Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Muzički rečnik i izrazi/skraćenice

[es] :: Muzička produkcija :: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice
(Zaključana tema (lock), by Kovacevic Vladimir) (TOP topic, by Kovacevic Vladimir)
Strane: 1 2

[ Pregleda: 60394 | Odgovora: 20 ] > FB > Twit

Postavi temu

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Muzički rečnik i izrazi/skraćenice22.03.2009. u 12:13 - pre 182 meseci
Acid House - na bazi upotrebe basa i ritam sekcije.

Acid jazz - više marketingški izraz, koji pod tim pojmom svrstao i jazz. Kasnije po acid house nazivom se spominju londonski funk-jazz predavači.

Ad libs - (lat.) po volji.

Airplay - u današnje vreme bez saradnje radija se ne može ni zamisliti dolazak na Top-listu. Uticaj etera ako i nije garancija, ali je bar uslov za uspeh.

Ambient - jedan od izuma Brian Eno radionice. Slično začarano kao new age, ali sa mnogo intelektualnijim sadržajem.

Ambient House - slično pređašnjem, ali ne u koncertnim salama i studiju, nego po clubovima. DJ samo malo uspori tempo i već se čuje ambient house.

Apsolutni sluh - Bogom data sposobnost, da muzičar primeti nenaštimovan instrument/tonove.

Arrangement - sporazum između dirigenta i orkestra. Muzičari se dobro ponašaju, kada dirigent konačno prestane da maše rukama.

Atonalna muzika - koja nastaje, kada kompozitor zaboravi u kom tonalitetu komponuje.
Backbeat - ritam kome se svi podrede. Obično ga određuje bas drum.

Backline - na bini mesto iza orkestra gde stoje zvučni stubovi.

Backstage - "najsvetije" mesto iza scene, gde se "zvezde i zvezdice" međusobno upoznaju. Od toga ima samo jedno bolje - "ulaznica na celu teritoriju."

Bluebeat - reggae stil.

Bluegrass - vrsta country stila, sa prefinjenom banjo i gitarskom tehnikom, gde se na prste stavljaju metalni nokti. Npr.: Bill Monroe i The Scruggs.

Boogie - rock-ritam, bazira na stilu boogie-woogie-ja iz 40-tih god. Gitaristi na Boogie odmah misle na ritmove Lynyrd Skynyrd, odnosno ZZ top-a.

Bio - skraćenica za "biography". Informacija, koja se uvek nanovo piše za svaku ploču.

Bis-dodatak - to je ono što muzičari najviše mrze, jer nije posebno plaćen.

Prateća muzika - a) iz percepcije soliste: jedna jedva čujna, pozadinska muzička pratnja.
b) iz percepcije orkestarskog muzičara: jedno lepo delo, koje solista sa suviše glasnim pevanjem - upropasti.

BWV, D, KV, L, P etc. - tajna, kodirana slova, kojim se obeležavaju dela istaknutih umetnika, koji imaju tako veliki značaj, da bi jedan običan izraz, Opus - bio uvreda.

Coda - kada nastupi u kompoziciji, dozvoljava publici, da potraži svoje kapute i cipele i pripreme se za polazak.

Dur - tonalitet, koji podseća na dečje pesmice.

Dinamika - ili prejako ili pretiho.

Fuga - visoko intelektualno delo, najviše namenjeno orguljašima.

Enharmonija - ista dirka, različito ime.

Impresionizam - muzika svirana "kao u magli".

Improvizacija - izražajnost svakog dobrog jazz-iste. Pogodna "da prođe vreme".

Kadenza - predugačak i nepotreban dodatak na kraju stava, što služi solisti, da se konačno istakne.

Kamerna muzika - manje muz. delo, namenjeno manjem broju publike, kada zbog lepog vremena i tako niko ne ide na Koncert.

Koloratura - kada operska pevačica ambiciozno više uložu u visoki ton, nego što je potrebno.

Kontrapunkt - dvo ili višeglasna muzika. Vrlo inteligentna.

Moll - tonalitet, koji uvek rastuži čoveka.

Motiv - mala, iritirajuća melodija, koju kompozitori uporno i bezbroj puta ponavljaju.

Opus - druga reč za delo. Upotrebom se ostavi jak utisak na sagovornika i posle govornika prozovu profesorom, iako nema ni srednju školu.

Pentatonika - muzika, koja se može odsvirati na škotskim gajdama. Proširena je i na Kinu.

Stav - deo, koji su izmislili, da bi u jednoj dugačkoj sonati, publika imala priliku da se iskašlje ili izduva nos.



Nastaviće se...

Pozdrav

[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 11.07.2009. u 17:45 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice23.03.2009. u 15:00 - pre 182 meseci

TEMPO
U muzičkoj terminologiji, tempo (talijanski: "vreme") je brzina izvođenja datog muzičkog dela. Tempo je vrlo važan element kompozicije, jer bitno utiče kako na težinu izvođenja dela, tako i na raspoloženje slušaoca.
Tradicionalno obeležavanje

Iako su u nekim delima oznake tempa navedene na maternjem jeziku
kompozitora, većina ih ipak koristi tradicionalne talijanske pojmove. U nastavku su oni koji se mogu najčešće naći:

• Largo - Vrlo sporo
• Adagio - Sporo
• Andante - Umereno brzo (doslovno bi se moglo prevesti kao "hodajući")
• Moderato - Srednje brzo
• Allegro - Brzo (doslovno prevedeno "veselo, radosno")
• Presto - Vrlo brzo
Uz navedene pojmove, kompozitori znaju koristiti i reč koja daje smernicu o načinu izvođenja dela, pa su tako neke od korištenih riječi:
• vivo - živahno
• mesto - tužno
• cantabile - pevno, tekuće
• animato - uzbuđeno
Promenu tempa u delu kompozitori su označavali dodatnim pojmovima, npr.:
• accelerando – ubrzavanje accel.
• ritardando – usporavanje rit.
Sredinom 19. veka izmišljen je metronom koji je kompozitorima dao precizniji način za označavanje tempa. Kompozitori tako mogu odrediti notu koja je osnova tempa, te koliko puta u minutu dotična nota mora biti prisutna u izvođenju. , ♩=90 definisala bi tempo od 90 četvrtinki u minutu. U praksi, međutim, još uvek se često koristi tradicionalni, opisni način označavanja tempa rečima.
• presto - žurno, hitro
• vivace - živo
• allegro - brzo
• allegretto - dosta okretno
• moderato - umereno
• andantino - malo brže nego andante
• andante - umereno lagano
• grave - teško, ozbiljno
• adagio - lagano i ozbiljno
• lento - sporo
• larghetto - dosta široko
• largo - široko
Ovim oznakama se može dodati i nekoliko bližih odrednica:
• più - više
• -issimo - sufiks koji označava superlativ, na primer presto znači „žurno“, prestissimo znači „najžurnije“
• assai molto - vrlo
• ma non troppo - ne previše
• poco, un poco - malo
• meno - manje
Još jedan vid obeležavanja tempa je
• accellerando - ubrzavajući
• rallentando - usporavajući
• ritenuto - zadržavajući
• allargrando - sve šire
• meno mosso - manje okretno
Raspoloženja koja bliže opisuju karakter tempa:
• con brio - čilo, veselo
• vivace - živahno
• maestoso - veličanstveno
• sostenuto - suzdržano; ponekad se koristi i samostalno kao oznaka tempa
Ostali izrazi:
• a tempo - ako je nakon neke promene tempa potrebno naznačiti da se izvođenje dela nastavlja po prethodnom tempu, to se označava ovom oznakom.
• tempo primo - prelaženje na temo sa početka dela
• calando, morendo, mancando, smorzando, perdendosi - istovremeno popuštanje jačine zvuka i tempa
• tempo rubato, rubato - slobodan tempo, po volji izvođača / dirigenta
• L'istesso - zadržavanje trenutnog tempa; obično sledi nakon promene tempa

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice23.03.2009. u 15:15 - pre 182 meseci
INTERVALI

Veličina intervala određuje koliki je razmak između dva tona. Prvi i najmanji interval je prima koja je zapravo istozvučni (unison) i obeležava se sa "1". sekunda (2) je razmak od dva tona, terca (3) tri tona, kvarta (4) četiri, kvinta (5) pet, seksta (6) šest, septima (7) sedam i oktava (8) osam. Ovi intervali se nazivaju jednostavni intervali. Intervali koji imaju razmak veći od oktave se nazivaju složeni intervali. Razlog tome je što su oni zapravo oktava plus još jedan jednostavni interval. Oktava + sekunda je razmak od devet tonova i naziva se nona (9). Decima (10) je razmak od deset tonova (oktava + terca). Sledeći po redu je undecima (11), pa duodecima (12), tercdecima (13), kvartdecima(14) i kvintdecima (15).
Svaki interval je određen, ne samo veličinom, nego i vrstom. Vrstom se preciznije odrećuje koliko polustepena ima između tonova.

Vrste intervala, te koji intervali se određuju njima su sledeći:
• čisti (č) su: prima, kvarta, kvinta i oktava
• veliki i mali (v, m) su: sekunda, terca, seksta i septima
• umanjeni (dim) su svi osim prime
• povišeni (pov) mogu biti svi

Konsonantnost i disonantnost

Konsonanca i disonanca su relativni pojmovi u današnjoj muzici. Generalno, disonantni intervali su oni koji izazivaju napetost kod slušača i traže rešenje. Nasuprot njima konsonantni ne traže rešenje. . Danas se uzimaju pravila klasične harmonije da bi se odredilo koji su intervali konsonantni, a koji disonantni.
• Konsonantni intervali: svi čisti intervali, velika i mala terca i seksta
• Disonantni intervali: svi smanjeni, povećani intervali, velika i mala sekunda i septima

Obrtaji intervala

Intervali se mogu obrtati. Obrtaji nastaju tako što se basov ton prebaci za oktavu više ili gornji ton za oktavu niže. Postoje dva osnovna pravila za obrtanje intervala:
1) Zbir osnovnog i intervala u obrtaju je uvek devet. (npr.pravimo obrtaj sekste (6) i do devet na fali 3. Znači da je njegov obrtaj terca.)
2)
• Čisti intervali u obrtaju uvek ostaju čisti.
• Veliki intervali postaju mali i obratno
• Umanjeni postaju povećani i obratno

Enharmonija intervala

Enharmonija intervala podrazumeva istozvučnost dva intervala koji se različito beleže. Broj njihovih polustepena je identičan, ali se oni nazivaju drugačije i drugačije se notiraju. na konkretnom primeru se to jasnije vidi: ako imamo interval pov. sekundu ( c-dis) on ima svog enharmonskog para malu tercu ( c-es).

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Po pravilu, često se važnost intervala ignoriše, kao „meni treba terca“, ali kod stvaranja bilo kakvog sklopa akorda (kasnije) ili tumačenja nekih složenijih simbola, zastoj dolazi baš zbog „neutvrđenog gradiva“ Intervali.

Evo primer:
osnovni trozvuk se obeležava kao C , međutim u obrtaju, taj trozvuk se zove sekstakord i obeležava se sa 6, dok treći obrtaj kao kvartsekst akord dobija šifru 4/6 (ovi se brojevi pišu jedan iznad drugog,kao razlomci). A možete zamisliti kako se to komplikuje sa četvorozvucima i njihovim obrtajima.
U redovnim notama, iznad melodije stoje šifre akorada, ali po „rodu“ npr. c m7. Muzičar ga svira kako zna i ume, ne razmišljajući o obrtaju tog četvorozvuka, koji može da se odsvira i g-be-c-es što, mora se priznati, daje druge zvučne nijanse kompoziciji. A da bi kompozitor ili aranžer dao do znanja šta hoće, onda još doda šifru 4/3(isto, jedan iznad drugog), što je znak da se taj cm7 izvodi kao terckvartakord.


