Hmm, ne znam kako si izveo ove zakljucke ali dobro. Ono sto ja mislim je da ti, kao i vecina pocetnika, pridajes previse paznje prakticno nevaznim stvarima (mak na konac po pitanju preciznosti zbrajanja) umjesto da svoj izbor opreme baziras na onome na cemu ti (zbog raspolozivih alata, nacina rada itd.) dobijas bolje rezultate. Ipak, predstavicu ti svoju "superstring teoriju" audio svemira, lako je moguce da je puna crnih rupa, ali ipak razmisli malo o nekima od ovih stvari (btw davit cu pravo pa slobodno preskoci ako nisi raspolozen za cjepidlacenje):
Kad kazem da se miksanje desava na puno vecoj bitazi mislim na
puno vecu u svim slucajevima. Kad pricamo o 32bita softverskih platformi (skoro sve osim ProToolsa) rijec je o brojnom opsegu koji je
realno i veci (i u smijeru overflowa, i u smjeru preciznosti malih vrijednosti) od npr. 48 fiksna bita (kod ProToolsa). E sad, a ovo je diskutabilna teorija, floating point je prilagodjeniji nasem dozivljaju zvuka jer se preciznost brojnog opsega otprilike logaritamski skalira za razlicita podrucja vrijednosti. Ono sto se mora desiti na
fiksnim platformama, izoblicenja kod veoma malih vrijednosti jer je preciznost fiksirana pa se
razmjerno "smanjuje" za male brojeve, kod floating platformi se ne desava. S druge strane, kako je Milance napomenuo, zbog
opadanja preciznosti kako vrijednost raste, pri razmjerno velikim nivoima kvantizacijska izoblicenja ce kod
floating platformi biti nesto veca. To je vaga, jos jedan od miliona slucajeva kod kojih ne postoji tehnolosko rijesenje koje je apsolutno i u svemu bolje. Razlike su svejedno u najvecem broju proakticnih slucaja
zanemarivo male. Koliko zanemarivo objasnit cu poslije.
Cak bih se i slozio da bi fixed point trebao biti bolji (vrlo tihe signale ne cujemo ionako, a kod razmjerno glasnih je teoretski precizniji) da nije slijedece industrijske realnosti: PT je platforma usko vezana uz DSP hardver koji je kudikamo jeftiniji (i efikasniji) u fixed point varijanti. S druge strane, cisto softverski hostovi koji ne moraju razmisljati o integraciji sa DSP hardverom, i koji se odigravaju na masinama (vintelus vulgaris) gdje je floating point i dalje manje efikasan od fixed pointa (samo ne toliko), gotovo svi odreda koriste floating point zbrajanje (ja ne znam ni za jedan koji je fixed point). Sumnjam da su gomile developera koji rade pluginove i racunarske hostove toliko gluplji, neobrazovaniji ili nesposobniji od onih koje uposljava Avid/Digidesign.
Razliku u zvuku cistog sumiranja (dakle kad su svi nivoi svedeni na iste vrijednosti, cak i kad su unutar 0.1dB) prema svemu sto su dosad blind testovi pokazali, realno niko i ne moze cuti (tj. niko dosad nije uspio uzastopno u statisticki dovoljnom broju blind testova razvrstati fixed point i floating point sumiranja ili bilo kakva cista sumiranja, ali ovakvih testova je provedeno mnogo manje i mnogo manje ozbiljno nego sto bi trebalo za donosenje definitivnih zakljucaka). Usto floating point sumiranja medjusobno daju bit po bit identicne rezultate za identicne uslove miksanja, fixed point sumiranja je nemoguce na ovaj nacin uporediti jer fixed point platforme ubacuju ditheing "bez upozorenja".
Ipak, u jednom testu za koji sam ja cuo, lik je izmiksao nekoliko audio kanala u float hostu (nije sad bitno kojem). Ubacio miks u ProTools sistem, i invertovao mu fazu. U PT sistemu je nastimao iste te izvorne audio fileove na iste glasnoce. Rezultat = savrsena digitalna tisina (vjerovatno protools dither radi autoblacking za tisinu). Ovo je rekla-kazala doduse, nisam osobno prisustvovao testu, ali mislim da je bitno napomenuti da je pomenuti lik dotad "cuo" razliku u golom zbrajanju izmedju PT-a i pomenutog hosta, tj. sam je sebi dokazao suprotno od onog u sta je vjerovao (sto je jako, jako rijetko i kod ozbiljnih znanstvenih testova
).
