Zahvaljujuci napretku molekularne biologije i genetickog inzenjerstva, kraj proslog stoleca obelezen je stupanjem na scenu nauke i tehnologije genetski modifikovanih organizama, vestackim putem stvorenih, koji nikada ranije nisu postojali u prirodi, a ako i jesu - bili su eliminisani prirodnom selekcijom. Takvi su organizmi u prvi mah predstavljali naucne kuriozitete, mogli su se naci samo u vrhunskim bioloskim laboratorijama, a sada se neki od njih industrijski proizvode na tone.
I sto je najstrasnije, usli su u lanac ishrane zivih bica, a da prethodno nisu bili podvrgnuti odgovarajucim visegodisnjim testiranjima. Procesi koji se desavaju u prirodi toliko su brojni i slozeni, da mi nikada necemo biti u stanju da predvidimo sta se sve u zivom svetu tokom dugog niza godina moze desiti kada se u njemu nadje obilje genetski modifikovanih organizama.
Jos u vreme dok genetski modifikovani organizmi nisu "izasli u svet" iz bioloskih laboratorija, naucnici su se podelili u dve ostro suprotstavljene grupe:
- optimiste i
- pesimiste.
Prvi su tvrdili da ce oni doneti revoluciju u ishrani covecanstva. Da ce se pomocu vecih prinosa i snizenja cene proizvodnje genetski modifikovanih biljnih vrsta iskoreniti glad na planeti. A, zatim, da ce se genetskim modifikacijama organizama dobiti jeftini lekovi sadrzani u hranljivim biljkama koje se nalaze u jelovniku ljudi, itd.
Na drugoj strani, pesimisti su izrazavali veliku zabrinutost oko "manipulacije genima". Pri tome su neki, kao ishod takvih postupaka, cak predvideli tragicne posledice po coveka i ostali zivi svet na Zemlji.
Kako vreme prolazi, pokazuje se da su pesimisti blizi istini od optimista. Tome u prilog govori i vest od pre nekoliko dana, da je u SAD dve trecine useva kontaminirano genetski modifikovanim organizmima! Za zagovornike upotrebe genetski modifikovanih organizama bilo je to kao udar groma iz vedrog neba. Niko od njih nije pomisljao da se to moze desiti tako brzo i u tolikom obimu. Vetrovi, ptice i insekti su na velike udaljenosti preneli polen sa genetski modifikovanim organizmima. Modifikovano bilje pronadjeno je osetljivim analizama u zitu, kukuruzu, soji i drugim poljoprivrednim vrstama na poljima zasejanim obicnim, genetski neizmenjenim semenjem.
Ovaj sokantan nalaz mogao se ocekivati na osnovu podatka koji je Unija zabrinutih naucnika objavila u izvestaju 24. februara ove godine. Prema njihovoj proceni 2002. u SAD sa polja zasejanim tradicionalnim varijetetima kukuruznog semenog zrna kontaminaciji od jedan odsto odgovara 6.250 tona genetski modifikovanog semenog materijala! Ovim su ozbiljno ugrozena prava americkih farmera koji su opredeljeni za organsku poljoprivredu. Njima se moze desiti da u doglednoj buducnosti budu prisiljeni da se priklone diktatu multinacionalnih kompanija i predju na sejanje genetski modifikovanih vrsta.
Obratimo sada narocitu paznju modifikovanoj soji, jer se ona kod nas uvozi i trenutno predstavlja vecu pretnju od modifikovanog kukuruza.
Takva soja sadrzi gen koji dovodi do stvaranja proteina sposobnog da razgradjuje "Monsantov" herbicid, sredstvo koje se koristi protiv korova. "Monsantova" genetski modifikovana "round up" soja u stanju je da se izbori sa velikom kolicinom herbicida "glyfosata". Bacen u visku ovaj herbicid tamani sav korov, te bi polje sa retko posejanom sojom licilo na Mesecev pejsaz sa tu i tamo kojom stabljicicom soje. No, ipak se u "round up" soji nalazi vise herbicida "glysofata" nego u obicnoj soji. Za "glysofate" se pokazalo da izaziva kancerogeno oboljenje non-Hodzkinov limfom.
U toj modifikovanoj soji Belgijanci su pronasli dva kratka fragmenta DNK koji ne pripadaju ni soji, ni genetskim inzenjerstvom unetom materijalu. Ne zna se njihovo poreklo, kao ni moguca aktivnost. Ovi kratki, nestabilni fragmenti, mogu da se sele unutar gena u maticnoj soji ili u nekoj drugoj biljci do koje dopadnu, i da dovedu do stvaranja nekog patogena, mikroorganizma koji je u stanju da izazove bolest.