U molskim lestvicama su intervali isti, ali drugačije vrste. Veliki postaju mali i obrnuto!


Pozdrav


[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 23.03.2009. u 16:26 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice06.04.2009. u 11:41 - pre 182 meseci
Mnogima, pa i onima, koji su završili Osnovnu/Nižu muzičku školu, ostali su nejasni simboli/oznake iznad melodije, koji označavaju akorde.
Pojasniću šta sadrže te "šifre" tj. simboli

ČETVOROZVUCI (septakordi)...Ime akorda/sastavni tonovi (akord + interval)/ simboli i oznake

Septakordi se grade dodavanjem četvrtog tona kvintakordu, za tercu više od kvinte akorda. Ovo stvara septimu iznad osnovnog tona akorda. Postoje različiti septakordi, što zavisi od vrste trozvuka koji ga čini
i septime koja je dodata.


Veliki durski
septakord durski kvintakord+velika septima CMaj7, CΔ, Cj7

Dominantni septakord
durski kvintakord+mala septima
C7, C7

Mali molski septakord
molski kvintakord+mala septima
cm7, c-7, c-7

Veliki molski septakord
molski kvintakord+velika septima
cm(Maj7), c-(j7), cm#7

Umanjeni septakord
smanjeni kvintakord+smanjena septima
C°, Cdim7

Poluumanjeni septakord
smanjeni kvintakord+mala septima
Cø, cm7♭5, c-7(♭5)

Prekomerni septakord
prekomerni kvintakord+velika septima
C+(Maj7), C+MA7, CMaj7+5, CMaj7#5, C+j7

Najviše upotrebljavan je dominantni septakord (u C-duru: G-H-D-F), koji se nalazi na V stupnju dijatonske lestvice. On je vrlo uverljivi predstavnik dominantne funkcije.

Obrtaji
Obrtaji septakorada nastaju kao i obrtaji kvintakorada: basov ton se prebaci za oktavu više. Prvi obrtaj septakorda se zove kvintsekstakord i obeležava se sa 5/6 (H-D-F-G), drugi obrtaj je terckvartakord (4/3)(D-F-G-H) i posljednji obrtaj je sekundakord (2) (F-G-H-D).

Prošireni trozvuci
Prošireni akordi su u osnovi trozvuci čiji su tonovi prošireni, ili trozvuci s dodanim tonovima iza septime. Tako su nonakordi, undecimakordi, tredecimakordi prošireni akordi. Nakon tredecime, bilo koji dodatan ton ponavlja ton koji se već u akordu nalazi, tako da ne postoje kvintadecimakordi, septadecimakordi itd.
Za dodavanje jednog tona trozvuku koriste se ekvivalentni intervali. Budući da oktava sadrži sedam različitih tonova, oni su sledeći:

Ime akorda... sastavni tonovi (akord + interval)...simbol

Dodatna nona durski trozvuk+nona C2, Cadd9
Dur kvartakord durski kvintakord+čista kvarta C4
Dur sekstakord durski kvintakord+seksta C6
Durski nonakord durski kvintakord+seksta+nona C6/9
Dominantni nonakord dominantni septakord+velika nona - C9
Dominantni undecimakord dominantni septakord (terca se obično izostavlja) velika nona čista undecima C11
Dominantni tredecimakord dominantni septakord (undecima se obično izostavlja) velika nona čista undecima, čista tredecima C13
Drugi prošireni akordi slede gore navedenu logiku.
Tako su Maj9, Maj11 i Maj13 akordi prošireni dominantni akordi prikazani u tablici, s velikim septimama umesto dominantnih. Slično, m9, m11 i m13 imaju male septime.

Prošireni akordi koji se sastoje od trozvuka mogu imati varijacije. Tako su madd9, m4 i m6 molski trozvuci s proširenim tonovima.

Zadržični akord

Zadržični, suspendirani akord ili "sus akord" se koristi u Anglo-američkoj teoriji muzike. U muzičko-teoretskoj praksi su objedinjeni zajedno sa zadržicama i ne koriste se kao posebni tipovi akorada. Kod nas se njihovo označavanje koristi samo u zabavnoj i jazz muzici.
Sus akord je akord u kojem je terca premeštena bilo disonantnim susednim tonovima koji s osnovnim tonom tvore intervale veliku sekundu ili češće čistu kvartu. To daje dva zasebna tipa akorda: suspendiranu (zadržičnu) sekundu (sus2) i suspendiranu (zadržičnu) kvartu (sus4). Npr. akordi Csus2 i Csus4 sastoje se prvi od tonova C-D-G, a drugi od C F G. Proširene verzije su takođe moguće kao što je npr. septakord sa zadržičnom kvartom u kojem je osnovni ton C, a sadrži tonove C-F-G-B, a beleži se oznakom C7sus4.

U teoriji jazz kompozicija i improvizacijama, suspendirani septakordi često se koriste na netradicionalan način. U tim kontekstima oni često ne funkcioniraju kao kvintakordi i ne razrešuju kvartu na tercu. Nedostatak tog razrešenja daje akordu svojstvo neodređenosti i statičnosti. Terca se često svira kao najviši ton akorda što u jazz teoriji ne pobija vrstu akorda kao suspendiranog.

Polikordi
Polikordi se sastoje od dva ili više akorda koji se nalaze jedan iznad drugog.

Nepotpuni akordi

Nepotpuni akordi sastoje se od osnovnog tona, čiste kvinte i ponekad oktave. Budući da akord ne sadrži tercu, nema svojstva dur ili mol akorda. Upotrebljavani su kroz celu istoriju muzike. U popularnoj muzici se sviraju na električnoj gitari i vrlo se učestalo koriste u rock muzici, pogotovo u heavy metalu i punck rocku, zajedno s mnogo distorzije. Budući da distorzija zvuka dodaje puno harmonijskog sadržaja boji tona električne gitare, čisti intervali jedini su koji mogu biti jasno artikulisani i percipirani na visokim stupnjevima distorzije - čak i dodavanje terce tada može uzrokovati disonantnost. Fredrik Thordendal i Mårten Hagström iz švedske metal skupine Meshuggah dodaju još jednu kvintu zbog čega oni zvuče još agresivnije.

---------------------------------------------------------------
Akordi...simboli/oznake...

C..................... C + E + G Durski akord
cm,......... ........ C + Eb + G ........................ moll akord
Cdim, C° ............ C + Eb + Gb ...................... umanjeni akord
Cdom7, C7 .........C + E + G + Bb ................. dominantni septakord
Cmaj 7 ...............C + E + G + H.................... veliki durski septakord
cm-7 ................. C + Eb + G + Bb ............... mali molski sept
C7+5 ...................C + E + G# + Bb ............... povišena kvinta
. . . . . . . . . dominantni septakord
Cdim (°).............. C + Eb+ G b ...................... umanjeni trozvuk
cm7b5 ...............C + Eb + Gb + Bb............... poluumanjeni septakord
Cdim7..................C + Eb + Gb + Bbb............. umanjeni septakord
C9 ......................C + E + G + B + D.............. nonakord
cm9add7# ..........C + Eb + G + H + D
cm7add11........... C + Eb + G + B + F.............. .. undecimakord
C13add9b5b ........ C + E + Gb + B + Db + (F) + A... duodecimakord

Pođimo redom još jednom, sa prikazom istog akorda, ali sa različitim imenovanjem

C (Do) . . . Veliko slovo . . . .oznaka za Dur
c . (do m) . .malo slovo oznaka za moll
C7 (Do7) ; #7 ; b7 ; +7 ; -7 brojevi ili ostali simboli određuju ime gornjeg tona u četvorozvuku, tj. da li je ta septima velika ili mala.
Isti simboli važe i za druge intervale u okviru tro ili četvorozvuka npr.;-5 ili +5 ili #5 ili b5 itd.

Talijani i još neki upotrebljavaju Solmizaciju kao osnovu, tako da se na to treba navići npr.:
Solm7 …se odnosi na gm7 (tu zbunjuje veliko slovo jer određuje Dur, ali mamo “m” pored označava rod akorda - moll)
Si ….. označava H ton ,ali onda moraju staviti b i dobijemo Sibm7 (be moll7); ili Mim, kao e-moll ili Mibm6 (a moglo bi jednostavno es m6) ; Labm7 ; Sol#dim. Itd.
Neki pišu “dim.” za umanjeni trozvuk, neki ga obeležavaju saC° kružićem .Kružić ukoso precrtan Cø, se odnosi na poluumanjeni trozvuk. Trougao pored slova : CΔ “maj” akord. I ostali tonovi u procesu alteracije mogu dobiti neke od ovih znakova, ali se oni uvek odnose na promenu od osnovnog položaja naviše ili naniže za polustepen.
Obeležavanje akorda C/E poznat je, a znači da će osnovni ton, da li u basu ili gitariste, klavijaturiste biti E,ustvari, sviramo sekstakord C-dura

Pozdrav

[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 06.04.2009. u 22:55 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice10.04.2009. u 12:46 - pre 182 meseci
MODUS

I modus.......Jonski (ion) na 1. tonu i u nizu nagore stvara poznatu C-dur lestvicu. C D E F G A H
Najbolji akord: Cmaj7 ili Cmaj9 Preporuka, izbegavati ton F, jer zvuči disonantno.

II modus.....Dorski na 2. tonu: D E F G A H C zvuči mollski.
Najbolji akord: dm7 ili dm9

III modus...... Frigijski na 3. tonu:E F G A H C D zvuči mollski, ali se razlikuje od e-molla, jer tamo imamo ton F# pa se muzičarima preporučuje da koriste ton F naročito kada je u akordu snižena nona (b9). Ima slučajeva kad modus dobro zvuči na susb9 ( E F A H D ) akord. Rezultat je „špansko“ zvučanje pogotovo kad se umetne i ton G#. Ovaj se modus često sreće pod nazivom „španska frigijska“ (C. Corea: La fiesta; M. Davis: Sketches Of Spain ).
Najbolji akord: em7 ; em7b9 ; em4b9 ; ili susb9

IV modus .....Lidijski na 4. tonu: F G A H C D E Zvuči durski sa povišenim četvrtim tonom. Dobro zvuči na Cmaj7#11 akord, alo onda znači da se i u lestvici mora alterovati F u F#.
Najbolji akord: Cmaj7

V modus......Mixolidijski na 5. tonu: G A H C D E F Zvuči kakođe Durski i savetuje se izbegavati ton C. Međutim u akordu Gsus4, G7sus, F/G (u basu je G ton) kao i dm7/G ili G11 – se može uptrebljavati i ton C u improvizaciji. U jazzu se ti sus akordi često ni ne razrešavaju u tercu! Ima kompozicija, koje su i građene na sus akordima.
Najbolji akord: G7 ; G7/9 i gore navedeni.

