U algoritmu, REDOSLED pozivanja naredbi (ili funkcija, procedura) je uvek isti. U OOP-u, mozete da birate redosled kojim cete pozivati metode klase, tako da tu nestaje potreba za nekim algoritmom (ili crtanjem istog). Cak i ako imate neku slozenu proceduru u klasi (obavlja neku komlikovanu obradu), ona se moze razbiti na vise manjih funkcija i procedura (metoda), tako da mozete te metode da KOMBINUJETE (pozivate) na proizvoljan nacin i zeljenim redosledom.
Ono sto je po meni problem kod svih programa (bez obzira na velicinu), jeste cinjenica da pre ili kasnije morate da ih doradite, izmenite itd... Ako niste pazljivo pratili razvoj programa, kroz dokumentaciju, prikladne komentare u kodu itd.. (ili je vise ljudi ucestvovalo u njegovoj izradi), prosto je nemoguce za kratko vreme uvideti gde se sta SME i MOZE menjati, a da ne ugrozite neki drugi deo koda u programu, odnosno da se ne pojave bagovi u delovima programa koje (kako to?) niste menjali. Narocito je tesko kada otvorite neku npr proceduru, a ona razvucena na 5 strana, i bez ikakvog opisa, i jos sve nabacano... U toj shumi tesko cete se snaci.
Dale: sta god da radite, kakav god program: OBJASNITE SEBI I DRUGIMA STA JE PISAC TIME HTEO DA KAZE! )koji je bio zadatak, kako ste ga resili i sta ta metoda treba da radi!)
Onog trenutka, dok pisete kod, mozda Vam je jasno sta hocete, ali posle nekog vremena (mesec, dva), ne da vam nece biti jasno, vec necete znati ni da li ste vi pisali tu glupost... :)
poz.