Nazalost, u nasu zemlju do sada je uvezeno vise stotina tona modifikovane soje, iako se kod nas prirodna soja proizvodi na oko 100.000 hektara. Medjutim, uvoz modifikovanog sojinog semena i njegova sadnja su u Srbiji zakonom zabranjeni. Ipak se to seme svercuje iz Madjarske i Rumunije i krisom sadi. Jednom prilikom Nemci su nam vratili tone soje koju smo im prodali, jer su u njoj pronasli nedozvoljeni procenat modifikovane vrste. Time su nam "otvorili oci" - pokazali sta nam se na njivama desava i kakvom "mernom tehnikom" i strucnjacima raspolazemo.
Za sada na ovom putu najdalje se otislo u ispitivanju "ugradnji" vakcina u biljke. Umesto da se vakcina uzima preko usta (kao u slucaju polio vakcine), ona bi se unosila u biljku. Dospevsi putem hrane u organizam coveka ili zivotinje vakcina bi u njemu inicirala stvaranje antitela za odredjeni virus ili bakteriju. Odmah se pitamo, a sta se na tom putu moze ocekivati? Razmotrimo zato predlog koriscenja kukuruza kao hrane i nosioca vakcine protiv virusa HIV-a, uzrocnika opake bolesti SIDE. Tim problemom poceli su da se bave saradnici americke biotehnoloske kompanije "ProdiGene". Oni su dosli na ideju da u kukuruzov genom genetskim inzenjerstvom ugrade gen koji bi u zivom organizmu izazvao stvaranje specificnog proteina gp120.
Nije nam tesko da zamislimo kako milioni ljudi sirom planete (osim onih koji gladuju) doruckuju kukuruzne pahuljice s mlekom. Naucnici su pretpostavili da ce oni jeduci pahuljice dobijene od genetski modifikovanog kukuruza, u sebe unositi i vakcinu protiv virusa HIV-a.
Medjutim, dr Veljko Veljkovic i dr Radmila Metlas, naucni saradnici Instituta u Vinci, vec su davno dokazali da je protein gp120 kljucna patogena komponenta virusa HIV-a i da taj protein dovodi do razaranja covekovog imunog sistema, tj. do uslova za pojavu bolesti SIDE. Tako bi covek po kratkom postupku umesto vakcine protiv HIV-a "zaradio" agens koji bi mu vremenom unistio imuni odgovor!
Jer u principu nije iskljucena mogucnost da kao ishod genetskih modifikacija zive materije akcidentalno nastane neki mnogo jaci patogen od virusa HIV-a i da on u relativno kratkom vremenu zatre ljudski rod na Zemlji.
Prof. dr Vladimir Ajdačić
I sto je najstrasnije, usli su u lanac ishrane zivih bica, a da prethodno nisu bili podvrgnuti odgovarajucim visegodisnjim testiranjima. Procesi koji se desavaju u prirodi toliko su brojni i slozeni, da mi nikada necemo biti u stanju da predvidimo sta se sve u zivom svetu tokom dugog niza godina moze desiti kada se u njemu nadje obilje genetski modifikovanih organizama.
Jos u vreme dok genetski modifikovani organizmi nisu "izasli u svet" iz bioloskih laboratorija, naucnici su se podelili u dve ostro suprotstavljene grupe:
- optimiste i
- pesimiste.
Prvi su tvrdili da ce oni doneti revoluciju u ishrani covecanstva. Da ce se pomocu vecih prinosa i snizenja cene proizvodnje genetski modifikovanih biljnih vrsta iskoreniti glad na planeti. A, zatim, da ce se genetskim modifikacijama organizama dobiti jeftini lekovi sadrzani u hranljivim biljkama koje se nalaze u jelovniku ljudi, itd.
Na drugoj strani, pesimisti su izrazavali veliku zabrinutost oko "manipulacije genima". Pri tome su neki, kao ishod takvih postupaka, cak predvideli tragicne posledice po coveka i ostali zivi svet na Zemlji.
Kako vreme prolazi, pokazuje se da su pesimisti blizi istini od optimista. Tome u prilog govori i vest od pre nekoliko dana, da je u SAD dve trecine useva kontaminirano genetski modifikovanim organizmima! Za zagovornike upotrebe genetski modifikovanih organizama bilo je to kao udar groma iz vedrog neba. Niko od njih nije pomisljao da se to moze desiti tako brzo i u tolikom obimu. Vetrovi, ptice i insekti su na velike udaljenosti preneli polen sa genetski modifikovanim organizmima. Modifikovano bilje pronadjeno je osetljivim analizama u zitu, kukuruzu, soji i drugim poljoprivrednim vrstama na poljima zasejanim obicnim, genetski neizmenjenim semenjem.