VI modus.....Eolski na 6. tonu je ustvari moll lestvica: A H C D E F G
Najbolji akord: am7b6

VII modus....Lokrijski na 7. tonu: H C D E F G A
Neki ga zovu i poluumanjeni, jer sadrži sve tonove za taj akord. Izbegavati ton C.
Najbolji akord: hm7b5

MODUSI u moll lestvici su interesantni zbog toga što se pojavljuju razne mogućnosti, zavisno od toga koja se lestvica upotrebljava: melodijska ili harmonska.
Tako dobijaju i nazive:
II modus mel. molla: H C D E F# G# A se sreće pod nazivom Frigijska #6 zato što liči na Frigijsku, samo ima povišen šesti ton.
Najbolji akord: hm7/9
III modus mel. molla: C D E F# G# A H poznata kao Prekomerna Lidijska.
Najbolji akord: Cmaj#5
IV modus mel. molla: D E F# G# A H C poznata kao Dominantna Lidijska, liči na D-dur lestvicu, korištena puno u vreme Bebop-a.
Najbolji akord: D7b5
V modus mel. molla: E F# G# A H C D sadrži sve tonove dominantnog V stupnja.
Najbolji akord: E7
VI modus mel. molla: F# G# A H C D E često nazvana i poluumanjena.
Najbolji akord: F# poluumanjeni.

ALTEROVANA lestvica najčešći sound u post-bebop-u.
Primer G alt.: G Ab Bb/A# Cb/H Db Eb/D# F
Ako bi odsvirali G7 akord (G H D F ) ostali bi tonovi Ab,Bb,Db i Eb znači tonovi koji sadrže sniženu i povišenu 9-ku i sniženu i povišenu kvintu. Drugim rečima: dominantni nonakord (9-ka) sa svim mogućim alteracijama. Korisno je isprobati sazvučje na klavijaturi akorda i lestvice! G7 i alterovana lestvica, ali pritom uskladiti i ostale u orkestru, jer na ovaj akord oni mogu svirati mixolidijsku, ili dominantnu lidijsku, pa će onda ova zvučati disonantno.
Najbolji akord: G7#9#5 ili G7#9 ili G7alt.

ANALIZA: osnovno pravilo da svaki akord ima svoju lestvicu izraženu u modusima razjašnjava utisak koji se ima kod slušanja jazz muzike. Ovakvih i sličnih tabela ima, a one služe da bi se pojasnio model po kojem sviraju muzičari i oni su sve prisutniji u modernim muzičkim pravcima. Osnova, bez koje se ne može shvatiti ni jedna tabela je slušanje muzike. To je jedan obavezan uslov: slušanje, analiza, pokušaj primene.
Ako se nakon slušanja izvrši analiza, lako će se utvrditi šta se zapravo zbiva, odnosno koji modus (način) je upotrebljen, koji akordi. Dalji postupak je pogledati u tabelu i početi vežbati te lestvice. Naravno, to nije ni malo lako, ide sporije "u glavu", pogotovo kada se upotrebljavaju razni tonaliteti.

***Ako vam se čini da ovo nećete nikad savladati ili primenjivati, znači da imate pogrešan prilaz muzici. Dovoljno je samo po neki element iz ove tabele primeniti, pa da osetite da ste izašli iz uzanih okvira muzičkog stvaralaštva, pa i ako ne stvarate muziku "tog stila" barem ćete bolje razumeti i uočiti: kojima se sredstvima drugi izražavaju, koje elemente ugrađuju i odakle se crpi materijal za stvaranje melodije i akorda. Barem postajete kvalifikovaniji poštovalac i slušalac.

Pozdrav

Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
94.189.139.*



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice04.05.2009. u 22:02 - pre 181 meseci
Akcentuacija

Pod akcentuacijom se podrazumeva davanje većeg intenziteta bitnim tonovima muzičke rečenice u cilju isticanja njihive tonske, izražajne i ritmičke vrednosti.

Metrički akcent - se zasniva na naglašenom i nenaglašenom delu takta.

Ritmički akcent - kojim se ističu jedinice takta ili grupe taktova koji konstituišu pravilan ritam.

Dinamički akcent - dolazi da istakne i podvuče melodijsku i harmonsku strukturu jedne muzičke misli: tehnički, negativan, harmonski, melodijski, patetičan ili espressivo naglasak

Pravilan akcent - se poklapa sa metričkim i ističe jedan ili više tonova.

Tehnički akcent - se ne podudara uvek sa metričkim i pomaže u savladavanju tehničkih problema.

Negativni akcent - je vrsta manira. On dolazi na vrhu crescenda, ali ne kao najjači ton, već se izvodi "subito piano" (odmah, smesta p)

Harmonski akcent - ističe harmoniju (pojedini akord/e).

Melodijski akcent - ističe najvažniji ton u jednoj melodiji bez obzira na visinski smeštaj.

Patetični akcent - podvlači izražajnost, bilo da je zahtevan napisanom oznakom ili je uslovljen tematikom teksta.


***Često se muzičarima sugeriše da "povedu računa o akcentuaciji" da bi muzika, koju stvaraju, bila izražajnija.
Ne treba je mešati sa pojmom dinamika.

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice14.05.2009. u 08:00 - pre 181 meseci
Interpretacija

Za pravilnu interpretaciju muzičkih dela, glavnu ulogu imaju:
ritam, fraziranje, artikulacija, dinamika, tempo, poznavanje stilova, ornamentika.

Za postizanje ritmičke stabilnosti i preciznosti, nije dovoljna samo urođena ili vaspitanjem stečena sposobnost osećanja vremenskog prostora između metričkih jedinica, nego i poznavanje makar najjosnovnijih zakonitosti u metrici: pravilnu izmenu naglašenog, jakog dela „Tezu“ i nenaglašenog, slabog dela takta „Arzu“, kao i podelu od cele notne vrednosti do sitnih osmina, i najsitnijih šesnaestina i tridesetdvojki.

Fraziranje podrazumeva raspoređivanje melodijskog toka prema muzičkom smislu; spajanje melodijskih intervala u grupe – fraze i međusobno razgraničenje takvih grupa. Zadatak pravilnog fraziranja je logično raščlanivanje i povezivanje muzičke misli, koje vode potpunom razumevanju umetničkog dela i jasnoći interpretacije. Fraziranje je usko vezano sa drugim muz. disciplinama, ritmikom, metrikom, dinamikom, agogikom, artikulacijom.
Pod frazom podrazumevamo sled tonova koji sam za sebe čini celinu, ima početak i kraj, kao i jasno pregledan obim. Sastavni delovi su: motiv, takt-grupa, polurečenica, rečenica, period.

Artikulacija podrazumeva način na koji se pojedini tonovi dovode u međusobnu vezu i ona predstavlja jedan od osnovnih činilaca za razvitak virtuoziteta. Znaci za artikulaciju su ispisani termini kako šta treba odsvirati: legato, non legato, staccato, legiero, kao i znaci za tempo i dinamiku, što je sve vrlo tesno u vezi stila (poznato je naime, da staccato kod Bacha nije isti kao kod Mozarta). Razni vidovi artikulacije zavisni su od pokreta i udara ruke i prstiju, ili pokret gudala kod gudača, ili formiranje tona jezikom i usnama kod duvača i sl.

Tempo je brzina izvođenja nekog muzičkog dela, odnosi se na trajanje osnovne jedinice propisane merom. Za srednju brzinu uzima se normalan puls čoveka 72-84 udarca u minutu. Nazive za tempo sam dao već u nekom od ranijih postova.
Pošto muzika zahteva i oslobađanje od metronomskog, monotonog tempa, onda se to postigne produžavanjem ili skraćivanjem pojedinih tonova ili grupa: agogikom, modifikacijom tempa, koja se u interpretaciji primenjuje da bi postigli veću izražajnost- reljefnost. Agogika ne znači neritmičnost, već kompenzaciju: ako su izvesni tonovi ili taktovi usporeni, sledeći će biti ubrzani i obrnuto.

Muzički stil je odraz osećaja kompozitora, izražen jezikom i duhom njegovog vremena. Razlikujemo stil jednog kompozitora, ili sklop posebnih stilova koji čine jednu stilsku epohu. Za uspešnu interpretaciju neke kompozicije, vrlo je važno znati kom stilu ona pripada, koje su karakteristike tog stila i približiti i stil sviranja onom „tipičnom“ po kome se taj stil prepoznaje ili razlikuje od drugih, možda čak i nastali na istom tlu i u isto vreme.
Tu ne treba mešati individualne izraze pojedinaca u okviru istog stila, o čemu će biti reči kasnije.

Ornamenti – ukrasi su pojedini tonovi ili grupe tonova koje se dodaju tonovima melodije da bi ih obogatili – učinili kitnjastim. Kompozitori često ispišu sitne note koje su ukrasne, tako da su one tačno određene, a ne ostavljene muzičaru na volju, pa kako uspe da izvede. To je važno zbog toga što nije „ista trileraža“ u klavirskoj literaturi ili narodnoj muzici, pogotovo svaka narodna muzika ima svoje karakteristične ukrase i po tome se razlikuju od sličnih iz drugih krajeva.
Kod interpretacije je baš zbog te prepoznatljivosti važna preciznost izvođenja ukrasa.

**Ovo bi bilo najkraće o osnovnim elementima interpretacije, o osnovnim pojmovima, ali svaki izvođač muzike zna da je u interpretaciji muzičkog dela još puno drugih faktora, ali to nije tema za ovaj rečnik

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice04.06.2009. u 13:18 - pre 180 meseci
MUZIČKI REČNIK


Agogika - neznatna, jedva primetna odstupanja od mehaničkog pulsiranja ritma, radi izrazitijeg izvođenja i reljefnijeg oblikovanja muzičke misli.

A cappela, ital. - kompozicija za muški, ženski, dečiji ili mešoviti hor bez instrumentalne pratnje.

Afonija – bezvučnost, bezglasnost. Organska nesposobnost pevanja ili glasnog govora.

Akord – jednovremeno zvučanje nekoliko tonova različite visine. Ako je akord sastavljen pretežno od konsonantnih i n t e r v a l a, onda je to k o n s o n a n t n i akord; ako je sastavljen od konsonantnih i disonantnih odnosno samo disonantnih intervala, onda je to d i s o n a n t a n akord.

Aranžman (arrangement, franc.) – prerada neke kompozicije za oizvođački ansambl ili solistički part.

Arzis, arza – nenaglašen deo takta ili slog reči. Suprotno: t e z i s , t e z a.

Akustika - nauka o zvučnim pojavama, deo fizike. M u z i č k a akustika proučava samo pojave u vezi sa tonovima.

Allemande, fr. - stara nemačka narodna igra u 4/4 taktu, često upotrebljavana u svitama franc., talij., i nemačkih kompozitora baroka. Ako nema preludijuma, onda je I stav svite.

Amater - ljubitelj umetnosti, lice koje se umetnošću bavi van svoje osnovne životne profesije. Nepotpuno školovani umetnik.

Ansambl, ensemble, fr. - veća ili manja grupa svirača ili pevača, koji zajedno muziciraju, izvođačko telo.

Apsolutna muzika - muzika, koja estetski deluje isključivo tonovima i njihovim kombinacijama, bez pomoći literarnog, vizuelnog ili ma kog drugog vanmuzičkog sadržaja. Neopisna muzika. Suprotan pojam - programska muzika.

Apsolutni sluh - sluh sposoban da tonove različite visine odredi bez pomoći instrumenta ili nekog akustičnog aparata. Suprotno - relativan sluh.

Arija - 1. Melodičan stav u baroknoj instrumentalnoj sviti; 2. Vokalna kompozicija za solo-glas uz pratnju jednog instrumenta ili orkestra, obično u trodelnoj formi tzv. "da capo"-arija (a-b-a), često sastavni deo neke vokalno -instrumentalne kompozicije (kantata, oratorijum) ili opere. Odgovara monologu u pozorišnom delu.

