Citat:
vladd:Ali je, po meni, sustina da se pojacalo radilo sa dobrim idejama, da je vesto izvucen maksimum iz okolnosti(odlican izbor kola, ispravljaca, sa minimumom "politickih" kompromisa, prezentovali su ustedu na najbezbolnijem mestu), da se nisu inzenjerski obrukali, i da ima preduslova za dobar zvuk.
Već sam pisao da sam poznavao tadašnju ekipu iz OUR-a Radio akustika, na čelu sa magistom elektronike u to vreme, Stavretom, inžinjerom Čupkom (koji je bio idejni tvorac tog sistema), inžinjera Žike (i odličan inžinjer i takav i harmonikaš) i ostala ekipa (imena sam zaboravio, beše to baš davno).
Ljudi su imali znanje, ideje ali ne i uslove za pretvaranje ideja u dela.
Mlađi forumaši ne znaju kako se nekada odlučivalo u u sistemu SOUR-a i OUR-a.
Da ne ulazim previše u taj segment priče, ekipa je napravila taj sistem od onoga što im je bilo na raspolaganju, a to su na prvom mestu bila sredstva.
Navešću vam samo jedan primer. Tih 80-ih, ti momci su rešili da naprave vrhunsku studijsku miksetu. Znanje su imali, ideje i želju takođe i krenuli su u projektovanje iste. Zamislili su je tako da bude modularna sa visokokvalitetnim komponentama. Prva prepreka bila je služba za nabavku, koja je poslovala kao drugi OUR u sistemu. I umesto da im nabave tražene kondezatore, tantal, keramičke i ostale novije tehnologije, služba nabavke isporučila im je stare papirne sa zaliha iz 60-tih godina.
Šta reći, kondezator je bio veći od celog projektovanog modula?
Iste probleme imali su i pri izradi predmetnog sistema. Kao što je Vladd primetio, izlazni stepen je bio slaba karika ali izbora nisu imali jer su im sa zaliha dali te tranzistore (BDX18 i 2N3055). Čak ih u proizvodnji nisu ni uparivali nego što ti padne pod ruku, kači, šrafi, lemi!
Završilo se kako se završilo.
Još jedna informacija za kraj, koju malo ko zna. Krajem 80-tih,
Akio Morita, bio je u poseti fabrici Ei sa namerom da u Nišu pokrene proizvodnju brenda SONY.
Bio je oduševljen lokacijom (položaj Niša koji je bio podjednako udaljen i od Evrope i od bliskog istoka) i inženjerskim kadrom. Ponuda je bila fantastična, pokretanje proizvodnje najsavremenijih sonijevih uređaja (znači, tehnologija i tržište na poklon) ali uz uslov da fabriku vodi japanski menadžment.
U to vreme, Ei je imala preko 10.000 zaposlenih u sistemu SOR-a. Od tog broja, negde oko 30% su bili proizvodni kapacitet a 70% administracija?!
Rukovodstvo fabrike ga je maltene najurilo po sistemu, ti će nam uništavaš samoupravni socijalizam?
Završilo se tako što je fabrika završila u Španiji a Ei više ne postoji.
Još jedan detalj, koji je nepouzdan ali vrlo moguć. Govorilo se da je Toyota čekala ishod toga šta će uraditi SONY a Toyota je imala nameru da dođe u Kragujevac?!
Koliko je to tačno, stvarno ne mogu da tvrdim ali vrlo je verovatno da je to bilo moguće.
Možda nesrećnog rata ne bi ni bilo da smo gigantu elektronike dozvolili da pokrene proizvodnju u Nišu?