Nisam ja počeo sa offtopic sadržajem. Ali evo, izvinjavam se ako sam odveo diskusiju u pogrešnom smeru.
Dakle, za početak da razgraničimo
vitamine B-17 tj.
nitrilozide i pomenuti lek
Laetrile čije je pravo ime
amigdalin. Nitrilozidi po strukturi inače nisu "pravi" vitamini ali su zvanično registrovani među vitamine.
Rađena su
klinička ispitivanja tokom kojih nije dokazana bilo kakva efikasnost ovoga leka. Čitao sam o mehanizmima kojima bi
Laetril navodno trebalo da utiče na rak. I iskreno, ne drže vodu. Ali nećemo sada o tome diskutovati. Trenutno govorimo o tome da li je "B-17" lek protiv raka i da li može da pomogne na bilo koji način. Ukratko, moj odgovor je "očigledno ne".
Ko god izgugla
Laetrile dobiće na desetine sajtova o čudesnom leku, što promotivnih što ličnih iskustava, itd. Pa da prvo da raskrstimo sa smešnim govorkanjima o teoriji zavere.
Odmah da se dogovorimo, ja farmaceutske kompanije zaista mrzim iz dna duše. Uopšte ne isključujem mogućnost da manipulišu tržištem lekova tako što kontrolišu zdravstvenu situaciju. Međutim, ono što je malo nezgodno sa teorijama zavere uvezenim iz SAD (jedine nacije koja ih izvozi

) jeste što pomalo gube na logici izvan te države. Ova teorija se naprosto raspada kada uzmete u obzir kako stvari stoje u ovoj državi. Ovde glavni teret troškova lečenja snosi država, a ne lečeni pojedinac. Rak ovu zemlju (i bilo koju drugu koja koristi ovaj tzv. Bizmarkov model zdravstvene zaštite) košta milione dinara godišnje. Vi mislite da je bilo kojoj državi (koja nije Amerika) u intresu da suprimira istinu o leku za rak? Onda očigledno ne znate koliko državu košta lečenje od raka. Zar vi mislite da neko ili nešto može da spreči naše doktore da sprovedu jednu, za početak kraću, studiju o efikasnosti nekog leka?
Stanje farmakologije (ne kažem "farmaceutske industrije") u ovoj državi uopšte nije loše, mi imamo odlične stručnjake na tom polju. Zar ne mislite da bi već neko od njih sproveo studiju da ima ikakvog povoda da misli da amigdalin ima antikancerogena svojstva?
Dovoljno je Amerikancu reći da "u Evropi" tj. "u spoljašnjem svetu" Laetril nije zabranjen, a u USA jeste, i da odmah skoče teorije zavere. Ali razmislite iz ove perspektive. I uostalom kakve veze naša država ima sa američkom FDA? (
Food and
Drug
Association)? Nikakve. Lično poznajem nekoliko profesora farmakologije sa Medicinskog fakulteta i malo mi je neverovatna pomisao da ti ljudi učestvuju u planetarnoj zaveri.
Ili možda implicirate da su naši farmakolozi glupi, jer ne umeju da rade svoja istraživanja već se oslanjaju isključivo na rezultate američke FDA?
A ovde govorimo o jednoj Srbiji. Šta mislite kako je u jednoj Mađarskoj, jednoj Austriji, jednoj Švajcarskoj?
Tužna je istina da ne postoji niti će ikada postojati jedan jedini lek za rak. Jer "rak" nije jedna bolest kao što je recimo "tuberkuloza" jedna bolest. "Rak" je skup bolesti, kao što su "infektivne bolesti" skup bolesti. Tvrditi da je smišljen "lek za rak" je isto kao tvrditi da je smišljen "lek za sve infekcije". Za sve bakterije (a trenutno da bi se pokrio ceo bakterijski spektar potrebno je bar 5-6 antibiotika), sve viruse, sve parazite, sve gljivice, sve zglavkare na koži, ma
za sve. Šta biste pomislili da u telešopu gledate reklamu o jednom leku koji leči "bakterijske infekcije uključujući kugu, antraks, šarlah, botulizam, purulentni meningitis, virusne infekcije uključujući grip, ebolu, virusni hepatitis i HIV, pantljičare, dečje gliste, amebe, vaške, šugu, ćelavost izazvanu gljivicama, šistozomijazu, i sve ostale infektivne bolesti"? Tvrditi da jedan lek može da izleči svaki rak je isto tako nelogično kao tvrditi da jedan lek može izlečiti sve ove gorenavedene bolesti.
Tako da bih voleo da mi neko, možda Ms Ivona Živković koja je pisala pomenuti članak, ili "privrednik" koji citira isti, kaže koje je njegovo stručno mišljenje, protiv kojeg konkretno tipa raka amigdalin najbolje funkcioniše i kojim mehanizmom.
Takođe je tužna činjenica da su ljudi uzdrmani jednom tako teškom bolešću mnogo podložniji različitim tvrdnjama. Onaj ko ima rak i kome se izloži slučaj
Laetrila ima mnogo svetliju perspektivu ako poveruje u teoriju da lek pomaže, ali ga suprimiraju farmaceutske kompanije, nego da poveruje u zvanične navode da je lek štetan i nimalo efektivan. Zašto bi on sada bio skeptičan? Naprotiv, prihvatiće neosnovanu tvrdnju jer ne želi da zalazi u mogućnost da lek zaista ne radi. Stoga, najviše ljudi će poverovati u ono što im odgovara da veruju: da je
laetril lek za rak. Slično je kada na odbojkaškoj utakmici lopta udari u liniju pa navijači jednog tima vide da je bio aut a druga polovina se kune da je lopta bila u polju. I što je najcrnje, niko od njih ne laže - obe strane su zaista ubeđene u to što tvrde. Ali samo jedni mogu biti u pravu. Eto zašto se digla tolika larma oko Laetrila, eto zašto ga ima u tolikoj količini na internetu - isuviše je ogorčenih ljudi koji se hvataju za svaku slamku.
Medicina nikako nije savršena nauka - ima još mnogo rupa i mnogo toga što ne ume da izleči. Ali to ne znači da omražene "konvencionalne metode" lečenja raka ne postižu nikakve rezultate. Zahvaljujući modernoj medicini, skoro polovina ljudi
preživi dijagnozu nekog malignog tumora (tj. doživi izlečenje). To je pre samo 30 godina bila naučna fantastika.
Uz sve što je do sada rečeno, iako sam amigdalin ne pomaže, uopšte ne isključujem mogućnost da koštice voća sadrže supstancu koja može pomoći telu da se bori protiv raka - slično kao ß-karoten (još jedan "čudesni lek"), koji u šargarepi i paradajzu ima dokazana antikancerogena svojstva, ali kada se uzme sam u obliku pilule povećava incidencu raka!!! Ono što je najbitnije jeste želja da se čovek bori protiv bolesti, da se oseća kao da radi nešto - ali ne treba podlegati teorijama zavere i tako možda ispustiti šansu da se "zvaničnim kanalima" i možda uz pomoć samoterapije (kao u vidu pomenutih koštica) nešto uradi.
Nadam se da sam bar malo pomogao.
In a game of chess you must never let your opponent see your pieces - Zap
Brannigan