Jos ubedljivije nego Nikon D70 na polju entry-level DSLR masina, u grupi aparata za tzv. "napredne amatere" (koja je nasem trzistu sigurno zanimljivija), na vrhu se bez ozbiljnije konkurencije u ovom trenutku baskari Canon Pro 1. Njegova superiornost je tolika da zaista impresionira.
Sezona 8-megapikselnih 2/3 CCD modela je otvorena krajem prosle godine pojavom Sony (logicno, jer je on proizvodjac tog cipa) F 828 monstruma za koga su mnogi, sudeci po njegovom izgledu, a pogotovo objektivu, procenili da ce izbrisati granicu izmedju DSLR i onih koji to nisu. Medjutim, nada je trajala vrlo kratko, samo do pojave prvih test snimaka koji su pokazali dosad nevidjenu kolicinu hromatskih aberacija koja do te mere narusavaju snimak da ga u vecini slucajeva cine neupotrebljivim.
Onda su svetlost dana ugledali i drugi modeli sa tim cipom, ali samo su pokazali koliko su nedorasli (Nikon 8700, nedostatak 28 mm sirine, neprecizno zumiranje, nedovoljna ostrina, Minolta A2, nedovoljna rezolucija GT objektiva, inace sampiona po pitanju eliminacije hromatskih aberacija, Olympus 8080, sum, prevelike dimenzije, neprecizno zumiranje itd.).
Posebno moram da izdvojim podvalu pod imenom Fuji S 20 Pro koji je u toj grupi samo po ceni (1000$), dok je kvalitet njegovih snimaka ispod nivoa dobrog 3 Mp compact aparata.
Osim nacina izrade na koji smo vec navikli kod Canona najubedljiviji deo njega svakako predstavlja fascinantno parce stakla po imenu 2,4-3,5 L Ultrasonic 28-200 mm (ekv.). Po mom misljenju, to je najjaci objektiv u istoriji fotografije uopste, jer je kolicina detalja koju on izvlaci iz cipa dimenzija samo 8,8*6,6 mm zaista neverovatna. Neki cak idu dotle da kazu da pokazuje jacu rezoluciju nego DSLR masine koji imaju nekoliko puta vece cipove i samim tim skoro deset puta vecu povrsinu svakog elementarnog piksela i zato mogu da tolerisu daleko nesavrseniji objektiv da bi dali isti rezultat.
Naravno, u ukupnom kvalitetu snimka DSLR odnose prevagu, jer kvalitet snimka ne cini samo njegova ostrina (a ona se kod DSLR moze lako povecati bez ozbiljnijih posledica), ali im je Pro 1 ubedljivo najblizi. Zaista, da on ne postoji gotovo da ne bi imalo smisla kupovati bilo sta skuplje od Canona G5 ili Sonyja V1.
Pored objektiva, i ostali elementi na Pro 1 su uradjeni na visokom nivou (velicina i rezolucija LCD-a, electonic viewfinder-a, brzina u svakom rezimu, izostavanje, zumiranje, raznovrsnost manuelnih podesavanja, lakoca koriscenja, najmanje ukupne dimenzije itd.).
Zapravo, u njega je (osim stabilizacije objektiva, ili kao kod Minolte, CCD-a) ugradjeno sve najbolje sto poznaje trenutna tehnologija digitalnih aparata.
Potencijalnim kupcima koji ne mogu njega da priuste, ostaje da se nadaju da ce sto veci broj njegovih osobina biti prenet i na klasu ispod (npr. dugo ocekivani naslednik modela S 50 bi mogao da bude novi pobednik u odnosu kvalitet-cena u klasi izmedju A 80 i Pro 1...)




Re: Canon Pro 1 - usamljen na tronu