Augmentacija - dvostruko povećavanje trajanja tonova neke teme, čime se ne remete njihovi međusobni ritmički odnosi, već se stvara utisak dvostruko laganijeg izvođenja. Suprotno - diminucija.

Aulos - starogrčki duvački instrument sa dvostrukim piskom, sličan zurli ili oboi.

Nastaviću se...

Pozdrav

[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 30.06.2009. u 10:33 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice07.06.2009. u 10:25 - pre 180 meseci
Bagatela - mala kompozicija lirskog karaktera, obično klavirska minijatura.

Bajan - ruska harmonika bez klavijature, sa mehom.

Balada - vokalno instrumentalna kompozicija u 6/8 ili 6/4 taktu, epskog, "baladskog" karaktera.

Balet 1. Muzičko-scenska forma u kojoj su izražajna sredstva igra i mimika, uz pratnju muzike; balet može biti samostalni scenski oblik ili deo neke druge forme, najčešće opere ili operete.
2. Kolektiv igrač(a)ica u nekom pozorištu.

Bandura - vrsta ukrajinske laute, ima 12 žica. Svira se okidanjem žica. Korpus bandure je ovalan, vrat kratak, slična je mandolini.

Bariton - 1. Muški glas čiji je registar između basa i tenora; 2. Stari gudački instrument iz roda Viola da gamba; 3. Sinonim za Eufonium; 4. Vrsta saksafona, oboe, klarineta, horne.

Barkarola - talijanska gradska pesma u trodelnom taktu (9/8, 6/8, 3/4) laganog tempa i setnog karaktera.

Barok, muzički - epoha u razvoju muzičke umetnosti, koja obuhvata XVII i prvu polovinu XVIII veka. Posle završenog razvoja vokalne polifonije u muzičkoj renesansi, težište stvaralaštva prelazi u instrumentalnu polifoniju u čijem se središtu nalazi najrazvijeniji polifoni oblik fuga. Kao rezultat usavršavanje gudačkih i duvačkih instrumenata u ovoj epohi se zapaža procvat solističke kamerne muzike. Nastaju i razvijaju za barok tipični oblici: končerto groso i solistički koncert, svita, crkvena i kamerna sonata, kantata, oratorijum i opera /serija i bufo/. Važnu uloga imaju i instrumenti sa dirkama (orgulje, klavičembalo). Vodeći majstori: J.S.Bach, G. Hendl, A. Vivaldi, A. Corelli, Ž. B. Lully, Ž. F. Ramo, F. Kupren, Alesandro i Domeniko Skarlati i dr.

Bas - duboki muški glas: obim od F do e1.
Sinonim: kontrabas; donja deonica polifonog ili harmonskog stava.

Bendžo, banjo, eng. - crnački instrument sličan gitari sa ovalnim korpusom presvučenim kožom, tako da služi i kao ritam i pratnja pevaču.

Blues - Lagana, melanholična crnačka pesma - igra u 4/4 taktu.

Boja tona - specifična karakteristika tonova jednog instrumenta ili ljudskog glasa, po kojoj se oni razlikuju od tonova drugog instrumenta, glasa. Po boji tona razlikuju se i instrumenti iste vrste, kao i različiti registri istog intrumenta. Različitim načinom dobijanja tona (artikulacija) na jednom istom instrumentu, takođe dobijamo tonove različite po boji.

Bolero - španska igra karakterističnog ritma u 3/4 taktu.

Bordun - primitivni oblik polifonije: iznad ili ispod ležećeg tona razvija se (obično improvizovana) melodijska linija.

Bravura - virtuozna tehnička figura koja izvođaču postavlja maximalne tehničke zahteve.

Bugarija - vrsta tambure srednjeg registra.

Bure, bouree, fr. - Stara francuska igra iz okoline Overnja, 2/4 takta sa karakterističnim uzmahom. Bure je čest sastavni deo svite baroknih majstora.

Burleska, burlesca, ital. - šaljiva italijanska vašarska igra.

Nastaviću se...

Pozdrav





[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 30.06.2009. u 10:35 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice17.06.2009. u 12:09 - pre 179 meseci
Capateado (zapateado, špan.) - oblik španske narodne igre, 3/4 ili 3/8 takta.

Cimbalo (Cymbal, lat.) - kod starih Grka i Rimljana udaraljka slična č i n e l a m a; u stavri dva limena tasa, koji proizvode zvuk udarom jedan o drugi; u srednjevekovnom instrumentarijumu: instrument sličan g l o k e n š p i l u dakle, više većih i manjih zvona, različito štimovanih; ovim terminom se označava i jedan registar u orguljama;
žičani instrument sličan c i t r i na kome se svira maljicama, kao na ksilofonu.

Crkvena muzika - muzika u službi crkve, namenjena liturgijskoj praksi pojedinih crkava (mise, liturgije, opela, rekvijemi, hvalospevi itd.)

Cantabile - u elementima klavirske tehnike tumači sviranje pevajućeg karaktera. Cantabile zahteva strogo vezivanje tonova, duboki i meki tuše i pažljivo prenošenje težine ruke. Izbegava se svaki nagli pokret, guranje i pad ruke; dinamička skala ide od pp do F.

Čardaš (Csardas, mađ. - temperamentna mađarska narodna igra 2/4 i 4/4 takta lassu sporo, da bi preko ubrzanja tempa prešao u brzi deo frisses.

Čegrtaljka - omiljeni ritmički instrument primitivnih naroda i plemena. Ima različite oblike i proizvodi veliki šum neodređene intonacije.

Čelesta (celesta, ital.) - instrument sa dirkama, koje pokreću čelične štapiće, koji proizvode zvonak zvuk udarcima u čelične pločice, različite veličine i intonacije.

Čelo (cello, ital.) - v. v i o l o n č e l o

Čelović - vrsta tambure dubokog registra.

Čembalo (cembalo, ital.) - preteča klavira, stari instrument sa dirkama. Dirke pokreću poluge na čijim se krajevima nalaze naročite trzalice, pomoću kojih se dobija staklast ton slabog intenziteta. Čembalo ima nekoliko registara. Sinonimi: klavsen, klavičembalo, gravičembalo, itd.

Čeng - kineski narodni duvački instrument; sastoji se od izdubljene suve tikve i nekoliko svirala (duvaljki).

Čineli - udarački instrument, koji se sastoji od dva limena tasa. Zvuk se dobija udaranjem tasa o tas.

Da kapo al Fine (da capo al Fine, ital. -oznaka, koja izvođača upućeje da neku već odsviranu kompoziciju treba ponoviti od mesta obeleženog rečju "Fine" (ital. = kraj).

Daire - def, vrsta tamburina

Dikcija - tahnika jasnog oblikovanja vokala i konsonanata pri govoru, recitovanju ili pevanju.

Diminucija - citiranje teme sa dvostruko manjim notnim vrednostima čime odnosi trajanja između pojedinih tonova teme nisu poremećeni, već se dobija utisak njenog dvostrukog ubrzanja. Diminucija je jedan od načina tematske obrade u kontrapunktskim oblicima (fuga, kanon). Suprotno: augmentacija.

Diple - južnoslovenska dvostruka svirala sa dva jednojezična piska i sa rupama.

Diskant - najviša deonica u pevačkom horu;
deo registra instrumenta sa dirkama, koji obuhvata visoke tonove (donja granica diskanta nije tačno određena).

Dikcija – tehnika jasnog oblikovanja vokala i konsonanata pri govoru ili pevanju.

Disharmonija – neprijatno skupa zvučanje grupe tonova, neskladan odnos između pojedinih deonica u nekom ansamblu (vokalnom ili instrumentalnom).

Disonanca – zvučni nesklad između tonova. Disonantan dvozvuk ili akord, je onaj koji je pretežno sastavljen od disonantnih intervala ili u kome jedan ili više tonova teže da se “razreše” u neki susedni ton na više ili naniže, tj. da se sa onim tonovima, s kojima u “disonantnom akordu” obrazuju disonantne intervale formiraju u sledećem konsonantne.

Distonirati – pevati ili svirati “nečisto”, neskladno, intonativno neprecizno.

Dodekafonija – dvanaestotonska muzika.

Dur – dijatonska lestvica sa polustepenima između trećeg i četvrtog / sedmog i osmog stupnja. Suprotnog karaktera od moll-a.


Nastaviću se...

Pozdrav





[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 30.06.2009. u 11:05 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice26.06.2009. u 09:35 - pre 179 meseci
Egzotična muzika - muzika dalekoistočnih i primitivnih naroda Afrike i ostalih kontinenata...
Egzotična muzika je evropska i američka muzika, zabavnog ili pop karaktera, koja ima neke crte izvorne muzike Kineza, Japanaca, Indusa, Iranaca ili primirivnih naroda Afrike, Azije, Amerike i Australije.

Echo - odjek. Akustična pojava koja nastaje kao posledica odbijanja zvučnih talasa (čiji su prenosnik vazduh ili molekuli čvrstih, odnosno tečnih tela) od prepreke koja te talase ne upija, već odbija.
Sinonim: reverbacija.

Eklektičar - neoriginalan muzički stvaralac, koji podražava neki uzor iz prošlosti ili sadašnjosti. Umetnik bez lične stvaralačke fizionomije.

Ekspozicija - deo pojedinih složenih muzičkih oblika u kojima se "eksponiraju" (izlažu) glavne Teme ( u sonati, fugi). Ako je reč o obliku sa jednom Temom, onda se u ekspoziciji Tema javlja onoliko puta, koliko ima glasova polifoni stav.

Elegija - lirska kompozicija tužnog karaktera, trodelnog ili slobodnog prelidnog oblika.

Električni instrumenti - specijalni elektronski instumenti na kojima se svira na različite načine.
Postoje dve grupe: mehaničko-električni i čisto električni instrumenti.
1. Žičani instrumenti čije žice stoje u vezi sa elektromagnetom, koji pretvara treptaje žica u električne impulse, a zatim preko zvučnika u zvuk (el. gitara, el. violina, ect...)
2. Čisto električni instrumenti su elektro-akustični aparati na kojima se tonovi dobijaju ili približavanjem, odnosno udaljavanjem ruke specijalnoj anteni (koja sa rukom čini kondenzator), ili dodirom žice, kroz koju protiče struja, ili pomoću tastature, koja utiče na tok struje.
*Razvoj elektronike svakodnevno donosi nove mogućnosti u stvaranju muzike i nije moguće obuhvatiti sve nazive i nove grupe

Engleski rog - instrument po zvuku i konstrukciji sličan oboi, štimovan za kvintu niže od nje.

Engleski valcer (english valtz, eng.) - igra laganog tempa u 3/4 taktu, sa jakim naglaskom na prvoj taktovoj jedinici, kao kod valcera.

Enharmonski tonovi - tonovi koji isto zvuče, a različito se nazivaju/pišu; npr. Cis-Des, Dis-Es.

Etida - kompozicija namenjena razvijanju tehnike izvođača.
Vežba, studija...Postoje i etide, koje osim tehničke imaju i umetničku vrednost. Etidu možemo smatrati kao varijaciju bez teme.

Nastaviću se...

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice03.07.2009. u 12:28 - pre 179 meseci
Fagot - drveni duvački instrument dubokog registra. Za obeležavanje tonova fagota upotrebljava se bas-ključ i tenor-ključ, slično kao kod violončela. U grupi drvenih duvačkih instrumenata, fagot izvodi basovu deonicu.

