Citat:
Jesi ti to lepo napisao, i mogu da se slozim sa tobom. Medjutim, koja je razlika izmedju religije, nebitno koje, svaka je stara bar par hiljada godina, i teorije evolucije? Sve se svodi na stvar verovanja. Cak su religije mnoogo duze na proveri, pa i dalje opstaju.
Postoji gomila razlika između religije (bilo koje) i naučne teorije (bilo koje). Recimo, uzmimo da si u pravu da je i jedno i drugo stvar verovanja, ali kod teorije, ti kao neko ko veruje ili ne veruje u tu teoriju, možeš u svakom trenutku da staviš tu teoriju na test i proveriš eksperimanetalnim putem, pa ćeš time ili doći do rezultata koji podržavaju ili opovrgavaju tu teoriju, međutim, tu nije kraj, jer se takve stvari ne uzimaju zdravo za gotovo, što i jeste najveća snaga nauke, već ti kad izađeš sa tim dokazima, naučni svet prvo analizira tvoje dokaze i ponavlja eksperimente koje si ti izveo, jer u nauci ne postoji slučajnost, već svaki eksperiment da bi bio prihvaćem kao dokaz, mora biti ponovljiv i uvek davati iste rezultate. Pa onda, ako se ispostavi da tvoji dokazi zaista ruše tu neku teoriju, ta teorija bez i najmanjeg otpora ili biva zamenjena nekim drugim modelom ili, ukoliko je to moguće, biva korigovana tako da odgovara novim saznanjima i sve tako dok se ne pojave nova saznanja koja podržavaju ili opovrgavaju tu teoriju. Kod religije toga nema, jer ona je dogmatična i kako je zapisano, tako je, a ti možeš da veruješ ili ne veruješ u to, dok se svaki pokušaj testiranja i opovrgavanja te religije smatra bogohuljenjem i tu je kraj, tačka. Takođe, u naučnom svetu ne postoji ustanova poput crkve koja određuje pravila koja nisu podložna diskusiji, već ama baš svaki naučnik može da se bavi nekom teorijom i izađe u javnost sa svojim saznanjima. Pa eto, i na samoj teoriji revolucije je radilo preko 100.000 naučnika iz celog sveta, a i dan danas radi i do sada niko nije pružio dokaze koji tu teoriju ruše, već baš naprotiv, sva saznanja do kojih smo došli upravo govore u prilog toj teoriji. No, veoma bitna stvar je, ako sutra ili za 100 godina ili za 1000 godina... neko ponudi validne dokaze koji ruše teoriju evolucije, istog trenutka će se ta teorija korigovati i od nje napraviti novi model koji je u skladu sa starim, ali i sa novim dokazima i sve tako. Nauka sigurno neće pokušavati da održi dokazano neispravnu teoriju u životu samo zato što je eto stara već 1000 godina. Na stranu što je mala šansa da nešto funkcioniše u praksi 1000 godina, pa da se onda ispostavi da nešto tu ne štima, ali nauka uvek ostavlja i tu mogućnost.
Citat:
Pa logicno bi bilo da mora da se dokaze istinitost necega, a ne obratno.
Ko je uspeo da dokaze nepostojanje Boga? Da li to znaci da ima Boga? Itd.
A ovde dolazimo i do još jedne bitne razlike, a to je da su stvari koje u ovom trenutku nisu dokazive apsolutno irelevantne za nauku, niti se nauka njima bavi. Takođe, nauka se ne bavi ni dokazivanjem da nešto postoji ili ne postoji, već se bavi objašnjenjem neke već postojeće pojave ili opažanja. Na primer, gravitacija... nije baš da ljudi pre Njutna nisu znali da ista postoji, tj. ljudima su i pre Njutna ispadale stvari iz ruku i padale na zemlju, a verovatno je nekome i jabuka pala na glavu, ali niko pre Njutna nije izašao sa teorijom o tome. Isto tako i za evoluciju... ljudi su i pre Darvina znali da jedinke nasleđuju osobine svojih roditelja (što bi narod rekao, liči), kao i da pojedine različite vrste imaju dosta međusobnih sličnosti, međutim tek je Darvin ponudio objašnjenje zašto je to tako i izašao sa teorijom evolucije, koja eto, ni dan danas nije oborena, već naprotiv svaki dan biva iznova i iznova dokazana. E tu dolazimo do još jedne vrlo bitne stvari u nauci, a to je da se nijedna teorija ni posle 200 i kusur godina, bez obzira na sve pružene dokaze, ne uzima zdravo za gotovo, kao neka finalna stvar, jer uvek može da se pojavi još dokaza (recimo, kada je u pitanju teorija evolucije, pronađe se neki novi fosil), koji će tu teoriju podržati ili povući u nekom drugom pravcu ili je totalno oboriti. Dakle, tu leži još jedna snaga nauke, prvo dođe do opažanja neke pojave, onda se pojave teorije o tome kako ta pojava funkcioniše i ponude se dokazi za tu teoriju, a onda na osnovu predočenih dokaza i ekperimenata uzima najbolji model i taj model koristi sve dok daje ispravne rezultate ili dok neko ne izađe sa boljim, potpunijim, ispravnijim... modelom, itd. itd.
