RGB CMYK dileme sta raditi

Citav problem nastaje kada se priprema za stampu uradi u RGB-u a onda radi separacija za cetvorobojnu stampu (CMYK separacija). Da li je to zaista problem u formatima ili stampari prave od toga problem. Da li zaista dolazi do pomaka nijansi ili je to samo efekat prikaza na ekranu. Ne vidim razlog da separacija uradjena iz RGB formata na CMYK format ne daje dobar rezultat, odnosno da je neophodno imati pripremu u CMYK formatu da bi separacija bila u redu. Trenutna situacija je da mnogi programi (noviji a i legalni a nama dostupni) uopste ne upotrebljavaju CMYK format. Recimo ni GIMP to ne radi, koji je super zamena za preskupi Photoshop.
Sta raditi?

Nauka o boji je jako kompleksna. Jedan od osnovnih pojmova teorije boja je gamut, tj. skup boja koji neki sistem može da prikaže. Kao što pretpostavljaš, RGB i CMYK, samim tim što su različiti sistemi (RGB je supstraktivan, CMYK aditivan) imaju i različite gamute, što znači da ne mogu na jednak način da reprodukuju boje.

Šta znači to aditivan ili supstraktivan? Bela na RGB se predstavlja kao R:255, G:255 i B:255 - smanjivanjem tih vrednosti dobijaš boju, tako da je crna R:0, G:0 i B:0. CMY je sa druge strane aditivan sistem - bela je C:0, M:0, Y:0 i K:0, crna je C:100, M:100, Y:100 (namerno pišem CMY, jer se K dodaje radi bolje reprodukcije same crne boje).

Da ne širim priču dalje, može (i najverovatnije će) doći do izvesne promene boja, a pogotovo boja koje su van gamuta (konkretno G i B). Problem je u tome što neki sistemi za razdvajanje boja ne umeju da pretvore separaciju iz RGB-a u CMYK, i zbog toga dolazi do problema u štampi. Čak i kod mene (radim u grafičkom studiju) se s vremena na vreme dogodi da RIP kada mu greškom pošaljem RGB kompozitni fajl ne uradi dobro separacije, iako je novije generacije i može da konvertuje iz RGB u CMYK.

Stvar je u tome da nemaju svi programi color engine koji dobro vrsi konverziju RGB u CMYK. Zato se treba oslanjati samo na one za koje znas da mogu, npr. InDesign moze, moze da ti zaostane slucajno neki RGB ili da pustis sve tako, on vrsi ispravnu konverziju u CMYK. Za Gimp sam cuo najave da ce neka od sledecih verzija imati podrzan CMYK model, a postojece nisu predvidjene za prepress.

---

najbolje za tebe je da pripremu radis u cmyk formatu, iz licnog iskustva dobices najpribliznije rezultate u odnosu na ono sto ce se odstampati.

Corelove programe izbegavaj u sirokom luku za potrebe konverzije rgb -> cmyk, ako imas mogucnosti to radi u photoshopu. Da ne bi pitao zasto, prvo probaj pa ce ti biti jasno. Ako u Corelu ako radis pripremu obavezno ukljuci barem color management za monitor. To nije bas blizu krajnjeg resenja, ali ce ti pomoci da bar imas predstavu kakve ce boje ispasti. Kod photoshopa je to mnogo bolje uradjeno, i prilikom konverzije ces imati najbolje rezultate.

Ako zelis da budes siguran, moras da se konsultujes sa stamparom ili nekim ko vec ima iskustva.

Sa GIMP-om nisam imao iskustva, taka da ti ne mogu pomoci u vezi njega.

Moj savet je da koristis Adobe programe za sve stvari vezane za pripremu.

Ovo je moje misljenje bazirano na licnom iskustvu, mozda ce neko drugi da te drugacije savetuje. U svakom slucaju probaj razne kombinacije pa ces videti.

U potpunosti se slažem sa savjetima koje si dobio, uz par dodataka:


Kako ICC profili funkcioniraju tako što mijenjaju tonalne vrijednosti boja kako bi se boje koje izlaze iz gamuta printera mogle simulirano reproducirati, pazi kako s tim radiš.

