Naravno, samo crna hronika nije tako crna kao sto neki misle. Naime, u Srbiji se godisnje dogodi oko 100 ubistava, znaci jedva oko 12 na milion stanovnika, od toga verovatno ne vise od 9 pocinjenih vatrenim oruzjem. Ako se malo pro-google-a, mogu se naci sledeci podaci:
- Makedonija 42 ubistva na milion stanovnika vatrenim oruzjem godisnje
- Juznoafricka republika 483 ubistva na milion stanovnika vatrenim oruzjem godisnje
- Italija 12 ubistava vatrenim oruzjem na milion stanovnika godisnje
Takodje, Beograd zaostaje za vodecim svetskim gradovima po broju ubistava, mrzi me sad da trazim, znam da npr. Los Angeles ima oko 70 ubistava godisnje na milion stanovnika. Ne kazem da imamo najslabiji rezultat, evo npr. Japan ima samo 0.3 ubistva vatrenim oruzjem godisnje na milion stanovnika (kod njih vatreno oruzje i nije narocito popularno), hocu da kazem da nismo ni najbolji ni nagori, vec sasvim prosecni.
Na jucerasnju, ne znam ciju bese, primedbu da se poredimo sa plemenima gde je kanibalizam normalna pojava, evo neceg sto je blize savremenom drustvu:
Kao motiv za stravičan zločin navela je osvetu suprugu, koji ju je ostavio zbog mlađe žene
Inace, posle moje jucerasnje izjave gde kazem:
Javio se da mi vreti pare covek kome sam iste dao jos pre tri godine, uz obecanje da ce mi vratiti cim bude imao, a kasnije je imao i vise od mene, a na vracanje nije ni pomisljao. Mislim da je procitao ovo sto sam napisao i pomislio kako kupanje u hladnoj reci moze da bude prilicno neprijatno ovih zimskih dana. Nekim ljudima su za kontrolu sopstvenog ponasanja dovoljni moralni principi, onima kojima nisu zakon treba da bude prepreka za vrsenje krivicnih dela, a ako zakon zataji, i bacanje sa mosta moze da posluzi kao vaspitna mera (onom sto je bacen verovatno vise ne moze, ali zato su tu hiljade drugih kojima ce to posluziti kao primer sta moze da im se desi.
Kad sam pocinjao sa privatnim poslom (u vreme Milosevica), imao sam problema sa reketasima (za one koji ne znaju, to su ljudi koji po ceo dan sede u kaficu i piju Kapucino dok ja radim, a uvece dodju da im dam sve sto sam zaradio i jos malo vise), i kao naivan pocetnik sam se borio sa njima zakonskim sredstvima, sto je samo dolivalo ulje na vatru. Tako sve do jednog dana kada sam video da od zakona nema koristi, pa ih u sred noci sacekao u parku sa pistoljem, izvadio pomenuti i poceo da pucam. Bezali su kao strine, i nikada se vise nisu pojavili, ne samo oni, vec ni bilo koji drugi koji su znali sta ih ceka ako dodju. Moram reci da ni danas nemam nesto mnogo vise poverenja u primenu zakona od strane nadleznih institucija, tako da bih mozda u nekoj situaciji nekog ko zivi na nacin kao gore pomenuti bacio sa mosta, samo obavezno sa zabetoniranim nogama - sto je sigurno, sigurno je. Pri tom sam potpuno svestan posledica koje takav moj postupak moze imati, ali, sve sto iz toga proizadje shvatio bih kao svoj doprinos boljem i uspesnijem drustvu.
Sve ovo sam, naravno, rekao cisto hipoteticki, ni ja kao ni vi nemam nikakvih informacija o razlozima za ovaj dogadjaj.