Faktura - konstrukcija muzičkog tkiva (način izgradnje klavirskog, orkestarskog, kamernog stava).

Falset - specijalni način pevanja gornjih tonova muškog pevačkog registra: znači nije rezonantna šupljina grudni koš, već glava.

Fandango - temperamentna španska narodna igra u 3/4 taktu.

Fanfare - orkestar limenih duvača; muzika za limene duvačke instrumente koju oni izvode preduvavanjem a l i k v o t n i h tonova.

Fantazija - kompozicija u slobodnom obliku, improvizatorskog karaktera.

Filharmonija - društvo prijatelja muzike. Tim terminom se obično naziva najistaknutiji simfonijski orkestar ( uz koji može postojati i hor) nekog kulturnog centra, države ili saveza država.

Flauta - drveni duvački instrument. Ton se dobija duvanjem preko ivice kružnog otvora i klapni.
Flauta-picola, mala flauta visokog registra, zvuči za oktavu više od obične flaute.

Foxtrot - igra u 2/4 taktu brzog tempa.

Folklor - anonimne umetničke tvorevine naroda (pesme, pripovetke, napevi, igre, vez, oružje i oruđe, nošnja, sviranje na nar. instrumentima).
Gradski folklor - termin označava folklor, koji je u uslovima gradskog života pretrpeo izvesne uticaje umetničke produkcije i civilizacije.

Fuga - višeglasni oblik sa jednom Temom, koja se u početku javlja onoliko puta, koliko glasova ima polifoni stav kompozicije (tj. ako je fuga "dvoglasna", onda se Tema javlja dva puta, u "troglasnoj"...tri puta. Način javljanja (eksponiranja) Teme je određen propisima kontrapunkta. Tema u osnovnom tonalitetu zove se d u k s (dux), a u tonalitetu dominante k o m e s (comes). Deo fuge u kome se javljaju duks i komes onoliko puta koliko ima glasova u kompoziciji, zove se ekspozicija fuge. Iza ekspozicije sledi razradni (razvojni) deo u kome se Tema javlja u raznim tonalitetima i modifikovana po pravilima kontrapunkta - d i m i n u c i j i, a u g m e n t a c i j i, i n v e r z i j i, s t r e t u itd. U literaturi ima primera i slobodno građenih fuga ( u kojima se duks i komes nalaze u ekspoziciji na rastojanju kvarte ili ne idu uobičajenim redom, itd) Osim toga postoje i fuge sa dve ili više Tema (duple, triple fuge). Fuga se obično završava o r g e l p u n k t o m.

Funkcije, harmonske - osnovni element autentične kadence. Harmonske funkcije (tonika, subdominanta i dominanta su tri osnovne kavalitativne etape, kroz koje prolazi osećanje harmonskog kretanja (harmonske kinetike) između dva stanja harmonske statike (tonike). U dijatonskoj lestvici glavni su nosioci osnovnih harmonskih funkcija:
I stupanj (Tonika-T), IV stupanj (subdominanta-S) i V stupanj (dominanta-D). Ostali stupnjevi čine prelaz između glavnih funkcija; u njima se oseća protivrečnost sila harmonskog kretanja (II stupanj ima pretežno subdominantni karakter, ali on je ublažen elementima dominante, tj. sadrži dva tona dominantnog septakorda, koji su izrazito dominantnog karaktera, itd).

Furijant - češka narodna igra u živom tempu 3/4 takta. Za furijant je karakteristično naizmenično pomeranje poluakcenata u pojedinim taktovima sa treće i pete osmine na četvrtu.

Gajde - narodni instrument, koji se sastoji iz jedne ili više svirala i jednog meha od životinjskog mehura, koji se puni vazduhom kroz cev, kroz koju se duva.

Galop - vrsta brzog marša u 2/4 taktu.

Gavotte, ital. - stara franc. igra u 4/4 taktu sa karakterističnim predtaktom od dve četvrtine. Umerenog tempa, ali živahna i graciozna u izrazu.

Generalbass, nem. - basova deonica ispod koje je naročitim brojnim oznakama naznačen kakav akord treba formirati iznad datog basovog tona. Vrsta praktičnih vežbanja pri izradi korektnog harmonskog stava u strogom stilu.

Glissando, ital. - prelaz sa tona na ton na gudačkim instrumentima, trombonu, klaviru ili harfi, pri čemu se uz put dodiruju "ovlaš" svi tonovi koji se nalaze između njih. Izvodi se klizanjem prsta duž žice u oba pravca, ili klizanjem prsta preko dirki klavira. Na trombonu - izvlačenjem ili uvlačenjem pokretnog dela cugtrombona. U pevačkoj tehnici glisandu odgovara portamento.

Glokenšpil - instrument sa nizom čeličnih, različito štimovanih štapića. Svira se ili pomoću klavijature ili malih maljica. Ranije je glokenšpil bio sistem pravih zvona (nem. Glocke - zvono), različito štimovanih koji su se pokretali različitim mehanizmima.

Goč - tupan

Gradacija - pojačavanje zvučne jačine u pojedinim odsecima neke kompozicije.; razvijanje ritmičkog izraza od jednostavnih ka složenim ritmovima; razvijanje harmonskog izraza od jednostavnih harmonskih konstrukcija ka složenim; razvijanje dramske napetosti u razradi jedne ili više tema...

Gregorijanski koral - srednjevekovni obredni napevi rimokatoličke crkve, koje je papa Grgur I sredio i koji su osnov današnjeg obrednog pevanja kod rimotatolika. Ti napevi su jednoglasni. Od IX veka gregorijanski koral se obrađuje polifono.

Nastaviću se...

Pozdrav


[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 03.07.2009. u 13:44 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice09.07.2009. u 11:11 - pre 179 meseci
Habanera - špansko-kubanska igra u 2/4 ili 4/4 taktu sa karakterističnim punktiranim ritmom.

Harfa - instrument sa žicama postavljenim vertikalno u ramu, približno trouglastog oblika, sa rezonatorom na donjoj strani. U XVIII veku Erard je konstruisao harfu sa pedalima, pomoću kojih se dobijaju hromatska povišenja osnovnih tonova. Tonovi harfe su slabog intenziteta i karakteristične eteričnosti. Specifičnost je sviranje razloženih akorada.

Harmonija - jednovremeno i skladno zvučanje tri ili više tonova. Nauka o harmoniji proučava zakone skladnost istovremenog zvučanja tonova, dakle, zakone formiranja, odnosno međusobnog povezivanja a k o r a d a.

Harmonizacija - dodavanje akordske pratnje nekoj melodiji. Postupak se vrši u skladu sa zakonima Nauke o harmoniji (tzv. harmonske logike).

Harmonika - 1. Usna harm. - instrument sa piskovima poređanim jedan do drugog u horizontalnom položaju. Piskovi imaju metalni jezičak. Instrument se drži obema rukama među usnama. Duvanjem se dobija tonični trozvuk, a kada se vazduh udiše - septakord na VII stupnju. Tako se na običnim harmonikama dobija cela dijatonska lestvica. U novije vreme se proizvode i hromatske harmonike.
2. Harmonika rastegača - instrument sa mehom čije su strane nabrane, te se tonovi dobijaju razvlačenjem ili skupljanjem. Harmonika je kaiševima obešena o ramena svirača, a meh se razvlači i skuplja rukama, koje istovremeno sviraju na dvema tastaturama (kod "dugmetare"), ili desna svira na klavijaturi, a leva na tastaturi. Desna svira melodiju (visoke tonove), a leva bass i akorde (niske tonove). Veće harmonike imaju nekoliko registara.

Harmonijum - instrument sa klavijaturom srodan orguljama. Meh se puni vazduhom pomoću nožnih pedala. Ima manje registara od orgulja, a tonovi su mu slabijeg intenziteta od orguljskih.

Hawaii guitar - gitara na kojoj se svira trzalicom, ali se promena visine tonova ne dobija pritiskom prsta, već klizanjem metalne klizaljke duž žica. Specijalnim vibratom metalne klizaljke dobijaju se tonovi karakteristične boje. Takođe karakteristična su glissanda između pojedinih tonova, pošto se u toku sviranja metalna klizaljka ne diže sa žica.

Heterofonija - prema Platonu, oblik "horizontalne" višeglasnosti. Ustvari instrumentala pratnja u heterofoniji kreće se pretežno unisono sa pevanom melodijom, čineći povremeno ukrasne digresije. Najprimitivniji oblik variranja neke melodije.

Homofonija - isticanje u višeglasnom stavu jednog glasa nad drugim, koji predstavljaju podređenu pratnju. Suprotno: polifonija.
Homofoni stil - muzički izraz zasnovan na homofoniji.

Hor - 1. Skup, ansambl pevača.
- Mešoviti hor: sastavljen od ženskih i muških pevača/glasova.Deonice: sopran I i II, alt I i II, tenor i i II, bariton (bas I) i bas (bas II).
- Ženski hor. Deonice: sopran I i II (III) i alt I i II (III).
- Muški hor. Deonice: tenor I i II, bariton i bas.
- Dečji hor. Deonice: sopran I i II, alt (I i II).

2. Mesto u crkvi gde stoje pevači.

Horna (Horn, nem. - limeni duvački instrument sa ventilima (Ventilhorn) ili bez ventila (Naturhorn, Waldhorn, nem.)
Horne bez ventila izvode samo prirodne (alikvotne) tonove od 2-16. tona niza.
Horne sa ventilima izvode sve hromatske tonove. Najčešća je F horna, ali postoje i E,ES,D,C,B itd.

Hota aragoneza (Jota aragoneze, špan.) - španska narodna igra živog tempa u 3/8 taktu.

Humoreska - kompozicija humorističkog, grotesknog ili satiričnog karaktera, manjeg obima.

Imitacija - podražavanje neke ritmičke ili melodijske figure, odnosno linije iz jednog glasa u drugom. Imitacija može biti u augmentaciji, diminuciji ili inverziji itd.

Impostacija – pravilno postavljanje pevačkog glasa.

Interludijum - međustav; samostalna kompozicija ili deo kompozicije, koji razdvaja stavove ciklusne forme ili delove neke kompozicije.

Intermezzo, ital. - 1. Muzika između činova opere. 2. Instrumentalna kompozicija romantičara neodređene forme.

Interval – rastojanje po intonativnoj visini između dva susedna tona u melodiji ili akordu.

Inverzija – obrtaj, termin koji označava postupak po kome se od jedne melodije dobija druga na taj način što se svi intervali teme u inverziji postave u suprotnom smeru.

Izraz - ovim terminom označava se stepen estetskog dejstva nekog muzičkog dela ili izvođenja. Kaže se: "Delo je neizrazito" ili..."izvođenje je puno izraza".

Nastaviću se...

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice18.07.2009. u 16:55 - pre 178 meseci
Jednoglasno – v. Unisono

Jezičak– deo piska drvenih duvačkih instrumenata od trske u obliku jezička.

Jodlovati – poseban manir grlenog pevanja naroda gornje Austrije i Švajcarske.

Kača (caccia, ital.) – lovačka pesma u XIV i XV veku višeglasnog karaktera.

Kadenca – završetak ili poluzavršetak neke ritmičke ili melodijske linije, odnosno niza harmonskih spojeva. Igra ulogu interpunkcije (tačka, zapeta, itd.) u muzičkom fraziranju.

Kadril – (quadrille, franc.) – društvena igra (ples) sa početka XIX veka ( u 5 delova u 2/2 i ¾ taktu).

Kakofonija – neskladna muzika.