Generalno, problem je u tome što mnogi ljudi ne shvataju šta je nauka i šta je naučni metod, pa onda koriste gomilu potpuno neispravnih "argumenata" u nekakvoj borbi protiv te iste nauke, tipa "Nauka ne može da objasni sve pojave, prema tome, nauka je glupost" ili "Nauka nije dokazala nepostojanje Boga, znači Bog postoji". Ono što ti ljudi ne shvataju jeste da se nauka ni ne bavi time. Jednostavno, religija ima jedan odgovor na svako pitanje, a to je Bog. Čim nešto nije objašnjivo u ovom trenutku, to je automatski božije delo i slično. Primera radi, grom... to je dugo vremena bilo božije delo... a danas je ta pojava detaljno objašnjena, kako nastaju gromovi, zašto nastaju... a sve je to dokazano u laboratorisjksim uslovima, pa čak i reprodukovano. Upravo to je način na koji nauka funkcioniše... ako nešto nije objašnjivo, ne ide se automatski linijom manjeg orpora da se to prepiše nekom višem biću, već se to ostavlja po strani sve dok neko ne izađe sa teorijom i dokazima, a onda se ta teorija podvrgava testovima i ekperimentima, pa ako se ispostavi da je ispravna, uzima se kao važeća i onda ide proces koji je goreopisan. Dakle, poptuno je pogrešno tvrditi da nauka nije dobra samo zato što u ovom trenutku nema objašnjenje za sve, jer za razliku od religije, da bi neka teorija bila prihvaćena, mora da bude zasnovana na činjenicama, da pruži konkretne dokaze i da prođe rigorozne testove. To nikako nije slabost nauke, već upravo suprotno, jer takav pristup daje vidljive i opipljive rezultate. Takođe je pogrešno uplitati Boga u bilo kakvu priču o nauci, jer se nauka njime ne bavi. baviće se onda kada neko izađe sa teorijom o Bogu i ponudi dokaze za njegovo postojanje, i to koliko da stavi te dokaze na probu i testira ih, pa ako se pokažu ispravnim, ta teorija će se uzeti kao važeća, međutim ako se pokažu neispravnim, nauka neće iz toga zaključiti da Bog ne postoji, nego upravo da predstavljeni dokazi nisu validni, ništa više, ništa manje od toga. Inače, nauka nikada ni neće tvrditi da nešto ne postoji, niti se nepostojanje nečega može dokazati, ali to ne znači ni da to nešto postoji, ali ni to nije bitno, jer kao što rekoh to je potpuno irelevatno za nauku. Postaće relevatno onog trenutka kada neko izađe sa dokazima koji se mogu potvrditi ekperimentalnim putem. Upravo zato je recimo izuzetno teško diskutovati sa ljudima koji nešto ne razumeju, a imaju neodoljivu potrebu da pričaju o tome, a pogotovo osporavaju to nešto... to su recimo ljudi koji kažu "Ajde ako je ta vaša nauka toliko dobra, neka dokaže da Bog ne postoji", jer ti ljudi očito ne shvataju šta je nauka i čime se bavi, kao i ljudi koji kažu "Teorija evolucije kaže da je čovek nastao od majmuna..." i na tome baziraju svoju diskusiju, pokazujući time elementarno neznanje, jer teorija evolucije uopšte ne tvrdi tako nešto, ali to ih neće sprečiti da teraju vodu na svoju vodenicu, te i dalje koriste taj "argument" u raspravi.
[Ovu poruku je menjao Marko_L dana 03.08.2009. u 03:05 GMT+1]
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti