Voja Antonić je na Sezamu svojevremeno dao prilično uverljivo objašnjenje zašto nisu dobre 220V halogenke:
Citat:
Nikako 220V / 50W! Tako brzo crkavaju da će ti se vrlo brzo smučtiti
da ih menjaš. Ako te zanima, evo ti malo popularne teorije zašto je tako
(i zašto isto ne važi za halogene sijalice 220V / 500 ili 1000W).
Efikasnist sijalice sa grejnim vlaknom zavisi od temperature tog vlakna.
Ta temperatura je ograničena, jer se na višoj temperaturi vlakno ubrzano
pretvara u paru, a što je još gore, para se taloži gde stigne, dakle najviše
na staklenim zidovima sijalice (što joj vremenom smanjuje količinu
isijanog svetla) Kad vlakno ispari dovoljno da na jednoj tački disipacija
preraste kritičnu, sijalica crkava. E, kod halogene trik je u tome što je
supstanca koja isparava takva da je staklo "neće", nego se taloži opet
na vlaknu, pa su projektanti dozvolili sebi taj luksuz da povećaju
temperaturu vlakna (jer je nominalan gubitak supstance značajno
smanjen) čime je ne samo povećan stepen korisnog dejstva, nego i
temperatura boje svetla: više plave (nažalost i UV - što se filtrira
specijalnim staklom) a manje crvene. Još jedna dobra posledica je da
staklo sada sme da bude bliže vlaknu, pa su zato halogenke manje.
U čemu je problem sa sijalicama 220V / 50W? Vlakno mora da ima
visok otpor, dakle da bude tanko, pa se para na njemu teško taloži
ravnomerno. Zato se brzo pojavljuje nejednakost otpora na pojedinim
delovima vlakna, zbog čega se tanji delovi više greju. Zamisli to kao
niz velikog broja otpornika vezanih redno, tako da kroz njih teče uvek
ista struja, ali je pad napona, pa i disipacija toplote, viši ako je otpor
veći, a to je na stanjenom mestu. Zato se lančanom reakcijom na tom
mestu temperatura povećava dok vlakno ne crkne, a to traje tek neku
mikrosekundu, pa zato sijalica često crkava uz prasak.
Ovaj efekat je utoliko manji ukoliko je vlakno deblje. Mada činjenica
da je vlakno namenjeno za veću struju duže traje (pri maksimalnom
opterećenju) deluje paradoksalno, ipak je tako, jer je takvo vlakno
deblje. Kod 12V / 50W (50/12=4,17A) je dovoljno debelo da može da
ima dug vek, ali je za 220V (0,23A) tanko i crkava kad ga mrko
pogledaš. Lampa od 220V / 1000W ponovo ima vlakno za 4,55A i
ona je opet OK što se tiče veka trajanja.
>> Da li je kod 12V varijante zaista bolje imati trafo za svaku
>> sijalicu (npr. ako bih stavljao 4 sijalice po 50W), ili može da ide
>> jedan trafo za sve (ili eventualno dve sijalice na jedan trafo)?
Svejedno je koliko trafoa stavljaš, ali izbegavaj elektronske, jer su
tako tragičnog kvaliteta da rizikuješ čak i požar u kući ako ih
postavljaš na drvenu podlogu. Ako imaš dovoljno mesta opredeli se
za klasične, najbolje torusne transformatore. Uštedećeš sebi teške
stresove, jer elektronika koja radi na 220V, kad crkne, onda, brate,
ima šta da se čuje. Ja sam u kući imao tri elektronska trafoa
(one super-ekstra kvaliteta, kupljene na bljuvaku, pardon
buvljaku), i posle godinu dana dva su već crkla. Treći sam skinuo
i bacio, nisam čekao da mi još i on skrati život.
>> U svakom slučaju bih hteo da stavim dimer (za regulaciju
>> jačine) uz prekidač, da li je to izvodljivo u obe varijante?
Nije izvodljivo, dimer radi samo sa sijalicama direktno, a ne sa
transformatorima. Postoje kvalitetni stabilisani prekidački
ispravljači koji imaju izlaz od 12 ili 24V za halogenke, uz to sa
potenciometrom za regulaciju o d 0 do punog napona, ali oni se
zapravo i ne izrađuju za tržište halogenih sijalica (valjda zato što su
skupi) nego se koriste na profesionalnim uređajima koji imaju
halogenu projekcionu lampu. Polurešenje je da naručiš
transformatore koji imaju izvode na, recimo, 12, 10, 8, 6 i 4 V i da
preklapanjem biraš jačinu svetla. Takođe i vezivanje redno-paralelno
dolazi u obzir. Ja koristim to poslednje rešenje za smanjivanje svetla
jer je ekstra jednostavno, ali nameravam da pređem na elektronsko sa
nekim kvalitetnim prekidačkim ispravljačem, jer sam u poslu u
kome imam pristup takvim uređjima i mogu po ceni dž. da dođem
do takvog ispravljača.