Na fakultetima nas uglavnom uce kako ekonomija funkcionise u uslovima privrednog rasta, dok situacije krize tek pomenu da su se desile par puta i ne govore nista o nacinima prevazilazenja istih. Dakle, da krenemo od najosnovnijih uzrocno-posledicnih veza:
1) Stampanje novca - inflacija - devalvacija. Svi malo stariji clanovi foruma znaju da je SFRJ/SRJ/Srbija lidernu svetu po broju pokusaja ove ekonomske strategije. I znaju da se to nikada nije dobro zavrsilo. Tj. uvek je zavrsavalo totalnim zaustavljanjem privrednih aktivnosti, propadanjem firmi, osiromasenjem radnika, sve u svemu kompletim ekonomskim sunovratom drzave, privrede i gradjana.
2) Velike ekonomske krize. Situacije kad dodje do pada privredne aktivnosti, ljudi ostaju bez posla, samim tim ti ljudi nemaju vise cime da kupuju robu i usluge, to vodi ka jos vecem padu privrednih aktivnosti, novom talasu otpustanja, novim smanjenjem kupovne moci, kada cak i oni koji imaju novac pokusavaju da ga panicno cuvaju za crne dane koji dolaze, svako ko nesto pokusava da proda spusta cene suludo nisko i na kraju niko nista ne radi niti zaradjuje, niti trosi.
Ove godine smo svedoci jedne neuobicajene situacije. Imamo veliku ekonomsku krizu, koja rezultira smanjenjem traznje za robom i uslugama, sto za prirodnu posledicu obicno ima strmoglav pad cena.... ali u isto vreme stamparije novca rade do usijanja, sto bi trebalo da rezultira rastom cena, novac se na silu upumpava u dzepove gradjana i privrede... drzave se zaduzuju, gradjani zadrzavaju prethodni zivotni standard, cene ostaju na istom nivou, 17 od 25 najuspesnijih USA kompanija akumulira taj novac i zaradjuje mnogo vise nego prosle godine.
Postavlja se pitanje ima li izlaza ili je to put u sunovrat iz kog povratka nema. Novcana masa EU je povecana stampanjem za 10% tokom prethodnih godinu dana, USA za 15%, a Srbije za 42%!!! Da su svi povecali po 10%, niko nista ne bi primetio. Da su svi povecali za 42%, isto niko nista ne bi primetio. Medjutim, kolicina dinara je uvecana mnogo vise nego dolara i evra, sto je dovelo do ostrog pada vrednosti dinara, ali drzava srbija je otkupila visak dinara koji je prethodno napravila, prodavsi 2 milijarde evra, najverovatnije uglavnom istim tim megakompanijama koje gomilaju novac.
Dakle, da rezimiramo malo kakav je tok novca tokom korone. . .
Od tih megakreditora kod kojih se drzave zaduzuju, Srbija uzima 2 milijarde na zajam, koji ce posle vratiti visestruko vise kroz kamate koje ce placati godinama, decenijama i vekovima, ukoliko drzava kao takva bude pustojala duze od 100 godina. Drzava tada nastampa dinare, za dinare se kupuje uvozna roba, posto tim firmama koje su prodale ne trebaju dinari oni se menjaju sa srbijom od koje dobijaju one 2 milijarde, srbija ce sad ponovo da puni dzepove gradjanima i privredi tim dinarima, ali fe joj opet trebati dve milijarde kad se ti dinari potrose za uvoznu robu i tako sve dok strani mega kreditori jednog dana ne kazu - vise vam ne damo kredita, a hocemo da vi nama date devize za ove bezvredne dinare. . .
Dakle, logicno, prirodni rasplet ovakve situacije je da vremenom ostanemo bez deviznih rezervi, da imamo ogromne dugove i da imamo ogromne kolicine dinarskih novcanica sa mnogo nula. Postavlja se pitanje ima li nekog drugog izlaza iz takve situacije, da li je moguce zamajac zaustaviti i pokrenuti na suprotnu stranu, ka smanjenju duga, povecanju vrednosti dinara, jacanju domace privrede, povecanju deviznih rezervi? Da li smo bas osudjeni na propast, ili mozemo nesto da promenimo u svoju korist?
