Citat:
Davor Vlajkovic:
Sa druge strane, ni radnicima ne cveta cveće - ne može svako da se zaposli, često ni pošteni i vredni ljudi koji zaista hoće da rade ne mogu da se zaposle, uglavnom zato što je njihovo znanje pregazilo vreme, ili ne umeju da poslodavcu ponude sebe i svoje usluge na pravi način...
A njima je kao stalo do posla u tim državnim firmama? Ma kako da ne... Evo ja bi drage volje zaposlio petoricu radnika iz tih državnih firmi, svi 45+ godina, za iste pare kao što su radili i tamo... Nebitno šta su bili... Ako ništa drugo blejaće svako jutro od 8 do 16h ... redovno!
Ali naravno da to njima ne odgovara, ne bi našao nijednog da sad počnem da tražim... Kad su sve to neradnici i probisveti... Njima odgovara da imaju 'posao' i kikiriki platu, i to što za 20 godina staža nisu imali ni mesec dana efektivnog rada, i to što na bolovanje mogu da idu po 10 meseci godišnje, itd itd...
Citat:
tdjokic:
"Dragica Simić, radnica FAD-a u Gornjem Milanovcu, 10. aprila se obesila o radijatorske cevi u garderobi fabrike, pošto joj je, posle 28 godina rada, uručen otkaz. Uz oproštajno pismo, ostavila je i pohvalnicu koju je dobila kao najbolja metalostrugarka u fabrici."
To što se obesila je izuzetak a ne pravilo... Bila je psihički labilna osoba... Al nebitno.. Eto ako je bila najbolja tamo, to znači da je vredna (mada sa kolikom rezervom treba uzeti izraz 'vredan' u državnoj firmi)... ako je vredna onda joj sigurno nije problem da nađe posao bilo gde drugo...
Citat:
tdjokic:
U TC Banjici u mojoj blizini se svaki cas neki lokal zatvara.
Ja znam za jedan TC Banjica u mojoj neposrednoj blizini, ali ne znam da li je to taj... Naime u tom tržnom centru cene lokala svakog meseca skaču dozlaboga, jer je potražnja jako velika... Oni koji ne mogu da plate zatvaraju, a na njihovo mesto dolaze profitabilniji lokali... Možeš li mi reći koji je to tržni centar na Banjici o kome pričaš, pošto mi malo čudno da ga nikad nisam video?
Citat:
tdjokic:
Izvesno vreme sam dobijao pomoc od naseg Zavoda za zaposljavanje, za nase prilike solidnih 30-tak eura MESECNO. Posao nisam mogao ni da trazim, jer sam tesko bolestan. Sredinom prosle godine ispunio sam uslov za dobijanje penzije. E, sad - nas Zavod mi je ukinuo pomoc nekih 45 dana pred ispunjenje uslova za dobijanje penzije! Sta su ocekivali - da cu za tih 45 dana ozdraveti i naci posao i poceti sam da zaradjujem za zivot? Razumete - izbacili su me na ulicu, bez pardona, objasnjenja, pomoci, izvinjenja i slicno. Coveka starog 62 godine i 10,5 meseci su izbacili na ulicu bez milosti. Onda mozete misliti sta rade sa mladjima, koji "mogu lako da nadju posao".
Da te malo prekinem u bullshitu za trenutak...
Jako si bolestan toliko da ne možeš da radiš, a pri tome si na ES-u po ceo dan, odnosno sediš za kompjuterom ceo dan. Kolko mi je poznato ti si neki inžinjer, projektant, šta već, kako si pričao tebi je posao da sediš pred tablom i da crtaš. Ako možeš da kucaš na ES-u po ceo dan, vala mogao bi i u Autocad-u da nacrtaš nešto za dodatnu zaradu, ionako tvrdiš kako ove mlađe generacije nemaju pojma...
A to što si dozvolio da sa 63 godine budeš izbačen na ulicu... Izvini, al to je tvoj problem a ne problem države... Ja već 2 godine izdvajam nešto sitno para u dugoročnu štednju (počeo sam od 22 godine), sitno svakog meseca, i kad budem tvojih godina neću imati problem da ću strepiti da me neko izbaci na ulicu, već ću imati problem da se odlučim na kom tropskom ostrvu ću da provedem penziju, i koju ću jahtu kupiti... U šta si ti spičkao život kad si sad izbačen na ulicu?