U velikom broju slucajeva desi se da covek dobije rak, bude na terapiji, usledi smanjenje i nestanak tumora, covek ode kuci i za neko relativno kratko vreme eto ga opet, ovaj put mnogo teze i kraj. Moj pokojni ujak je pocetkom godine imao tumor na plucima za koji nisu bili sigurni da li je dobrocudni ili rak, zracili su ga i tumor je nestao, ali za svega par meseci se cela prica ponovila i umro je, bez obzira na zracenje, citostatike i ostalo.
E, sad, preneseno na terapiju virusima, situacija bi verovatno bila jos nepovoljnija, jer bi se, recimo, "provukla" jedna celija raka koja bi negde oddriftrovala, virusi bi pali kao plen limfocita svugde izvan tumora u kojem jedino mogu da se umnoze, tj. nadoknade gubitke koje im imuni sistem nanosi, tako da bi u vreme kad je primarni tumor unisten, metastaza mirno rasla u nekom udaljenom kutku izvan domasaja virusa, koji svi bivaju "pojedeni" kad nestane njihova "podloga". Kasnije dodavanje jos virusa bi bilo manje efikasno, jer je za njima vec raspisana poternica, pa bi ih limfociti tamanili.
Ustvari, u borbi protiv raka, ovako na osnovu prica drugih ljudi, izgleda da je detekcija i lokalizacija glavni problem, a nacin unistenja moze da varira, za to bar ima razradjenih sistema.
Da li je rak tako opasan zato sto ga imuni sistem donekle tolerise zbog srodnosti sa zdravim tkivom ili ga ne tolerise ni malo ali ne moze da postigne da ga unistava brze nego sto on raste? Ako je ovo drugo u pitanju, virusi bi stvarno mogli da obave posao kako valja