Ovi prvi su uglavnom analogni i rade tako što ograniče propusni opseg svakog kanala i kanale posle ređalu jedan iznad drugog u frekvencijskom domenu. U našem Telekomu se koriste dvokanalni i četvorokanalni analogni multiplekseri. Zbog ograničavanja propusnog opsega po kanalu modemi gube na performansama jer nisu u mogućnosti da iskoriste puni propusni opseg već samo polovinu ili četvrtinu. Sudeći po tvojih 26400Kb/s ti si bio na dvokanalnoj varijanti...
Druga vrsta se obično radi kao PCM (Pulse Code Modulation). Digitalni uređaji koji odmerke na analognom kanalu pretvaraju u bite i pakuju ih u ramove (TDM), i to sve skupa odlazi na liniju u digitalnom obliku. Ovde je situacija slična (ali ipak bolja nego kod analogne varijante) jer jer ograničenje u bitskom protoku koji se ostavlja po kanalu. Postoje varijante sa 4, 8 i 10 kanala. Generalno bolje rade nego analogni multiplekseri, ali je ipak bolje imati celu liniju samo za sebe.
Nesto mi ovde nije jasno. Ako su modemi projektovani da rade u opsegu koji je potreban za prenos govornog signala (4 kHz) zasto bi resenje sa frekvencijskim multipleksom bilo losije? Ako svako dobije svojih 4kHz modem ne bi ni znao da jednu paricu koristi vise korisnika? Naravno mislim na obican dial-up modem.