Ovaj sokantan nalaz mogao se ocekivati na osnovu podatka koji je Unija zabrinutih naucnika objavila u izvestaju 24. februara ove godine. Prema njihovoj proceni 2002. u SAD sa polja zasejanim tradicionalnim varijetetima kukuruznog semenog zrna kontaminaciji od jedan odsto odgovara 6.250 tona genetski modifikovanog semenog materijala! Ovim su ozbiljno ugrozena prava americkih farmera koji su opredeljeni za organsku poljoprivredu. Njima se moze desiti da u doglednoj buducnosti budu prisiljeni da se priklone diktatu multinacionalnih kompanija i predju na sejanje genetski modifikovanih vrsta.
Obratimo sada narocitu paznju modifikovanoj soji, jer se ona kod nas uvozi i trenutno predstavlja vecu pretnju od modifikovanog kukuruza.
Takva soja sadrzi gen koji dovodi do stvaranja proteina sposobnog da razgradjuje "Monsantov" herbicid, sredstvo koje se koristi protiv korova. "Monsantova" genetski modifikovana "round up" soja u stanju je da se izbori sa velikom kolicinom herbicida "glyfosata". Bacen u visku ovaj herbicid tamani sav korov, te bi polje sa retko posejanom sojom licilo na Mesecev pejsaz sa tu i tamo kojom stabljicicom soje. No, ipak se u "round up" soji nalazi vise herbicida "glysofata" nego u obicnoj soji. Za "glysofate" se pokazalo da izaziva kancerogeno oboljenje non-Hodzkinov limfom.
U toj modifikovanoj soji Belgijanci su pronasli dva kratka fragmenta DNK koji ne pripadaju ni soji, ni genetskim inzenjerstvom unetom materijalu. Ne zna se njihovo poreklo, kao ni moguca aktivnost. Ovi kratki, nestabilni fragmenti, mogu da se sele unutar gena u maticnoj soji ili u nekoj drugoj biljci do koje dopadnu, i da dovedu do stvaranja nekog patogena, mikroorganizma koji je u stanju da izazove bolest.
Nazalost, u nasu zemlju do sada je uvezeno vise stotina tona modifikovane soje, iako se kod nas prirodna soja proizvodi na oko 100.000 hektara. Medjutim, uvoz modifikovanog sojinog semena i njegova sadnja su u Srbiji zakonom zabranjeni. Ipak se to seme svercuje iz Madjarske i Rumunije i krisom sadi. Jednom prilikom Nemci su nam vratili tone soje koju smo im prodali, jer su u njoj pronasli nedozvoljeni procenat modifikovane vrste. Time su nam "otvorili oci" - pokazali sta nam se na njivama desava i kakvom "mernom tehnikom" i strucnjacima raspolazemo.
Za sada na ovom putu najdalje se otislo u ispitivanju "ugradnji" vakcina u biljke. Umesto da se vakcina uzima preko usta (kao u slucaju polio vakcine), ona bi se unosila u biljku. Dospevsi putem hrane u organizam coveka ili zivotinje vakcina bi u njemu inicirala stvaranje antitela za odredjeni virus ili bakteriju. Odmah se pitamo, a sta se na tom putu moze ocekivati? Razmotrimo zato predlog koriscenja kukuruza kao hrane i nosioca vakcine protiv virusa HIV-a, uzrocnika opake bolesti SIDE. Tim problemom poceli su da se bave saradnici americke biotehnoloske kompanije "ProdiGene". Oni su dosli na ideju da u kukuruzov genom genetskim inzenjerstvom ugrade gen koji bi u zivom organizmu izazvao stvaranje specificnog proteina gp120.
Nije nam tesko da zamislimo kako milioni ljudi sirom planete (osim onih koji gladuju) doruckuju kukuruzne pahuljice s mlekom. Naucnici su pretpostavili da ce oni jeduci pahuljice dobijene od genetski modifikovanog kukuruza, u sebe unositi i vakcinu protiv virusa HIV-a.
Medjutim, dr Veljko Veljkovic i dr Radmila Metlas, naucni saradnici Instituta u Vinci, vec su davno dokazali da je protein gp120 kljucna patogena komponenta virusa HIV-a i da taj protein dovodi do razaranja covekovog imunog sistema, tj. do uslova za pojavu bolesti SIDE. Tako bi covek po kratkom postupku umesto vakcine protiv HIV-a "zaradio" agens koji bi mu vremenom unistio imuni odgovor!
Jer u principu nije iskljucena mogucnost da kao ishod genetskih modifikacija zive materije akcidentalno nastane neki mnogo jaci patogen od virusa HIV-a i da on u relativno kratkom vremenu zatre ljudski rod na Zemlji.
Prof. dr Vladimir Ajdačić
Potpis
Quaerite et invenietis | Everything in life is Luck -- Donald Trump | http://www.akcenat.info | Momenat – Vaša instant doza vesti | Part Time Freelance Journalist