1) Stampanje novca - inflacija - devalvacija. Svi malo stariji clanovi foruma znaju da je SFRJ/SRJ/Srbija lidernu svetu po broju pokusaja ove ekonomske strategije. I znaju da se to nikada nije dobro zavrsilo. Tj. uvek je zavrsavalo totalnim zaustavljanjem privrednih aktivnosti, propadanjem firmi, osiromasenjem radnika, sve u svemu kompletim ekonomskim sunovratom drzave, privrede i gradjana.
2) Velike ekonomske krize. Situacije kad dodje do pada privredne aktivnosti, ljudi ostaju bez posla, samim tim ti ljudi nemaju vise cime da kupuju robu i usluge, to vodi ka jos vecem padu privrednih aktivnosti, novom talasu otpustanja, novim smanjenjem kupovne moci, kada cak i oni koji imaju novac pokusavaju da ga panicno cuvaju za crne dane koji dolaze, svako ko nesto pokusava da proda spusta cene suludo nisko i na kraju niko nista ne radi niti zaradjuje, niti trosi.
Ove godine smo svedoci jedne neuobicajene situacije. Imamo veliku ekonomsku krizu, koja rezultira smanjenjem traznje za robom i uslugama, sto za prirodnu posledicu obicno ima strmoglav pad cena.... ali u isto vreme stamparije novca rade do usijanja, sto bi trebalo da rezultira rastom cena, novac se na silu upumpava u dzepove gradjana i privrede... drzave se zaduzuju, gradjani zadrzavaju prethodni zivotni standard, cene ostaju na istom nivou, 17 od 25 najuspesnijih USA kompanija akumulira taj novac i zaradjuje mnogo vise nego prosle godine.
Postavlja se pitanje ima li izlaza ili je to put u sunovrat iz kog povratka nema. Novcana masa EU je povecana stampanjem za 10% tokom prethodnih godinu dana, USA za 15%, a Srbije za 42%!!! Da su svi povecali po 10%, niko nista ne bi primetio. Da su svi povecali za 42%, isto niko nista ne bi primetio. Medjutim, kolicina dinara je uvecana mnogo vise nego dolara i evra, sto je dovelo do ostrog pada vrednosti dinara, ali drzava srbija je otkupila visak dinara koji je prethodno napravila, prodavsi 2 milijarde evra, najverovatnije uglavnom istim tim megakompanijama koje gomilaju novac.
Dakle, da rezimiramo malo kakav je tok novca tokom korone. . .
Od tih megakreditora kod kojih se drzave zaduzuju, Srbija uzima 2 milijarde na zajam, koji ce posle vratiti visestruko vise kroz kamate koje ce placati godinama, decenijama i vekovima, ukoliko drzava kao takva bude pustojala duze od 100 godina. Drzava tada nastampa dinare, za dinare se kupuje uvozna roba, posto tim firmama koje su prodale ne trebaju dinari oni se menjaju sa srbijom od koje dobijaju one 2 milijarde, srbija ce sad ponovo da puni dzepove gradjanima i privredi tim dinarima, ali fe joj opet trebati dve milijarde kad se ti dinari potrose za uvoznu robu i tako sve dok strani mega kreditori jednog dana ne kazu - vise vam ne damo kredita, a hocemo da vi nama date devize za ove bezvredne dinare. . .
Dakle, logicno, prirodni rasplet ovakve situacije je da vremenom ostanemo bez deviznih rezervi, da imamo ogromne dugove i da imamo ogromne kolicine dinarskih novcanica sa mnogo nula. Postavlja se pitanje ima li nekog drugog izlaza iz takve situacije, da li je moguce zamajac zaustaviti i pokrenuti na suprotnu stranu, ka smanjenju duga, povecanju vrednosti dinara, jacanju domace privrede, povecanju deviznih rezervi? Da li smo bas osudjeni na propast, ili mozemo nesto da promenimo u svoju korist?
Potpis
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.