Odlicno pitanje.
Zapravo - glavno pitanje je: sta su bitne stvari, sta su fundamentalne vrednosti.
Mislim da je bez obzira na kulturu, podneblje, rasu,....poredak vrednosti odprlike ovakav:
1) Zivot (u najbanalnijem smislu reci - da si ziv, da mozes da se reprodukujes i odgajis decu)
2) Vreme - sve se moze nadomestiti, popraviti, osim izgubljenog vremena.
Jedino sto moze spreciti ili nadoknaditi gubitak vremena je spoznaja smisla stvari.
3) Zdravlje
4-nadalje) ko sta voli, odavde se prica grana u stotine pravaca.
Iz ovog okvira, ja vrlo jasno vidim istaknute povoljnosti ovog okruzenja, iako mogu da razumem razne skale vrednosti.
Citat:
Pitanje za tebe: šta misliš kome je teže da se integriše u novu sredinu: Srbinu koji je došao u SF Bay Area-u
Ovo je vrlo interesantna tema, i drago mi je da si je postavio.
Srbi po svojem civilizacijskom nivou uopste ne bi trebali da imaju problema da se bilo gde uklope, cak ni
po svom kulturnom nivou. Medjutim, sto se karaktera tice, video sam to nebrojeno mnogo puta - prva stvar
koja se desi kad dodju u USA da negde ulete u svadju. Najcesce jedni sa drugima, ali ne tako retko i sa okolinom.
Biti ostar, kozer, kritican, bockav....to je deo nase svakodnevice koji smo popili najvise iz Francuske, iz onih
vremena pre i posle WWI kad se masovno islo na skolovanje. Upravo taj skup karakternih crta (ostar tip bez pardona,
koji ne bira koga ce i kako da opali jezikom) je osudjen na nevolju, jer ovde vlada jedan sasvim drugi nacin ophodjenja
sa okolinom. Apsolutno se sve i ovde moze uraditi kao i u drugim delovima sveta, samo se mora paziti
kako se
to radi, i
sta se tacno, kada i kako kaze.
U protivnom - mozes biti 100x u pravu, ako budes lose percipiran slabo sta vredi.
Odlicno si primetio da svakodnevni napon (da ne kazem sitno d*kanje u kojem odrastamo, sto nije mimoislo ni mene)
ostave traga, i da nam 'napumpaju' zlezde kao struja kalem, pa je pitanje trenutka kad cemo da zviznemo negde
kontra-elektromotornu silu, najcesce tamo gde ne treba.
To je zamka koja ceka svakog novopridoslog, bez izuzetka, ukljucujuci i mene svojevremeno.
Druga stvar na koju se dosta tesko navikavamo je
beskrajno strpljenje u suprotstavljanju suprotnih misljenja,
bez da se padne u vatru/agresiju. Ameri to mogu neograniceno dugo da rade, i strpljivi su kao konji. Taman mislis da
si ih zviznuo posred njuske sa ubitacnim argumentom, ispostavi se da nisi uradio nista. Ili su vec to znali, samo ti ukazuju
na drugi ugao price, ili ce ti 'ladno priznati da si u tome u pravu, i nastaviti dalje sa bitnim aspektima price.
Potpuno suprotno beskrajnom strpljenju u preliminarnoj diskusiji - kad prica dolazi do konkretne realizacije, izuzetno su
brzi da urone u sustinu price i da
konkretno deluju. Nema lufta, nema cekanja.
Tamo gde smo mi vec 'crkli' u dugim pricama, za Amera prica tek pocinje. Munjevito se aranzira plan, munjevito se
sprovodi u delo, pazljivo, detaljno strpljivo - nema suvisne price, kenjkanja, fali mi ovo-fali mi ono.
Kad se sprovede u delo - tamo gde smo mi vec 'crkli'/'pun mi kufer svega' - oni prevrcu to sto su napravili sa svih strana,
analiziraju, spremaju nove strategije. Nema roptanja, odmora uz picence - samo piche. Idemo dalje....
Ukratko - u poredjenju sa nama
izuzetno su cerebralni i strpljivi, dok smo mi dosta
brzi i nestrpljivi, i
mnogo toga podrazumevamo. Ova poslednja navika nije zgodna za drustva gde se mesa gomila razlicitih rasa.
Citat:
nekom Ameru koji je živeo ovde 20+ godina i nakon toga se preseli/vrati u Srbiju ?
Probano - ako mislis na srpske imigrante - radi sve do trenutka dok ne moras da resavas neke konkretne probleme u
zivotu. Sto se rodjenih amera tice - najcesce im prija nova sredina.
To bi odprilike bilo sve sto mi sada pada na pamet da bih mogao da prenesem novijem imigrantu.
Mislim da su velike sanse da se u neko skoro vreme sretnemo negde, pa mozemo detalje i uz pivo.