Kamerna muzika – vrsta muzike za manji broj instrumenata, koja se može izvoditi u manjim prostorima (camera = soba); muzika intimnog karaktera.

Kancona (canzone, ital.) – 1. višeglasna polifona pesma kasne renesanse i baroka;
2. jednostavna, melodiozna vokalna ili instrumentalna kompozicija. Dim. Kanconeta (canzonetta, ital).

Kanon – polifona kompozicija rađena na principu neprekidne imitacije. Glasovi u kanonu nastupaju jedan za drugim i kreću se ili paralelno, ili u inverziji, račjoj imitacili, augmentacili ili diminuciji (v. imitacija) i td.

Kantabilnost, kantabilitet – raspevanost vodeće melodije u homofonom stavu.

Kantata – višeglasni vokalno-instrumentalni oblik za soliste, hor i orkestar. Postoje crkvene i svetovne kantate. Karakter kantate je meditivan i svečan.

Kapelnik – dirigent vojnog duvačkog orkestra.

Kapričo (capricio, ital.) – instrumentalna kompozicija virtuoznog i humorističnog karaktera.

Kasacija (Kassation, nem.) – v. Divertimento.

Kastanjete – španska vrsta udaraljki. Sastoje se iz dva izdubljena dela jajastog oblika od kestenovog drveta, koja je jednom uzicom pričvršćena za ručni zglob. Zvuk se dobija kada se ovi delovi udaraju jedan o drugi pokretima šak(e)a.

Kavatina (cavatina, ital.) – kratka instrumentalna ili vokalna kompozicija melodioznog karaktera; raspevani deo rečitativa.

Kazačok – temperamentna igra ruskih Kozaka.

Kek-vok (cake walk, eng.) – stara engleska narodna igra.

Kitara - starogrčki žičani instrument sa više od 15 žica, koncertnog značaja. Pevanje praćeno kitarom Grci su nazivali k i t a r o d i j a , a instrumentalnu k i t a r i s t i k a.
Izvođena je muzika lirskog karaktera.

Klarinet – drveni duvački instrument sa jednim jednojezičnim piskom.

Klavičembalo (clavicembalo, ital.) – v. čembalo.

Klavirska partitura – deonica malog salonskog zabavnog orkestra u kojoj su, pored nota koje izvodi klavir, naznačene i glavne partije ostalih instrumenata, tako da ova skraćenica „ partitura“ daje pregled svega što se u orkestarskom aranžmanu zbiva.

Klavirski izvod – sažet pregled orkestarske ili vok.-instrumentalne, odnosno muzičko-scenske partiture u formi klavirske fakture (prikaza).

Ključ – znak pomoću koga se tonovi celokupnog tonskog sistema u muzici mogu zapisati na linijskom sistemu. Tek kada se na početku linijskog sistema nalazi određeni ključ, nota zapisana na njemu dobija svoje ime i predstavlja određeni ton u tonskom sistemu.

Kobilica – pregrada pričvršćena na gornjoj strani korpusa gudačkih instrumenata preko koje su zategnute žice.

Koda (coda, ital.) – epilog jedne muzičke forme, deo koji dolazi posle završenog, relativno zaokruženog muzičkog oblika, polifonog ili homofonog karaktera.

Koleda – vrsta pastirske pesme Južnih Slovena.

Kolegijum muzikum (Collegium musicum, lat.) – muzički kolegijum, naziv nekih udruženja muzičara ili ljubitelja muzike.

Kolo – živahna narodna igra, različitog ritma i melodijske strukture.

Koloratura – ukras pevačke deonice. Koloratura se obično izvodi na jednom vokalu u ritmu ili slobodno.

Kolorizam – kompozicioni stil u kome se tonskoj boji posvećuje pažnja kao osobenom izražajnom elementu.

Komes (comes, lat.) – „pratilac“; tim terminom se označava tema fuge kada se u kompoziciji javi u dominantnom tonalitetu. Suprotno: duks (dux).

Koncertantan – u stilu koncerta. Muzička faktura u kojoj solistički instrument ili grupa instrumenata „dijalogizira“ sa orkestrom.

Koncertmajstor – vodeći muzičar gudačkog korpusa simfonijskog orkestra.

Končerto groso (concerto grosso, ital.) – koncert u kome grupa solističkih instrumenata „dijalogizira“ sa orkestrom (tutti).

Konsonanca – interval, ili sazvučje, skladnog zvuka.

Kontrafagot –drveni duvački instrument sličan fagotu, samo je znatno veći i zvuči za oktavu niže od fagota. U korpusu drvenih duvača ima funkciju kontrabasa među gudačima, ili tube među limenim duvačima.

Kontrapunkt (contrapunctus, lat.) – polifoni stav, teorija spajanja dve ili više melodija u skladnu celinu.

Konzervatorijum – muzičko vaspitni zavod, muzička škola. Naziv je talijanskog porekla, označavao je ustanovu u kojoj su se vaspitavala besprizorna deca talentovana za muziku (koja su kasnije postajali crkveni muzičari).

Koralpreludijum (choralpreludium, lat.) – koralna predigra, polifona obrada koralne melodije.

Koreografija – „komponovanje“ plesa (igre) u baletu: Igračka komponenta baletske scene.

Korepetitor – pijanist koji sarađuje kao pratilac prilikom spremanja hora, pevača solista i instrumentalnih izvođača, igrača u baletu.

Kornet (cornet, cornetto, ital.) – instrument sa ventilima, nastao evolucijom poštanskog roga.

Kvartet – kamerni sastav za 4 instrumenta ili glasa.
Gudački: 2 violine, viola, violinčelo. Klavirski: klavir i gud. trio.

Kvintet – kamerni sastav za 5 instrumenta ili ljudskih glasova.
Gudački: I ,II violina, viola, čelo, kontrabas.

Kukunješte, kokonješte – narodna igra iz Srbije.

Krakovjak – poljska igra u 2/4 taktu sa karakterističnom ritm. figurom.

Nastaviću se...

Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice26.07.2009. u 19:55 - pre 178 meseci
Lajtmotiv – motiv –simbol;
Melodijski motiv ili celovita melodija, koja u muzičkoj drami simboliše neko lice, radnju, stvar, pojam i sl. U muzičku dramaturgiju uveo ga je R. Wagner, ali se on, kao izražajni postupak javlja i ranije, ne samo u operi (Weber) već i u simfonijskoj i kamernoj muzici (Beethoven, Berlioz).

Lauta – srednjevekovni žičani instrument sa trzalicom, ovalnim korpusom i krivim vratom, poreklom sa istoka.

Legato – vezano, sliveno pevanje ili sviranje niza tonova. Suprotno: stacatto.

Legenda – kompozicija romantičara, različitog oblika, koj izražajno deluje slično literarnoj formi legende, tj. priče o velikom junaku ili svecu.

Lendler – austrijska narodna igra u ¾ taktu, ustvari lagani valcer.

Lestvica – (skala) niz tonova na linijskom sistemu, predstavljen notnim znacima koji se “ređaju” naviše ili naniže.

Libreto – tekstualna osnova opere, operete ili baleta. (fabula).

Lid (Lied, nem.) – v. Pesma.

Linijski sistem– niz od 5 horizontalnih linija poređanih jedna iznad druge na kome se pišu notni znaci i pauze. Linije se broje odozdo – naviše.

Lira – starogrčki žičani instrument pogodan za domaće muziciranje. Obično je služio za pratnju pevača.

Liturgija – 1. glavni obred pravoslavne crkve; 2. niz horskih „a capella“ pesama, koje se upotrebljavaju u liturgijskoj praksi.

Madrigal – polifoni oblik neodređene strukture. U XVI i XVII veku imao izrazito svetovnu tamatiku (lirska raspoloženja, opis prirode). Kasnije se javlja i dramski madrigal sa dijalozima i dramatizovanim delovima, kao predhodnik opere i oratorijuma.

Magnifikat – hvalospev Hristovoj majci u rimokatoličkoj crkvi.

Malagenja – vrsta španske igre.

Mandolina – instrument sa 4 para žica. Štimovanje isto kao na violini, svira se trzalicom.

Manual – obzirom da se na orguljama svira na tastaturama i nogama i nekoliko za sviranje rukama, te tastature (klavijature) za ruke zovu se – manual.

Marča funebre (marcia funebre, ital.) – posmrtni marš.

Marš – trodelna instrumentalna forma u 2/4 ili 4/4 taktu, svečanog karaktera.

Mazurka – poljska igra u ¾ taktu sa naglaskom na poslednjoj četvrtini.

Mezzosopran – dramski sopran, čiji je registar između alta i soprana.

Melizam – melodijski ukras, koji se peva na jedan slog; u folkloru sadrži ponekad intervalska rastojanja manja od polustepena.

Melodika – nauka o melodiji.

Melodrama – govorna drama sa pratnjom muzike; odsek muzičko-scenskih dela u kome se govori ili recituje uz pratnju muzike.

Menuet – otmena starofrancuska igra u ¾ taktu trodelne forme, čest deo barokne i klasične svite, sonate, simfonije, itd.

Metrika – nauka o odnosima naglašenih i nenaglašenih taktovih delova, kao i njihove odnose prema ritmičkom kretanju u određenoj fakturi.

Minore – italijanska oznaka za moll.

Misa – katoličko bogosluženje. Delovi: Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus,Agnus Dei.

Musette, franc. – starofrancuska igra živahnog karaktera u trodelnom taktu.

Moll – lestvica koja se dobija kad se lestvični niz počne šestim stupnjem durske lestvice.
Ima tri vrste moll-a:
Prirodna: koja sadrži iste tonove kao i durska od koje je nastala. C-dur – a-moll
Harmonska: kod koje je povišen VII stupanj za ½ stepena (uzlazno i silazno).
Melodijska: kod koje je i VI i VII stupanj povišen uzlazno, a razrešen silazno.

Monodija – jednoglasno pevanje uz uprošćenu akordsku pratnju, nastalo u XVI veku, kao reakcija na vokalnu polifoniju. Prvi muzičko-stilski zaokret ka homofoniji.

Monokord – instrument sa jednom žicom koji je starim Grcima (Pitagora) služio za utvrđivanje akustičkih zakona.

Motet – crkvena višeglasna a capella horska kompozicija sa kraja srednjeg veka.

Motiv – melodijska celina najmanjeg obima (1-2 takta), koja ne može postojati samostalno, već kao deo druge celine.

Motus (lat.) – pokret; kretanje glasova u polifonom stavu; motus rectus – paralelno kretanje; motus contrarius – kretanje u suprotnom pravcu; motus obliquus – bočno kretanje.

Mutacija – kvalitativna promena muškog dečjeg glasa za vreme puberteta.

Muzikologija – nauka o muzici; pojam za sve muzičko-teorijske discipline. Prema tome, muzikolog – muzički teoretičar, estetičar, istoričar, sociolog muzike itd.

Nastaviću se...

Pozdrav

Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice02.08.2009. u 11:05 - pre 178 meseci
Negro spirituels, eng. – crnačke duhovne pesme.

Neume – srednjevekovni notni znaci, preteče savremenog notnog pisma.

Nokturno – kompozicija melanholičnog, sanjalačkog „noćnog“ štimunga.

Nonet – kamerna kompozicija za 9 solističkih instrumenata ili glasova; grupa od 9 pevača ili svirača.

Nota – pismeni znak pomoću koga se na linijskom sistemu zapisuje trajanje i visina tona.

Notacija – sistem notnog pisma.

Noveleta - naziv jedne vrste lirske pesme u doba romantičara.

