Jedan kratak savet: raditi u kontinuitetu, čak i ako se radi o banalnim stvarima.
Ne radiš nešto nekoliko meseci i odmah si "zarđao", počneš da se cimaš oko sitnica...
Najlakše je sređivati sitnice u gotovom kodu.
Uzmimo jednostavniji primer za "programiranje", imaš neki Web sajt sa dosta CSS-a i JS-a, i treba da doradiš neke sitnice, izmeniš funkcionalnosti...
I to nije toliki problem, zar ne.
ALI, kad kreneš od maltene praznog editora, onda odjednom hiljadu problema počinje da se pojavljuje, postane napor da spakuješ najobičniju formu kako treba.
Nađeš neki dobar dizajn forme, ali on ima svoj CSS ili čak više njih, čije ti se deklaracije mešaju sa CSS deklaracijama tvog sajta (imaju npr. neke iste class i id atribute).
Onda kreneš to nešto da budžiš, uzmeš malo CSS-a iz jednog projekta, malo iz drugog, nešto iz trećeg, onda krene glavobolja...
I od najprostije stvar napravi se problem - koji nije nerešiv, nego počneš da se čudiš kako oko banalnih stvari gubiš toliko vremena.
Zato se u Web dizjanu/programiranju često strogo odvajaju poslovi - jedna osoba radi funkcionalnosti, a druga dizajn.
Onaj ko radi dizajn, ne mora da se maltretira oko funkcionalnosti, i obrnuto, tako da je manje glavobolje.
Isto to primeni na neku desktop ili serversku aplikaciju. Čak i da nemaš nekog posla oko dizajna, razlika je ogromna ako radiš na nečemu što već ima poprilično koda i ako krećeš od praznog editora.
To ti je maltene isti efekat kao u osnovnoj/srednjoj školi kad se preslišavaš neki predmet (posebno ako se buba napamet).
Dok bacaš krajičkom oka pogled na knjigu, sve znaš, čim zatvoriš knjigu, odjednom shvatiš da ne znaš ništa.
Tako ti je i u programiranju. Sve dok radiš nešto sa nekim gotovim kodom, čini ti se super i prosto.
Problem je kad treba da kreneš od nule sa bilo čime, tj. od praznog editora...
Onda tek vidiš koliko imaš ili nemaš rutine sa najprostijim stvarima.
A tu je cilj da ono što koristiš 90% vremena znaš vrhunski kako bi na tome gubio najmanje vremena.
Ali, čim napraviš pauzu nekoliko meseci, posebno ako radiš nešto potpuno drugačije, treba ti neko vreme da povratiš staru formu.
Zato sve te "školice" imaju upitnu vrednost ako ne kreneš to znanje odmah da koristiš za nešto konkretno.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.