Naime, kako su ICC profili koji dolaze uz komercijalne aplikacije preopćeniti, i kako 99% sigurno od tiskare nećeš dobiti profile koji su kalkulirani posebno za njihove strojeve, parametre papira i razne uvjete u specifično njihovom radnom procesu (vlaga, temperatura itd.), IZBJEGAVAJ EMBEDDANJE PROFILA u CMYK dokumentima koji od tebe izlaze van, jer ćeš i nakon svoje pripreme pri osvjetljavanju doživjeti promjene tonalnih vrijednosti. Znači: nema embeddanja profila ni u Photoshopu, ni u Corelu, niti u bilo kojoj aplikaciji u kojoj radiš.

Pitaš da li raditi RGB ili CMYK pripremu - CMYK obavezno, toliko obavezno da se treba lijepo potruditi i naučiti 'plivati' u tome kako spada.

E, sad. Profile dapače koristi u pripremi jer pomoću njih aplikacije renderiraju mnoge parametre (bjelinu bijele točke, maksimalni sveukupan nanos boje koju papir na kojem su profili mjereni može popiti tj. Dmax, separacijske krivulje, overprinting politiku itd.)

Mnoge besplatne profile može se skinuti sa sajtova ECI, FOGRE itd. koji su također općeniti, ali puno, puno manje općeniti nego oni koje imaš na računalu.

Pa tako imaš profile za npr. papir do ili iznad određene gramature, sa specifičnim parametrima za tu vrstu papira i vrstu tiska. Time ćeš postići vrlo dobre rezultate, a samu politiku handlinga ICC profilima namjesti ovako:

U Photoshopu odaberi profil za papir i vrstu tiska koja ti za neki posao odgovara, snimi kao nekakav svoj Color Settings file. Taj isti fajl u Color Settings opcijama Adobeovog softwarea namjesti od Photoshopa, Illustratora, InDesigna, Acrobat Distillera i Acrobata ali tako da ih sve te aplikacije rabe, ali ne EMBEDDAJU profile.

Sve to provjeriš vrlo lako - smiješaš par boja, zapamtiš vrijednosti, pustiš ih kroz sve te aplikacije do nekakvog PDF dokumenta i izmjeriš u PDFu vrijednosti ili Pitstopom ili jednostavno PDF opet otvoriš u Photoshopu i izmjeriš vrijednosti. Moraju odgovarati +/- nešto sitno tipa - 75% ulazno, ako imaš 74,8% izlazno u redu je.

Od Corela bježi k'o od vraga što se tiče Color Managementa, a ako ga baš moraš koristiti brini da Corel koristi isti profil koji si namjestio u Photoshopu ali da ga isto tako ne EMBEDDA. Pri ispisu iz Corela imaš opciju Apply ICC profiles. To na OFF.

Color profili se EMBEDDAJU samo ako to od tebe tiskara zatraži, a to traže samo i kada ti daju specifično svoje profile koje koriste. Tada taj profil instaliraš u sistem i prateći gore navedeni postupak provučeš ga kroz cijeli svoj radni proces.

Dodatno, radi probni otisak kad god možeš kod davatelja takve usluge (EPSON ispis kalibriran fotospektrometrom s korigiranim ICC profilima manipuliran kakvim soft RIPom koji radi s color managementom - Birmy, BestColor itd., CreoScitex IRIS proofer ili pravi MatchPrint otisak iz filma) i daj ga uz filmove u tisak, jer je u našim zemljama izuzetno rijedak tisak pod Color Management okružjem, a u 90% slučajeva ćeš teško naći strojara koji od oka ispravno gađa boje - imaju groznu naviku da pojačavaju ili smanjuju nanos kako im odgovara, rijetko tko ima strojeve koji imaju senzor za automatsku kalkulaciju nanosa boje, a ni osvjetljivači često ne rade u uvjetima idealnim za kemikalije koje se koriste a još manje su adekvatno čišćeni i linearizirani, pa ćeš probnim otiskom zaštititi i sebe i stranku za koju radiš, i dobiti element za nepreuzimanje neispravnog tiska.

