Evo, bas pre 2 sata sam se vratio sa proputovanja evropskom unijom, pa da prenesem svoja iskustva.... Ta cela EU je prilicno cudno mesto, puno kojekakvih gradjevina starih vise stotina godina koje milioni turista iz celog sveta iz nekog neobjasnjivog razloga zele da vide :) Evo nekoliko saveta iz najsvezijeg iskustva:
Ako se nadjete u centru Pariza, ne jedite po onim njihovim restoranima. Videcete na meniju jela za koja nikad niste culi, a sta god narucite donece vam puzeve (varijacije su puzevi sa sirom, puzevi u sosu, gulas od puzeva, kuvani puzevi, peceni puzevi, pohovani puzevi). U Parizu, samo giros Srbina spasava :)
U Rimu ima mnogo ljudi koji kradu, ne gledaju sta, samo nek se krade. Ja sam spustio mapu grada pored sebe na klupu da popijem gutljaj vode i za toliko vremena prisunja mi se covek iza ledja i ukrade mi mapu! Jos su te mape besplatne, daju ih u hotelima i turistickim biroima, ali eto, kad je coveku lakse da ukrade nego da ode do najblizeg hotela, onda mozes misliti sta ce biti ako ostavis nesto vredno sekundu bez nadzora.
U Minhenu potpuno suprotno, 2 puta za dan sam zaboravio ranac sa vrednim stvarima na prometnim lokacijama, oba puta se vratio posle 15 minuta i nasao svoj ranac netaknut. Nije da sam ja neko ko zaboravlja ranac gde stigne, ali eto, imaju mnogo dobro pivo pa coveku popusti koncentracija....
Cesta su pojava neki besposlicari koji se zalecu da zenama poklanjaju cvece ili da ljudima vezu nekakav crveni konac oko ruke. Prvo vam kazu da vam to poklanjaju, onda produze sa vama nekoliko koraka pitajuci vas odakle ste i tome slicno i na kraju traze pare.
Ici automobilom kroz bilo koji nepoznat evropski grad je suludo, treba koristiti metro jer je to lakse, brze i jeftinije. Parkirati na periferiji, uzeti besplatnu mapu i krenuti. Treba dan-dva da se covek navikne na metro, da skonta koji je koji smer i kako da se vrati ako vidi da je pogresio. Za cenu 5-6 karti moze se kupiti dnevna karta, koja se vise isplati ako covek hoce da cunja gradom, jer za dolazak iz jedne u drugu tacku obicno treba promeniti 2 linije.
Hrana je u EU i do nekoliko puta skuplja nego u Srbiji. U nekoj skromnijoj varijanti treba vam oko 30 EUR-a dnevno. I to samo da se prezivi, ne ocekujte da cete se najesti za te pare. Prvo sto sam uradio u kad sam stigao nazad u Beograd, otisao sam i kupio peceno pile, jedan ogroman hleb, kilo sampita i 2 litra pepsija. Ovde me to sve kostalo 6 EUR-a, a ya isto napolju treba dati oko 40 EUR-a. Voce i povrce kosta oko 2.5 EUR-a-kg (breskve, sljive, jabuke, banane, kruske...), parce pice ili neki mali sendvicic kostaju 4.5 EUR-a, flasica vode ili soka od pola litra je 2.5 EUR-a, sladoled oko 3, pice u kafani (kafa, mineralna voda, pivo...) je oko 3 EUR-a, supa u restoranu je 9 EUR-a, druga jela 12-30 po porciji. Restorani i kafane su i zgodna prilika da se besplatno koristi WC. Javnih WC-a nisam bas nesto video da ima, a Nemci i Austrijanci naplacuju WC cak i na benzinskoj pumpi, to je 0.5-1EUR. Jos nesto vezano za hranu - nigde u EU ne postoji jogurt, ako i postoji onda ja nisam uspeo da ga nadjem. Ima vocnog jogurta, ali onog obicnog sto mi ovde volimo da popijemo uz dorucak, toga nema, ne zna se zasto.
Telefoniranje i SMS u romingu su isto prilicno skupi, minut razgovora je cini mi se 2-4 EUR-a, SMS 1-2 EUR-a, ali to zavisi od mreze i sklono je velikim varijacijama. Vidjao sam mesta gde se sluzi pice i hrana i imaju besplatan WiFi internet koji se moze koristiti i do sat vremena po jednoj poseti, pa ako tako organizujete komunikaciju, onda prodjete mnogo jeftinije nego da koristite roming a kupitete hranu i pice na drugom mestu.
Citat:
Gde god je neko naselje u kome je više Srba, Rumuna, crnaca, Kineza, i tako drugih "civilizovanih" naroda i rasa, tamo ćete videti i mnoge one običaje na koje ste navikli u domovini, uključujući i bacanje papirića i pikavaca kroz prozor automobila, pljuvanje na ulici, itd...
Ja sam zamisljao da u Pariyu zive Francuzi, onakvi kao u starim francuskim filmovima, da u Rimu zive Italijani, onakvi kao u filmovima, da u Svedskoj zive Svedjanke onakve kakve su u tim svedskim filmovima, ali ne, Rimom ovladali cigani, Pariz pun Arapa, Crnaca i Kineza, vise ljudi te razume ako kazes "Salam Aleikum", nego ako kazes "Bon maten". A moja nova prijateljica Svedjanka ima crnu boju koze, pa vi sad vidite...