Citat:
mexico: Pravila igre su malo drugacija: firma da bi radila
moze da ima radnike, ali ako ima radnike oni
moraju da zarade (da rade, znaci) svoje plate plus troskove plus zarada firmi...
Prosto, to ne mora da bude tako. Ti verovatno pricas o nekom razradjenom poslu. Japricam o tome da neko ima mali biznis kako bi obezbedio platu, obicno zato sto je otpusten kao visak radne snage. Binizs koji radi jedan covek nije biznis nego maltreiranje i sasvim je normalno da covek treba da zaposli jos jedno-dvoje, obicno nekoga koga poznaje i sa kim moze da radi vise u nekoj vrsti ortakluka nego u klasicnom odnosu poslodavac/zaposleni.
Pravilo je da kada sve bace na papir, ispadne da ne mogu tolik da zarade koliki su im troskovi i onda uvek ostane na tome da firma ima jednog zaposlenog, to jest onoga koji se vodi kao vlasnik, a drugi radi na crno.
Citat:
Shvatio sam sta hoces da kazes ali, veruj mi, poslodavci ne bi bili u minusu kada bi placali sve kako treba za radnike. Jedino bi zaradjivali, licno oni, manje nego sto ocekuju ali to je najveci problem.
Ma nisi me razumeo, ja pricam o vrlo cestoj situaciji da ljudi ne mogu da zarade dovoljno da pokriju dobre plate i sve troskove rada na belo i radije se odlucuju za dobre plate na crno. Ne radi se o firmama sa mnogo zaposlenih, ja bih rekao da je tu maksimalno troje-cetvoro ljudi, ne zato sto obim posla to zahteva nego zato sto je potrebno toliko raznih profila strucnosti da bi se posao obavio.
Citat:
Ono sto bi po meni drzava trebala da radi u ovom momentu je da, osim smanjenja dazbina po zaposlenom licu, uvede i restriktivnu poresku politiku prema onima koji prave velike procentualne marze uz poreske olaksice prema broju zaposlenih i uplatama prihoda zapsolenima.
Slazem se da drzava treba nesto da preduzme, ali je problem sto je do sada sve sto je drzava preduzimala da spreci zloupotrebe pre svega pogadjalo one koji su najmanje krivi i koji se bore za opstanak, a oni koji kradu i varaju na veliko time nisu pogodjeni.
Stoji da je verovatno najveci broj zloupotreba upravo u trgovini, gde se profit ostvaruje velikim marzama, niskim platama radnika i, cesto, radom na crno.
Najveci problem je sto, kakvu god meru drzava da preduzme a da ona jednoj klasi firmi predstavlje olaksicu, onda ce lopovi da smisle nacin kako da poslovanje prebace u tu klasu kako bi zaobisli obaveze.
Imas recimo jednostavan primer: pausalno oporezovane radnje. To je zamisljeno da olaksa nekome ko zapocinje posao da moze da radi neopterecen obavezom vodjenja knjiga iobracunaom i placanjem poreza, ali vecina takvih radnji u stvari radi kao paravan za velike poslove. Da bi to sprecila, drzava je uvela mnoga ogranicenja, koja u nekoj maloj meri ometaju one koji suspremi za zloupotrebe ali mnogo vise pogadjaju one kojima je takav oblik poslovanja bitan za opstanak.
Moe drzava recimo da donese propis pokome ce sve firme koje imaju godisnji promet manji od neke razumne cifre da omoguci da zaposle ljude i da nemaju obavezu placanja doprinosa (ili ih placaju u nekoj znatno smanjenoj meri) i jedino sto ce da postigne to je da ce gomila "bizmismena" da pootvara vise takvih firmi i poslovanje rasporedi tako da ne prelaze godisnji promet, samo zato da bi zaradili na neplacanju dazbina. tu dolazimo do drugog vrzinog kola: kakvu god olaksicu da drzava smisli, ona ca biti zloupotrebljena.