Monitor - ne znam kakav imaš, ali monitori tipa Samsung itd. su u pripremi za tisak obične igračke. Ako se možeš dočepati SONY-ja (ja imam dva odlični su), NOKIE, EIZA, Radiusa itd. kupuj, a ako ih negdje možeš dati dodatno kalibrirati fotospektrometrom učini to odmah.

Obrada kolora ukratko - na puno mjesta ćeš čuti da se kolori obrađuju u RGB-u a tek potom konvertiraju u CMYK. Nije istina, to je banana. Svijetloplavo nebo ti se pretvori u tamno, tamno plavo s previše M i K u plavima. U RGB modu okvirno malo podesi, odmah u CMYK i tada obrađuj. Bijela NIKAD u rasterskim fileovima (TIFF, PSD itd. na 0,0,0,0 osim ako imaš nešto s bijelom pozadinom jer tada u tisku tuda prolazi voda pa djeluje isprano. Odi na safe zonu od recimo 4-5% offset, 7% rotacija i to u separacijama koje imaju slabiju kromatsku vrijednost - C i Y.

I za kraj citat iz jednog od odgovora ovdje s kojim se savršeno slažem:



[Ovu poruku je menjao SupaDucta dana 06.06.2004. u 01:49 GMT]

---

Savršeno tačno. Kad god možeš radi u startu u CMYK modu, ako ništa drugo odmah ćeš biti svestan ograničenja. Često se dešava da početnici sve lepo urade i izaberu jako lepe boje, a onda kada prebace u CMYK počinje čupanje za kosu. Ovo naročito važi da zelene, plave i neke varijacije crvene (recimo bordo koja postane braon).

Opet, ako imaš velike fajlove a malo memorije, recimo neki A4 sa 30-ak layera, rad u RGB će ti biti daleko lakši ali obavezno uključi CMYK preview (Adobe Photoshop).

Napominjem da pojedini biroi koji rade uslugu štampe na velikim formatima zahtevaju fajlove u RGB modu da bi oni pre štampe provlačili kroz svoje profile koji su optimizovani za njihov izlazni uređaj.

Na kraju tu je malo i iskustvo, čak i na jako lošim monitorima možeš da znaš kako će se odštampati neka boja samo čitanjem recepture. A opet, dosta zavisi i koliko je vinjaka popio mašinista koji štampa tvoju lepu kreaciju. To najbolje možeš da vidiš na većim tiražima, gde se dešava da recimo korica za knjigu ide od narandžaste, preko crvena pa do braon boje... pa kada uzmeš po jedan tabak sa početka, iz sredine i sa kraja možeš tačno da prebrojiš koja je flaša vinjaka bila po redu. Naravno, ovo je retkost u ozbiljnim štamparijama, ali takvih nema puno.

---

Veoma zanimljiva priča, kako si molim te došao do toga da je CMYK supstraktivan?
Misliš, kao oduzimaš vrednosti od RGB 255,255,255 ili dodaješ na CMYK 0,0,0,0??
Lepa je priča o brojevima, ali ta priča ne stoji. Nisu bitni brojevi već ono što nam brojevi govore, lepo je rekao jedan moj profesor, a ovi brojevi su ti rekli pogrešno ...

CMYK je supstraktivan sistem jer se bela boja dobija ODUZIMANJEM pomenutih boja.
RGB je ADITIVAN jer se bela dobija dodavanjem crvene zelene i plave jednakih intenziteta.

---

"...qui desiderat pacem, praeparet bellum"
-Flavius Renatus

Pa dobro, to i jeste zbunjujuce za dosta ljudi, verujem da je u pitanju lapsus.

---

Izvinjavam se svima zbog greške - bio sam ubeđen da je to zaista tako, zahvaljujem bakalovu na ispravci i otvaranju vidika.
A ono što govore brojevi nije ni važno toliko, važna je poenta.