Nestala svaka druga mala firma
Gašenje 42 odsto beogradskih malih preduzeća u proteklih godinu dana, što je četvorostruko više u odnosu na glavne gradove u okruženju, Miroslav Čučković, član gradskog veća objašnjava smanjenjem tražnje i padom kupovne moći stanovništva. On priznaje da prestoničke zanatlije i mali preduzetnici plaćaju visoke namete zbog kojih je većina stavila katanac na radnje. Ipak ove godine, kaže on, ne mogu se nadati smanjenju taksi. Oni koji nastave poslovanje dažbine će moći da izmire na šest rata bez kamate.
– Pokrenuo sam na gradskom veću tu temu jer živim u Obrenovcu i obraćali su mi se mnogi vlasnici preduzeća. Jedan pečatorezac koji ima kiosk od osam kvadrata plaćao je firmarinu 20.000 dinara godišnje, a sada treba da plati 30.000 dinara kvartalno. To znači da će mu taj namet, koji iznosi 120.000 dinara, biti šest puta veći na godišnjem nivou – navodi Čučković i objašnjava da je to posledica novog zoniranja.
On predlaže da se od iduće godine takse ne određuju linearno već da se u obzir uzmu bilansi poslovanja, odnosno promet preduzeća, kao što je predložila Unija poslodavaca Srbije. Jer visoke takse, koje privrednici ne mogu da plate, ne donose korist nikome, pa ni gradskom budžetu.
– Privrednici od iduće godine mogu da računaju na vraćanje takse na isticanje na firme na prošlogodišnji nivo. Oni koji su ranije plaćali 20.000 dinara za isticanje firme na primer, a ispostavi se da su dobro radili, njima će ta taksa biti uvećana za koju hiljadu dinara. Vlasnik radnje koja je imala loš promet plaćaće manje od 20.000 dinara – kaže član gradskog veća Beograda.
Od najavljenog uvođenja sedamnaeste takse – naknade za rasvetu, Čučković kaže da neće biti ništa. I bez nje nameti su izuzetno visoki, kažu privrednici. Vlasnik agencije za promet nekretnina u Ulici srpskih vladara samo za dve takse – naknadu za uređenje zemljišta i isticanje firme – treba da plati 900.000 dinara.
Gašenje velikog broja malih preduzeća u Beogradu prema rečima Aleksandra Stevanovića, saradnika Centra za slobodno tržište, rezultat je prelaska privrede u sivu zonu poslovanja. Tamo ih kaže, niko ne kontroliše, a i kazne su niske, pošto državu interesuju samo oni koji legalno privređuju.
Da bi izbegli svakodnevne posete inspekcija koje ih kontrolišu da li su zaboravili da plate PDV i koje im izbiju iz džepa 20.000 dinara ako se radnik spotakne o prag, jednostavnije im je da pobegnu u sivu zonu. Drugi zbog visokih nameta, gase firme u Beogradu i otvaraju ih u nerazvijenim opštinama gde su jeftiniji. U prestonici potom otvore samo zastupništvo, a i ne moraju. Zašto bi plaćali firmarinu 150.000 dinara, kada ona u unutrašnjosti košta 5.000 dinara, na primer. Privrednici nisu ovce da ih šišaju, a da ne dobiju ništa od države za uzvrat – smatra Stevanović.
Dragan Trivan, predsednik Zajednice opštih udruženja privrednika Privredne komore Beograda, ne slaže se da privrednici gase preduzeća radi prelaska u sivu ekonomiju. Jer je za mnoge delatnosti takvo poslovanje neizvodljivo. Osim toga on sumnja u podatak Unije poslodavaca Srbije prema kome je u glavnom gradu ugašeno 42 odsto preduzeća u proteklih godinu dana. Taj procenat prema njegovom mišljenju je manji, ali potvrđuje da su komunalne takse visoke i da su jedan od razloga nestanka malih preduzeća.
http://www.politika.rs/rubrike...svaka-druga-mala-firma.sr.html
-------------
Sta mislite o ovom najnovijem dostignucu naseg mudrog vizionarskog rukovodstva? Opet smo zahvaljujuci ljudima sa "the sise" lideri u regionu a i sire. U ovom slucaju po broju zakatancenih i bankrotiranih firmi.