Oblik, muzički – izgled i odnosi delova jedne kompozicije prema celini; forma, arhitektonika, konstrukcija kompozicije. Nauka o muz. oblicima (formama) proučava muzičke oblike u muzičkoj literaturi i analizira njihove sličnosti i razlike.
Razlikujemo unutrašnji i spoljašnji oblik (formu) kompozicije.
Unutrašnji oblik je način razvijanja muzičkih misli u delu (harmonski, melodijski, polifoni rada) i izgled fakture ( figurativno se on zove gramatika i sintaksa muzike), dok se spoljašnji oblik odnosi na arhitektonski sklop delova i njihov odnos prema celini.

Oboa – drveni muzički instrument sa dvojezičnim piskom konusnog korpusa.

Oratorijum – žrtvena molitva u katoličkom bogosluženju.

Okarina – svirala od gline u obliku jajeta sa rupicama.

Oktet – kompoticija za 8 solističkih instrumenata ili ljudskih glasova; ansambl od 8 pevača ili svirača – solista.

Op. (opus, lat.)– delo; skraćenica sa rednim brojem (npr. op. 42) stavljena kraj naslova neke kompozicije označava da je ona 42. po redu među autorovim delima.

Opelo – pravoslavno bogosluženje za mrtve.

Opera – muzičko-scensko delo u kome se ne govori nego peva. Važniji delovi:
uvertira, arije, dueti, terceti, kvarteti, rečitativi, finala, horske scene, činovi, slike.

Opereta – muzičko-scensko delo u kome se govori i peva; opereta je obično lakog karaktera.

Oratorijum - epska muzičko-scenska forma, koja može da se izvodi i koncertno. Ima sve elemente opere, ali su delovi oratorijuma znatno manje povezani dramskom fabulom. Tematika oratorijuma je često religijskog karaktera, ali ima i svetovnih oratorijuma.

Organum – primitivna forma višeglasnosti; glasovi se kreću u paralelnim kvintama ili kvartama.

Orgelpunkt – ležeći ton u polifonoj fakturi.

Orgulje – instrument sastavljen od velikog broja mesinganih i drvenih svirala, raznih veličina i zvučne boje, koje proizvode tonove kada u njih prodre struja vazduha iz meha velike zapremine. Taj meh se puni i prazni uz pomoć elektromotora ili nožnih papučica, a iz njega vazduh prodire u mehove tek kada se u naročitim uređajima otvore ventili pritiskom na dirke manuala (1-5) ili na neku od pedalnih dirki. Osim toga, postoje na orguljama posebni uređaji za pojačavanje i utišavanje tonova, za menjanje tonskih boja (registri) itd.

Orkestar – skup manjeg ili većeg broja svirača na raznim instrumentima. Za razliku od kamernog instrumentalnog ansambla, u orkestru su pojedini (naročito gudački) instrumenti zastupljeni u grupama svirača. Po veličini imamo: veliki, simfonijski, kamerni, gudački, duvački (vojni), zabavni...orkestar.

Orkestracija– prerada neke instrumentalne kompozicije za orkestar; instrumentacija kompozitorovih skica orkestarske ili muzičko-scenske kompozicije..

Ostinato (ital.) – uporno vraćanje jedne ritmičke ili melodijske figure u basovoj deonici (ređe u nekom drugom glasu) polifone strukture.

Nastaviću se...

Pozdrav


Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice10.08.2009. u 11:59 - pre 178 meseci



Panova frula – više svirala raznih veličina, povezanih u jednu. Omiljeni duvački instrument starih Grka.

Parafraza – varijanta jedne poznate kompozicije, najčešće sa virtuoznim bravurama.

Partitura – „note za orkestar“ u kojima je na pregledan način prikazan muzički tok svih deonica, svrstanih po instrumentalnim grupama orkestra (drveni, limeni, duvački, udaraljke, gudački) odnosno vokalno instrumentalnog izvođačkog aparata (hor, solisti, orkestar). Partiturom se služi dirigent pri pripremanju i rukovođenju izvođenjem.

Pasakalja (passacaglia, ital.) – polifone varijacije. Kod ovog oblika je karakteristično stalno zadržavanje teme u nepromenjenom ili neznatno promenjenom obliku, dok se „variraju“ samo kontrapunkti te teme. Sinonimi: čakona, šakona.

Pasaž (passage, franc.) – brza instrumentalna melodijska figura ukrasnog karaktera; odgovara koloraturi u pevačkoj melodici.

Pasija – oratorijumska forma sa tematikom Isusovog stradanja.

Pastorale – 1. Italijanska seoska pesma u 6/8 taktu; 2. Instrumentalana forma baroknih kompozitora lirskog karaktera; 3. Vrsta renesansnog muzičko-scenskog dela.

Pauke – timpani

Pauza – znak za prekid melodijskog ili ritmičkog toka, pri čemu pri izvođenju ili slušanju ne prestaje osećanje metričkog pulsiranja. Sistem oznaka za pauze odgovara sistemu notnog trajanja.

Pavana - otmena igra iz okoline Padove (I).

Period – muzičko-sintaksična celina satavljena je od dve rečenice: pravilno građen period obično ima 8 ili 16 taktova, a mogućna su i proširenja ili skraćenja pojedinih rečenica ili fraza od kojih je sastavljen period.

Perpetuum mobile – virtuozna instrumentalna kompozicija u kojoj ritmički tok ima karakter stalnog neprekidnog kretanja, tako da ostavlja utisak pokretnog mehanizma, koji se stalno kreće.

Pesma – dvodelni ili trodelni oblik jednostavne ili složene konstrukcije po shemi:
A
/a/ ba/ ili a b
B
/a/ba/ ili a b
A
a b a ili a b
Pri čemu shema a b a odgovara jednostavnoj trodelnoj formi, tzv. maloj trodelnoj pesmi. Shema male dvodelne pesme je: a a b b

Pijanino - "uspravni klavir". Zbog zauzimanja manje prostora fabrike klavira proizvode pijanina, kod kojih se žice prostiru vertikalno, a čekić udara u njih horizontalno lučnim pokretima.

Picikato (pizzicato, ital.) – dobijanje tonova na gudačkim instrumentima trzanjem žica prstom. Suprotno – arko (arco)

Pijanist – izvođač-umetnik na klaviru.

Pikolo – mala flauta. Zvuči za oktavu više od normalne flaute.

Pisak – deo duvačkog instrumenta koji se stavlja između usana ili na usne i pomoću koga se postiže da vazdušni stub u korpusu instrumenta treperi; kod drvenih duvačkih instrumenatato se postiže treperenjem jednojezičnog ili dvojezičnog piska, a kod limenih treperenjem usnica svirača (ambažura) obuhvaćenim otvorom naročitog piska.

Polka – češka narodna igra vedrog karaktera u 2/4 taktu. Ima je i u drugim narodima pod istim nazivom.

Poloneza – dvorska igra u Poljskoj u XVI veku u ¾ taktu sa karakterističnom ritmičkom figurom.

Postludijum – razvijeni dodatak nekom komadu ili stavu, završni odeljak neke ciklusne forme.

Potpuri – više odlomaka iz neke opere ili samostalno komponovanih delova bez neke dublje povezanosti.

Pozauna – trombon.

Pratnja – deonica homofone fakture podređene vodećoj melodiji (solisti).

Preludij, preludijum, prelid -1. slobodno komponovanje minijatura improvizatorskog karaktera; 2. Uvodni stav u sviti, stav ispred fuge, itd.

Protestantski koral – crkvene melodije protestanata – luteranaca, koje za rzliku od gregorijanskog korala, karakteriše folklorni karakter, preglednost, delivost forme i jasna tonalna osnova, više zasnovana na modernim dur i moll lestvicama. Protestanski koral je česta osnova dela J.S. Bach-a i severnoameričke orguljske škole (Bukstehude).

Psalam – muzička obrada nekog Davidovog psalma (može i čisto instrumentalna: tada je reč o muzičkom izrazu poetske sadržine psalma).

Nastaviću se...

Pozdrav

Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice11.08.2009. u 21:19 - pre 178 meseci
Rapsodija – kompozicija zasnovana na folklornim motivima slobodne forme, obično se obrade folklornih melodija smenjuju kontrastno;
- naziv za vrstu lirskih kompozicija romantičara i novoklasičara.

Registar - deo obima ljudskog glasa ili tonova nekog instrumenta, obeležen nekim specifičnostima u boji, prodornosti i sl. Obično se uzima donji, srednji i gornji registar.

Rekvijem (requiem) – katolička misa za mrtve. Delovi: Requiem aeternam, Kyrie, Dias irae, Offertorium, Sanctus, Benedictus, Agnus Dei, Lux aeterna.

Renesansa, muzička - epoha u razvoju muzičke umetnosti koja obuhvata kraj XV i celi XVI vek. Vokalna polifonija, čiji prvi oblici (organum, diskantus, itd.) potiču iz IX veka, doživljava u crkvenoj i svetovnoj muzici muzičke renesanse svoj razvojni vrhunac. Vodeći majstori: G.P. da Palestrina, O. di Lasso, J. Gallus, L. Marenzio, G. da Venosa, A. i G. Gabrieli i dr. Pored oblika crkvene muzike, koji su se negovali i ranije, u Nizozemskoj školi (misa, motet) posvećuje se veća pažnja svetovnim formama vokalne polifonije (madrigal, polifoni šanson). Istovremeno se zapažaju i tendencije povezivanja muzike sa drugim umetnostima, posebno sa pozorištem (dramski madrigal, madrigalska komedija, pastorala, a krajem XVI veka nastaje i "dramma per musica", prvi oblik buduće opere. Krajem XVI veka se javljaju i prvi počeci samostalne instrumentalne muzike, kako solističke (lauta, klavikord, razni gudački instrumenti) tako i skupne (kamerne i orkestarske).

Repeticija – ponavljanje nekog dela u kompoziciji.

Repriza – naziv izvođenja operskog, baletskog itd. dela posle premijere;
- treći deo simetričnih muzičkih formi.

Rezonanca – odjek tona neke žice u korpusu instrumenata, koji ima zadatak da taj ton pojača i uobliči.

Rezonator – prostor ili čvrsto telo na koje se prenose zvučna talasanja izazvana treperenjem neke žice ili membrane, što izaziva pojačanje prvobitnog tona i njegovo zvučno uobličavanje.

Ritam – logično sređen tonski niz po vremenskom trajanju u okviru tempa, koji određuje brzinu metričkog pulsiranja što čini ralativnim tonska trajanja (četvrtina u brzom tempu traje kraće nego četvrtina u laganom tempu).

Ritmika – 1. nauka o ritmičkim pojavama; 2. metoda Žaka Dalakroza; cilj joj je da se kod dece razvije ritmičko osećanje pomoću aktivnih telesnih pokreta.

Rog – v. Horna.

Romanca – lirska pesma ili instrumentalna kompozicija omiljena kod klasičara i romantičara u Rusiji, Španiji i Francuskoj.