Back ontopic, signal preciznosti 24-bita fiksno (sto je minimalna zagarantovana preciznost 32bitnog floata) je nemoguce "iznijeti" iz digitalnog domena, tako da sve sto zadrzava preciznost gornja 22 bita (nekih -120dB SNR-a sto ga skoro ostvaruju najskuplji dostupni audio konverteri) sasvim je dovoljno. Ergo, prakticno je razlika u preciznosti oba rijesenja apsolutno nevazna.
Btw, pomenuti testovi se poklapaju i sa onim sto medicina zna o sluhu. Medicina trenutno smatra da ljudski sluh funkcionira
jako sugestivno. Subjektivno, imamo razmjerno veliku dinamiku (neki tvrde i preko 120dB) i preciznost frekventne analize (neki cuju razliku izmedju 440 i 441Hz, za vise pojaseve ovaj raspon naglo opada istina). Ipak, objektivna preciznost sluha je razmjerno mala, ali postoje jos uvijek nepoznate tehnike kojima se (sturi) podaci iz objektivnog svijeta u slusnom kortekstu transformiraju (procesiranjem slicnim kompjuterskoj obradi podataka) u subjektivni dozivljaj sluha u kojem se nalazi mnogo vise detalja nego sto bi ih nase shvatanje spektralne analize moglo izvuci iz onoga sto slusni korteks dobije iz Cortijevog organa.
Kao dokaz ovakvoj teoriji sluha navode se fizicka istrazivanja dlacica Cortijevog organa, mnogi provedeni blind testovi i poznate psihoakusticke varke (zvucne ekvivalente optickih varki): nadomjestanje nepostojeceg fundamentala (efekat koji (zlo)upotrebljava waves maxbass), efekat cirkularnog rasta frekvencija, i konacno dithering -- dodavanjem suma smanjujemo percipirani sum. Kao sto rekoh, ovo je teorija, ne 100% gola istina, ali danas se gotovo niko u znanstvenim krugovima ne protivi ovoj teoriji sluha.
Jos jedno: analogna tehnika ima neka slicna ogranicenja. Ogranicenju opsega odgovara zasicenje tranzistora, no za razliku od digitalnog clippinga koji se desava trenutno, analogno zasicenje se desava postupno sto rezultira dodavanjem ugodnijih harmonika. Sem toga ljudi cesto zaboravljaju na "donje" koljeno pojacivacke karakteristike tranzistora koje u neku ruku izaziva efekat slican kvantizacijskoj distorziji za signale vrlo niskih amplituda. Opet je rijec o blagoj analognoj nelinearnosti za razliku od ostre digitalne. Konacno linearna karakteristika pojacivackih elemenata samo je nazivno linearna. U stvarnosti i ona je blago nelinearna. Zanemarivo? Mozda, ipak ovo moze doprinjeti nacelno lijepsem zvuku analogne opreme. Mnogo prije nego (kako si audio vudu vracevii zamisljaju) "stepenicastost" ili nepreciznost digitalnih sistema.
Caka je da malo ko od njih zeli prihvatiti da ljudi upravo vole nepreciznije, manje cisto, manje vjerno, sum i izoblicenja. Otud te gomile divljih i krivih teorija. Slusni korteks je treniran jako dobro da odbacuje sum i umjesto njega nadomjesta nepostojecu informaciju -- "mastanjem". S druge strane, nelinearnosti (npr one gore) ga lako mogu navoditi na svakakve zaljucke (procitaj malo o fenomenu nepostojeceg fundamentala). U tom grmu vjerovatno lezi ludi zec kojeg jure audiofili. Industrija ga je vec pocela hvatati (delta-sigma konverzija, SACD i dithering sa svojim noise-shaping zamjenama suma za sum, tube i tape emulatori, imacemo mi uskoro hostove sa modeliranim anaalognim pojacivacima u samim mixing enginima), naravno, ono subjektivno sto je izazvano cijenom, romantikom i uvjerenjima, tesko ce iko moci pobijediti.
Sta se dogadja kod digitalnog sabiranja ?
Registrovani: 0 ( 0 )