Pitanja vezana za pravopisne nedoumice - samo u ovoj temi!

Zasto sam bas reka da se koristimo "nepostojecim jezikom"?

U Bosni i Hercegovini koristi se mnogo rijeci iz razlicitih jezika. Najcesce su to srpski, hrvatski i turski. Rijeci su se toliko ukorjenile da postaju presedan nasim rijecima.
Za vecinu rijeci mnogi i ne znaju da postoji drugi izgovor, ili to znaju ali koriste one rijeci koje se upotrebljavaju kod vecine.
S toga i jesam pitala za "studentica", ali to je samo jedna u nizu. Problem je u tome sto se takvim rijecima i izrazima koriste i prosvetni radnici u skolama. Npr.moj sin je prije nekoliko dana u skoli ucio oblike recenica. Ucitelj je diktirao recenice u kojima navodi: riza, mrkva i hlace.
To jesu postojece rijeci, ali ne u srpskom jeziku. I ako se takve upotrebljavaju i u nasim obrazovnim ustanovama, kako onda da kazemo da govorimo "postojecim" jezikom.

Previdjela si jednu cinjenicu, a to je da su na prostoru BiH jezici sva tri konstitutivna naroda (srpski, hrvatski i "bosnjacki" jezik) ravnopravni. Znaci, ne radi se o jednom jeziku, vec o "tri" ravnopravna jezika. Ne govorim da li se slazem s tim ili ne, ali jednostavno je tako. Sto se mene tice, govorim srpskim jezikom (odn. trudim se u tome), tu nemam dilemu.

Potpis

tyranBL

Taj "bosnjacki" jezik je nastao koriscenjem srpskog i hrvatskog jezika sa dopunom turskih rijeci. S toga, ne moze se reci da je to jezik jednog naroda. Ja govorim o tome da se u RS uci srpski, ali samo figurativno.
Da li djeca koja uce engeski jezik mogu da se u tom jeziku koriste i njemackim i italijanskim? Mogu, ali to zasigurno nije ucenje englekog.
Da li djeca koja uce srpski jezik mogu da u tom jeziku koriste rijeci riza, mrkva i hlace? To su tek jedne od rijeci koje sam ja zapazila...koliko je takvih rijeci koje se upotrebljavaju u govoru..............................

Postujem tvoje poznavanje i upotrebu, ali kako unijeti u mlade narastaje..........nastupa masovna zbunjenost!

Bez uvrede, ali ovo je i više nego smešan način provere šta je ispravno (na stranu to što u ovom primeru slučajno navodi na ispravan zaključak).

Potpis

Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.

Meni jos uvijek niko nije odgovorio za koji se termin koristi rijec "ZAGRIZENO", znaci bez kvakica!

Mislim.....ako neko zna

Ako je bez „kvakica“, onda ta reč ne postoji u standardnom srpskom jeziku (nema je u RMS, a ne bi se reklo da je novija po postanku). Prema tome, taj ko ju je upotrebio verovatno samo hoće da impresionira okolinu „bogatstvom“ rečnika.

Potpis

Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.

Zao mi je sto moja tastatura nije na srpskom. Neka me neko ispravi ako grijesim kad kazem "kvakica" umjeso "kvachica".
Postoji razlika izmedju "ZAGRIZENO" i "ZAGRIZJENO", samo ne znam kad se koji termin upotrebljava. Jedan se koristi kod ljudskih osobina, a drugi kod pojmova!

Kad se koji upotrebljava???????????????????????

Zagrizeno, kao što rekoh, ne označava nikakvu ljudsku osobinu niti išta slično (jedino što možeš reći je npr. da je jabuka zagrizena, što znači da ju je neko zagrizao). Za čoveka, što ti pominješ sve vreme, možemo reći da je zagrižen, što znači da je vrlo vatreni pobornik nekih stavova.

Potpis

Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.

Vjerujem da si se salio kada si ovo rekao/napisao? Zaboravio si staviti smiley na kraju.;)
Nigdje nisam rekao da je ovo jedan od nacina provjere citavog pravopisa, mislio sam na konkretan slucaj, gdje rezultati pretrage nisu slucajni i nedvosmisleno daju odgovor na postavljeno pitanje. I da, zaista mislim da postoji jos rijeci naseg (srpskog) jezika cija se pravopisna ispravnost moze utvrditi i na ovaj nacin.

Potpis

tyranBL

Hvala na ovom pojasnjenju!

Nisam se šalio.


Stvarno postoji još reči za koje Google navodi na ispravan zaključak. Međutim, kako znati koja reč je takva a koja nije?

Potpis

Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.

