napustila zemlju. Srednja klasa, koja predstavlja osnov kartičarstva, je doslovce nestala. Morali smo da stvaramo potpuno novu bazu korisnika, a posle Jezde, Dafine i hiperinflacije to je bilo veoma teško. Najlakše smo se probijali u Vojvodini, jer je tu kultura kartičarstva opstala. Ipak, neverica je bila neverovatno.
Klijentima smo objašnjavali da je naša kreditna kartica upotrebljiva za plaćanje roba i usluga u zemlji i inostranstvu, ali nam se dešavalo da klijent ode u Beč, upotrebi karticu i da nam posle toga oduševljeno javi - „Pa ovo stvarno vredi“!
Gde ste danas na srpskom tržištu? Da li ste uspeli da se vratite na one pozicije koje ste imali do 1991. godine?
- „Dajners klub“ je osnovan 1950. godine i to je bila prva ustanova u svetu koja je počela da se bavi izdavanjem kartica. Moglo bi se reći da smo, u neku ruku, rodonačelnici bezgotovinskog plaćanja. Danas smo prisutni na 8,5 miliona prodajnih mesta u 200 zemalja, imamo 17 miliona članova, koji svoje kartice mogu da koriste na oko milion bankomata. U Srbiji i Crnoj Gori imamo oko 30 hiljada klijenata, ali je naš tržišni značaj znatno veći.
U kom smislu veći? Da li je on posledica činjenice da je Dajners u neku ruku elitistička kartica i da su vaši klijenti imućniji ljudi?
- Ponudiću vam jedan podatak, a vi sami izvucite zaključke. – Pretpostavlja se da je u Srbiji trenutno u upotrebi oko 300 hiljada kartica. Tako gledajući, Dajners predstavlja tek oko 10 procenata tržišta. Ali, naši klijenti su napravili više od polovine prometa koji je plaćen „plastičnim“ novcem. Već pet godina imamo rast prometa veći od 30 procenata godišnje. Mi nismo elitistička kartica, niti to želimo da budemo. Međutim, nismo ni socijalna kartica. Beskamatno kreditiramo svoje klijente do 30 dana i zamislite šta bi se dogodilo kad bi nam masovnost bila imperat u poslovnoj politici.
Ko onda može da postane korisnik Dajners kartice?
- Klijent može da bude svako punoletno lice sa prebivalištem u Srbiji, koje je zaposleno na neodređeno vreme ili ostvaruje redovan mesečni prihod. - O prijemu odlučuje komisija na osnovu diskrecionog prava. Mi želimo klijente koji će koristiti karticu, koji će praviti promet s njom i koji će ažurno izmirivati svoje obaveze. Omogućili smo našim klijentima da godišnju članarinu izmiruju mesečno. Druga pogodnost je ta što smo našim članovima doneli pogodnost da kupuju robu i plaćaju usluge na šest odnosno 12 mesečnih rata.
Zar to već uveliko ne rade banke? Po čemu se Dajners razlikuje od njih?
Slažem se sa vama da banke to uveliko rade. - Ali, pod kojim uslovima? Naši klijenti plaćaju naknadu od samo 1,5 odsto ako kupuju na šest rata i 3 odsto ako robu ili usluge plaćaju na 12 meseci. Naš cilj nije da uništimo svoje klijente, već da rastemo zajedno sa njima. Naši članovi osećaju da su deo jedne familije. Radili smo pune četiri godine bez ikakvog profita, jer nismo hteli da finansijski iscrpimo i izgubimo naše klijente. Čak 90 odsto novih članova dobijamo na osnovu preporuke. To je neka vrsta „usmene“ pošte, koja je najbolji vid marketinga. Mogućnost kupovine na rate otvorena je na više od 3.000 prodajnih mesta. Uslov je ažurnost u dosadašnjim plaćanjima i da vrednost kupovine ne prelazi 50 procenata ličnog limita klijenta.
Koliki je taj lični limit?
- Načelno gledano, visina limita zavisi od toga koliko je klijent član DCI, kolika je njegova potrošnja i koliko se on ažurno odnosio prema svojim obavezama. - Međutim, to je ipak načelno stanovište. Što je neko duže u članstvu DCI, što je operativnost njegove kartice veća i što je uredniji u plaćanju svojih obaveza, raste i nivo njegovog komoditeta.