Romantizam, muzički – stilsko razdoblje muzičke umetnosti u XIX veku.
Karakteriše ga razvoj instrumentalne virtuoznosti, posvećivanje pažnje tonskom koloritu, obogaćivanje harmonskog, melodijskog i ritmičkog izraza novim formalnim rešenjima, koja nisu poznavale ranije epohe. Muzika se u romantizmu bitno menja i u sadržajnom pogledu; lirska emotivnost, fantastika, mistika, interesovanje za srednji vek i egzotiku bliskog i dalekog istoka, kult žene, naglašavanje nacionalnih, ponekada i šovinističkih osećanja, prevlast intimnih osećanja nad socijalnim (individualizam i objektivizam), težnja da se umetnosti među sobom povežu...
Ne nastaju novi oblici za koje ranije epohe nisu znale, ali se izraz tih tradicionalnih formi menja zbog radikalnih promena ritmičko-metričkog, melodijskog, harmonskog i kolorističkog izraza. Romantičari ne obraćaju pažnju skladnosti proporcija između delova muzičkih oblika. Često ih grade slobodno (fantazije, rapsodije, balade, muzički trenuci, pesme bez reči, prelidi, empromtija) ili u nasleđene stroge forme unose novine, koje ih približavaju slobodnijim oblicima. Od solističkih instrumenata u središtu pažnje nalaze se klavir, violina, violončelo i neki od duvačkih instrumenata (klarinet, horna). Obim orkestra se znatno povećava uvođenjem novih instrumenata neobične boje (engleski rog, basklarinet, kontrafagot, tuba, harfa itd.). Mnoga muzička dela imaju programski karakter, a velika se pažnja posvećuje razvoju i obogaćenju izražajnih sredstava muzičke scene (u obliku „opere sa numerama“ italijanskog tipa i u „muzičkoj drami“ R. Wagnera i njegovih sledbenika. U romantizmu počinje samostalni razvoj zabavne muzike, nastale od bečke i pariske operete.

Rondo – instrumentalni oblik za koji je karakteristčno stalno vraćanje početnog dela iza različitih međustavova. Čest je deo sonate i koncertnih formi. Ima tri vrste ronda I R(efren), K(uplet), E(pizoda).

Rubato – izvođenje jedne melodije uz jako podvlačenje agogičnih nijansi (v. Agogika).
Chopin je prvi svesno primenio „rubato sviranje“.

Rumba – vrsta kubanske igre u 4/4 taktu sa karakterističnim ritmom.

Nastaviću se...

Pozdrav


[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 12.08.2009. u 12:39 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice22.08.2009. u 15:03 - pre 177 meseci
Saxophone – limeni duvački instrument sa jednojezičnim piskom, često upotrebljavan u jazz muzici.

Salonska muzika – vrsta zabavne muzike.

Salonski orkestar – mali zabavni orkestar, obavezno sa klavirom.

Saltarelo – špansko-talijanska igra sa poskakivanjem u 6/8 taktu.

Sarabanda – otmena, lagana španska igra u ¾ taktu, čest deo svite.

Saruzofon – limeni duvački instrument sa dvojezičnim piskom, često se nalazi u duvačkim orkestrima.

Sazvučje – akord.

Scena – deo čina u operi ili baletu; pozornica.

Scenska muzika – niz instrumentalnih (orkestarskih) numera, koje se umeću između činova ili scena neke drame, odnosno ističu njima glavne momente.

Segedilja (sequidilla, špan.) – temperamentna španska igra u ¾ ili 3/8 taktu.

Sequenca – sukcesivno ponavljanje jedne melodijske figure na raznim stupnjevima lestvice u pravcu naviše i naniže.

Serenada – 1. ljubavna pesma koja se peva pod prozorom voljene žene;
2. više malih lirskih pesama za orkestar, sličnih sviti.

Seriozna muzika – ozbiljna muzika.

Sičilijana ( siciliana, ital.) – stara sicilijanska igra u 6/8 taktu.

Simfonija – sonata za orkestar. Obično ima 4 stava, ali može da ima I 5 I 3 stava. Ranije je kod starih Grka naziv simfonija značio konsonancu. Od XVI veka je simfonija oznaka za muzički oblik, najčešće predigru za operu. Simfonija je veoma pogodan oblik za muzička izražavanja filozofskih, herojsko-patetičnih, dramskih sadržaja.

Simfonijska poema – programski simfonijski stav.

Sinkopa –ritmička figura u kojoj postoje poremećeni metrički akcenti; naglasak se nalazi na slabom taktovom delu (arza).

Sistrum – staroegipatska vrsta zvečke.

Skerco, (skerzo. ital.)– vedra kompozicija u trodelnoj formi sa satiričko-humorističkim izražajnim elementima, često stav sonate, svite, ali može da postoji kao minijatura ili razrađena samostalna forma, obično rondo.

Skrozkomponovana pesma – solo-pesma u kojoj je svaka nova strofa muzički samostalno obrađena. Suprotno: strofična pesma.

Sluh – čulo, kojim čovek raspoznaje šumove, zvukove, tonove i njihove osobine.

Solmizacija – pevanje notnog teksta tzv. aretinskim slogovima: do, re, mi, fa, sol, la, si.

Sonata – instrumentalna forma u nekoliko stavova, među kojima, po pravilu, treba da jedan bude u u sonatnoj formi, tj. da ima najmanje dve teme, da je trodelnog oblika i da se u srednjem delu sprovodi tematska razrada materijala iz prvog dela sonatne forme, tzv. Ekspozicije. Šema sonatne forme je A (ekspozicija, dve teme u odnosu TD ili T paralelni moll + B (razvojni deo) + A, (repriza dve teme u odnosu TT). Ovome se može dodati još uvod i coda.

Sonatina - manja sonata.

Sopile – vrsta primitivne oboe iz hrvatskog primorja (Istra).

Sopran – najviši ženski glas.

Stav – deo jedne ciklusne forme (sonata, svita, itd,); izraz kojim se označava neka specifična faktura, recimo: klavirski stav, orguljski stav...

Subreta – nosilac glavne ženske uloge u opereti.

Svita, suite – niz igara povezanih jedinstvenim tonalitetom i kontrastima u tempu i karakteru. Barokna svita ima 4 obligatna dela: alemandu, kurantu, sarabandu i žigu, ali se tim stavovima mogu dodati i drugi; svita u vreme romantičara i kasnije označava niz slobodno komponovanih malih plesa. Sinonim: partita.

Suzafon – limeni bas – instrument,koji u duvačkom orkestru odgovara tubi u simfonijskom orkestru.

Štimovanje – intonativno podešavanje žica nekog žičanog instrumenta prema principima utvrđenim za taj instrument; duvački instrumenti se štimuju na taj način što se produžava ili skraćuje korpusna cev; udaraljke sa određenom tonskom visinom štimuju se zatezanjem ili otpuštanjem membrane instrumenta.

Štimung (Stimmung, nem.) – raspoloženje, karakter izraza nekog umetničkog dela

Nastaviću se...

Pozdrav

Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

Kovacevic Vladimir

Moderator
Član broj: 131509
Poruke: 1236
*.dynamic.sbb.rs.



+346 Profil

icon Re: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice02.09.2009. u 12:04 - pre 177 meseci


Takt – jedan ritmički tok sadrži u sebi i metričke odnose. Mera tih metričkih odnosa je takt. U osnovi takta je određeno metričko pulsiranje koje može biti oslobođeno i zasnovano na tonovima različitih ritmičkih vrednosti (polovine, četvrtine, osmine, šesnaestine itd.) To su taktove jedinice koje se označavaju imeniocem razlomka čiji brojilac govori o broju taktovih jedinica u taktu na pr.: ¾ znači da u taktu ima 3 četvrtine. Prva nota u taktu je naglašena (teza), a ostale ili nenaglašene (arza) ili polunaglašene. Taktova ima dvodelnih i trodelnih i prostih i složenih., tj. Onih koji se sastoje iz jednog, dva ili više dvodelnih i trodelnih taktova.

Tambura – žičani instrument na kome se svira brzim vibriranjem trzalice; ima 4 do 8 žica i gradi se u raznim formama, različitog štimovanja.

Tarantela – italijanska temperamentna igra iz Napulja u 6/8 taktu.

Tema, muzička – glavna muzička misao, nosilac sadržaja neke kompozicije. U delu može biti jedna, dve ili više tema.

Tematska obrada – postupak isticanja izražajnih osobina teme u toku razvoja muzičkog oblika (pre svega to se odnosi na sonatu ili fugu). Kompoziciona tehnika poznaje mnogo načina tematske obrade.

Tempo – brzina pulsiranja (toka) taktovih jedinica u jednoj kompoziciji. Oznake tempa su obično italijanske. Oznaka tempa se može povezati i za oznaku brzine klaćenja metronomskog klatna.

Tenor – najviši muški glas; sinonim: cantus firmus.

Timpani – udarni membramofoni instrument sa određenom tonskom visinom, koja se pomoću naročitih ručica može menjati.

Tokata – prvobitno ( u renesansi i ranom baroku) svaka kompozicija za instrumente sa dirkama; kasnije, virtuozna kompozicija sa karakterističnim “tokatnim bravurama” (pasaži izvedeni naizmenično udarcima obe ruke)

Ton –zvuk određene visine, trajanja, boje i jačine; gradivni materijal muzike.

Tonska visina – osobina tona određena brojem treptaja zvučnog tela u sekundi; što je broj treptaja veći, to je tonska visina viša i obratno.

Tonski obim – razlike između najvišeg i najnižeg tona nekog instrumenta ili ljudskog glasa; razlike između najvišeg i najnižeg tona neke melodije ili kompozicije.

Tonalna muzika - savremena muzika je u najvećoj meri t o n a l n a, što znači da je određen jedan tonski centar, TONIKA i jedan niz koji se gradi od njega. Taj niz je i osnova za tonalitet. Sedmostepeno poređan niz tonova, lestvično čini diatonsku lestvicu. Dijatonska, što su tačno određeni polustepeni i celi stepeni, a niz gde je između trećeg i četvrtog, sedmog i osmog stupnja polustepen – zovemo lestvicom. Ako je tonika C i od nje gradimo lestvicu, zove se C-dur.

Transkripcija – prerada jedne kompozicije za neki instrument, kamerni sastav ili orkestar koji nije predviđen autorovim originalom.

Transponovati – prebaciti jednu kompoziciju iz jednog tonaliteta u drugi.

Tremolo – brzo naizmenično sviranje jednog višeg i jednog nižeg tona ili brzo ponavljanje jednog istog tona; kod pevača vibriranje glasa, koje je često neprijatno.

Triangl – udarni instrument u vidu trougla; odaje zvuk sličan zvoncetu.

Trio – ansambl od tri svirača/pevača; kompozicija za tri instrumenta.

Triosonata – barokna sonata za tri instrumenta.

Trojnice – trostruka svirala kod južnih Slovena.

Trombon – limeni muzički instrument sa dugom savijenom cevi, koja se produžava izvlačenjem pokretnog dela; time se menja intonativna visina tona; postoje tromboni sa ventilima, bez pomičnog dela.

Truba – limeni duvački instrument sa ventilima diskantnog registra.

Trubadur (troubadour, franc.) – francuski srednjevekovni vitez – pevač i svirač.

Tuba – basov limeni duvački instrument sa ventilima.

Tupan – veliki bubanja koji se nosi okačen o ramenu i služi za davanje ritma prilikom sviranja makedonskih igara.

Tuti (tutti, ital.) – oznaka da u određenom momentu sviraju svi instrumenti orkestra; solo-tutti – oznaka za smenjivanje soliste i orkestra u koncertnim formama.

Nastaviću se...

Pozdrav

Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)
 
0

[es] :: Muzička produkcija :: Muzički rečnik i izrazi/skraćenice
(Zaključana tema (lock), by Kovacevic Vladimir) (TOP topic, by Kovacevic Vladimir)
Strane: 1 2

[ Pregleda: 60394 | Odgovora: 20 ] > FB > Twit

Postavi temu

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.