1. OK.

2.
Nikako, rekao sam da ovo moze da posluzi samo kao nacin za odredjivanje ispravnosti nekih rijeci. Ako me pitas kojih, odgovor je: ne znam.
Ali, kao sto rekoh, ako smo u nekoj jezickoj ili pravopisnoj nedoumici, narocito ovog tipa (kad nismo sigurni da li neka rijec pripada "nasem", hrvatskom ili nekom drugom jeziku) nije zgoreg i ovako provjeriti, naravno pored posjecivanja sajtova i foruma koji se bave ovakvim temama. Ako imam neku jezicku nedoumicu, kombinujem nekoliko radnji da se uvjerim kako je (valjda) ispravno. Sve zavisi od situacije do situacije, za neke rijeci idem na pravopisne i gramaticke sajtove, za neke nedoumice je ES dovoljan, u odredjenom broju slucajeva jezicku nedoumicu provucem kroz Google, i onda pratim sugestije, broj rezultata i slicno. Sve zavisi od "tezine" nedoumice. To je to. Valjda je sad jasnije?

Potpis

tyranBL

Nikada nije pravilno trebam i trebamo. Ako pitaš da li je pravilno, to je odgovor.
Pravilno je: Trebalo bi da uradim... (Nepravilno je: Trebam da uradim...)
Pravilno je: Potreban si mi... (Nepravilno je: Trebam te...)
Pravilno je: Trebalo bi da uradimo... (nepravilno je: Trebamo da uradimo...)
Trebalo bi i moramo, nije isto.
Trebalo bi, je tvoje, ili nečije mišljenje u koje nisi sasvim siguran da je ispravno, ali iz određenih razloga predlažeš da se nešto tako uradi. Postoji još neka mogućnost, ali si se odlučuo za tu kao najprihvatljiviju, odnosno moguće je i da se to ne uradi tako.
Moramo je predlog da se uradi nešto što je jedino moguće, odnosno bilo koja druga mogućnost je isključena iz određenog razloga.
Kada je pravilno reći, takođe nije pravilno. Trebalo bi da tvoje pitanje glasi: Kada se pravilno kaže, pa navedeš prvu grupu reči i dodaš: a kada, pa navedeš drugu grupu, ili reč.

O ovome se pričalo ko zna koliko puta već.

Pogrešan odgovor. Glagol trebati je bezličan samo kada formira složeni predikat, tj. kada ide uz drugi glagol. Znači: pravilno je treba da idemo, trebalo je da idemo, itd. Kada ne ide uz drugi glagol, odnosno kada ima značenje "imati potrebu", može se upotrebiti u bilo kom licu, i to na dva načina: treba nam pomoć, trebaš mi ti, itd., ili pak trebam pomoć, trebam te, itd. Ovaj drugi tip konstrukcije se, doduše, ređe upotrebljava.


Netačno, vidi gore.


I jedna i druga konstrukcija su savršeno ispravne.

Za podrobnija objašnjenja pogledati Pravopis, relevantne gramatike, Srpski jezički priručnik, Klajnov rečnik nedoumica, itd. Za poslednji primer konsultovati i zdrav razum.

U Zagrebu, da. U Dobanovcima, nikada.
Kada je pravilno reći, je isto kao: Kada je pravilno kazati. Infinitiv.

Čovek nije pitao za Zagreb ili Dobanovce, već za srpski jezički standard, koji kaže da takva konstrukcija nipošto nije pogrešna. Možda je manje česta, možda manje preporučljiva u nekom kontekstu, ali nije pogrešna.

Ako su već potrebni citati:

MITAR: Nego nisi. Znaš šta je, Femo, Vasa neka uzme Evicu, a ti pođi za filozofa.
FEMA: Nek' ide bez traga, ja ga ne trebam.
(Jovan Sterija Popović, Pokondirena tikva; pisac rođen u Vršcu)

A ja se pokrih stidom i rekoh: zaista, u tome i jeste i moja i tvoja propast, što mi rađaš sinove kad ja trebam Sina, i što mi šalješ duhove, kad ja trebam Duha.
(Nikolaj Velimirović, Molitva na jezeru; pisac rođen u okolini Valjeva)

Za Dobanovce nemam izvore. ;)

A što se infinitiva tiče - da, i on, zamisli, postoji u srpskom jeziku. I široko se upotrebljava, baš kao u rečenici koju smatraš pogrešnom.

Oni koji drasticno grese u pravopisu najverovatnije nisu nacitani, bez obzira na mogucu gluvocu.

Da li se kaze psihologica ,ili psihologinja? Ko zna?
Meni psihologica zvuci pravilnije i lepse. Ne znam.

Inace, jos nesto gde ljudi cesto grese, ne kaze se: svo vreme nego sve vreme.

1) Cini mi se da se sada koristi termin "psiholoskinja", ali mislim da se lingvisti jos uvek nisu dogovorili oko termina za zenske profesije, vec su ostavili novinarima da ih sami smisljaju.
2) Bolje je reci i "celo vreme" (a najbolje "sve vreme"), nego "svo vreme". Zamenica za srednji rod je "sve", "svo" ne postoji