Gde je Vojvodina u budućim razvojnim planovima?
Još 1998. smo otvorili svoju filijalu u Novom Sadu. - Nije to bilo političko dodvoravanje, već želja da olakšamo komunikaciju sa našim klijentima. Nameravamo da pojačamo aktivnosti u Vojvodini, jer je to za nas strateško tržište. Posebno su nam interesantna mala i srednja preduzeća. Želimo da im objasnimo prednosti Dajnersa, jer smo već prisutni na 8 hiljada prodajnih mesta u Srbiji (više od hiljadu u Novom Sadu). Nudimo im kvalitetnu karticu, koja se teško dobija, ali kad se dobije još teže se vraća. Nećemo ići na masovnost po svaku cenu, ali smo itekako zainteresovani za nove članove.
Najsigurnija zaštita
- Proglašeni smo za najbolju i najsigurniju franšizu DCI u 2001. godine. - Prvi smo uočili probleme sa korišćenjem kartice u Tajlandu i Bugarskoj. Na recepciji hotela „Šeraton“ u Sofiji su kopirali brojeve i štampali kartice na posebnoj plastici. Videli smo gde se ukrštaju i ponavljaju transakcije. Stoga smo sugerisali članovima da po povratku iz ovih zemalja zamene kartice, što smo odrađivali za 24 sata. Generalna politika Dajnersa je i da se kartice ne koriste preko interneta. Upravo razvijamo novu čip-karticu, koja će značajno povećati bezbednost.
V. Harak
Za predsednika beogradskog odeljka „Dajners klub internešenela“ (DCI) Obrada Sikimića, vezan je jedan od retkih presedana u poslovanju ove poznate svetske kuće. Kompanija, koja nema previše razumevanja za osobenosti pojedinih tržišta, jer nastoji da svoju operativnost maksimalno unifikuje, prihvatila je početkom 1999. dve sugestije svog glavnog menadžera u Beogradu. Nekoliko dana nakon početka bombardovanja poništila je validnost svojih kartica u Srbiji i Crnoj Gori, da bi, prihvativši procenu Sikimića, odmah posle Kumanovskog sporazuma, obnovila njihovu upotrebljivost.
Time su, s jedne strane, otklonjeni ogromni rizici korišćenja najcenjenije kreditne kartice u haotičnim ratnim uslovima, a sa druge, brzim povratkom, sačuvana mukotrpno građena i teško stečena pozicija na ovom tržištu. Te pozicije „Dajners klub Beograd“ stvara punih deset godina, od 1996. godine kada je DCI dao saglasnost za osnivanje svoje franšize u glavnom gradu Srbije.
- Pre raspada SFRJ imali smo oko 60 hiljada klijenata - kaže Obrad Sikimić. – Analize koje smo pravili pokazale su da je polovina njih napustila zemlju. Srednja klasa, koja predstavlja osnov kartičarstva, je doslovce nestala. Morali smo da stvaramo potpuno novu bazu korisnika, a posle Jezde, Dafine i hiperinflacije to je bilo veoma teško. Najlakše smo se probijali u Vojvodini, jer je tu kultura kartičarstva opstala. Ipak, neverica je bila neverovatno.
Klijentima smo objašnjavali da je naša kreditna kartica upotrebljiva za plaćanje roba i usluga u zemlji i inostranstvu, ali nam se dešavalo da klijent ode u Beč, upotrebi karticu i da nam posle toga oduševljeno javi - „Pa ovo stvarno vredi“!
Gde ste danas na srpskom tržištu? Da li ste uspeli da se vratite na one pozicije koje ste imali do 1991. godine?
- „Dajners klub“ je osnovan 1950. godine i to je bila prva ustanova u svetu koja je počela da se bavi izdavanjem kartica. Moglo bi se reći da smo, u neku ruku, rodonačelnici bezgotovinskog plaćanja. Danas smo prisutni na 8,5 miliona prodajnih mesta u 200 zemalja, imamo 17 miliona članova, koji svoje kartice mogu da koriste na oko milion bankomata. U Srbiji i Crnoj Gori imamo oko 30 hiljada klijenata, ali je naš tržišni značaj znatno veći.
U kom smislu veći? Da li je on posledica činjenice da je Dajners u neku ruku elitistička kartica i da su vaši klijenti imućniji ljudi?
