Nikad ti nećeš u srpskom pisati "ajzbrn" jer nije po
pravilu za transkripciju sa engleskog. Ako te pravila zanoimaju, možda ih nadješ online recimo na vokabular.org, a sigurno u najnovijem pravopisu. Nije bitno kako se izgovara jer možemo uvek samo da aproksimiramo (th nemamo u srpskom, a imamo th u thorn i th u the, različiti glasovi, a nijedan nemamo u srpskom). I slično sa nemačkim, umlaute... Uvek možeš samo aproksimirati izgovor, sem ako ne pišemo u IPA i označavamo i akcente... To realno može da postoji i funkcioniše dobro jedino kad svi budemo lingvisti...
http://en.wikipedia.org/wiki/International_Phonetic_Alphabet
Dalje, nekad se Murray transkribovalo kao "marej" a tako se ne izgovara već drugačije, to je promenjeno npr. u najnovijem pravopisu (a pre možda 30 godina je bilo u redu, ne znam tačno da ne lupam).
Dakle idealnog rešenja ima, i to je transkripcija, to je upravo naše rešenje (i kinesko, japansko, rusko...). Ne trebamo da se ugledamo na engleski, svakako (predlagane su reforme engleskog još u 19. veku za, pre svega, fonetska pravila pisanja, to je najveći problem toga jezika što ne znaš kako se nešto čita na osnovu napisanog, poput srpskog ili nemačkog, ali to nije moglo proći, i zbog toga što se u više država koristi, a i zato jer bi velika promena bila teška).
Poz.
[Ovu poruku je menjao bojan_bozovic dana 16.05.2011. u 23:12 GMT+1]