- Ponudiću vam jedan podatak, a vi sami izvucite zaključke. – Pretpostavlja se da je u Srbiji trenutno u upotrebi oko 300 hiljada kartica. Tako gledajući, Dajners predstavlja tek oko 10 procenata tržišta. Ali, naši klijenti su napravili više od polovine prometa koji je plaćen „plastičnim“ novcem. Već pet godina imamo rast prometa veći od 30 procenata godišnje. Mi nismo elitistička kartica, niti to želimo da budemo. Međutim, nismo ni socijalna kartica. Beskamatno kreditiramo svoje klijente do 30 dana i zamislite šta bi se dogodilo kad bi nam masovnost bila imperat u poslovnoj politici.
Ko onda može da postane korisnik Dajners kartice?
- Klijent može da bude svako punoletno lice sa prebivalištem u Srbiji, koje je zaposleno na neodređeno vreme ili ostvaruje redovan mesečni prihod. - O prijemu odlučuje komisija na osnovu diskrecionog prava. Mi želimo klijente koji će koristiti karticu, koji će praviti promet s njom i koji će ažurno izmirivati svoje obaveze. Omogućili smo našim klijentima da godišnju članarinu izmiruju mesečno. Druga pogodnost je ta što smo našim članovima doneli pogodnost da kupuju robu i plaćaju usluge na šest odnosno 12 mesečnih rata.
Zar to već uveliko ne rade banke? Po čemu se Dajners razlikuje od njih?
Slažem se sa vama da banke to uveliko rade. - Ali, pod kojim uslovima? Naši klijenti plaćaju naknadu od samo 1,5 odsto ako kupuju na šest rata i 3 odsto ako robu ili usluge plaćaju na 12 meseci. Naš cilj nije da uništimo svoje klijente, već da rastemo zajedno sa njima. Naši članovi osećaju da su deo jedne familije. Radili smo pune četiri godine bez ikakvog profita, jer nismo hteli da finansijski iscrpimo i izgubimo naše klijente. Čak 90 odsto novih članova dobijamo na osnovu preporuke. To je neka vrsta „usmene“ pošte, koja je najbolji vid marketinga. Mogućnost kupovine na rate otvorena je na više od 3.000 prodajnih mesta. Uslov je ažurnost u dosadašnjim plaćanjima i da vrednost kupovine ne prelazi 50 procenata ličnog limita klijenta.
Koliki je taj lični limit?
- Načelno gledano, visina limita zavisi od toga koliko je klijent član DCI, kolika je njegova potrošnja i koliko se on ažurno odnosio prema svojim obavezama. - Međutim, to je ipak načelno stanovište. Što je neko duže u članstvu DCI, što je operativnost njegove kartice veća i što je uredniji u plaćanju svojih obaveza, raste i nivo njegovog komoditeta.
Gde je Vojvodina u budućim razvojnim planovima?
Još 1998. smo otvorili svoju filijalu u Novom Sadu. - Nije to bilo političko dodvoravanje, već želja da olakšamo komunikaciju sa našim klijentima. Nameravamo da pojačamo aktivnosti u Vojvodini, jer je to za nas strateško tržište. Posebno su nam interesantna mala i srednja preduzeća. Želimo da im objasnimo prednosti Dajnersa, jer smo već prisutni na 8 hiljada prodajnih mesta u Srbiji (više od hiljadu u Novom Sadu). Nudimo im kvalitetnu karticu, koja se teško dobija, ali kad se dobije još teže se vraća. Nećemo ići na masovnost po svaku cenu, ali smo itekako zainteresovani za nove članove.
Najsigurnija zaštita
- Proglašeni smo za najbolju i najsigurniju franšizu DCI u 2001. godine. - Prvi smo uočili probleme sa korišćenjem kartice u Tajlandu i Bugarskoj. Na recepciji hotela „Šeraton“ u Sofiji su kopirali brojeve i štampali kartice na posebnoj plastici. Videli smo gde se ukrštaju i ponavljaju transakcije. Stoga smo sugerisali članovima da po povratku iz ovih zemalja zamene kartice, što smo odrađivali za 24 sata. Generalna politika Dajnersa je i da se kartice ne koriste preko interneta. Upravo razvijamo novu čip-karticu, koja će značajno povećati bezbednost.
V. Harak