Moj prvi problem je bio prihvatanje ogromnih cena Mac računara. Otpor je trajao prilično dugo - sve dok nisam shvatio da ta cena podrazumeva i pravo na korišćenje patenta simplifikacije ukupnog procesa rada na računaru - u mom slučaju, prilagođavanje na normalno stanje stvari kod interakcije antropomorfnog uma sa softverskim aplikacijama. To je prilično ozbiljan problem rešen na jednostavan način. Čovek se i u životu odlučuje načinom selekcije, bira dok ne nađe ono što je tražio. Hardverske komponente Apple Mac računara izabiraju se na sličan način - rigoroznom selekcijom. Usavršen proces jednog kvalitativnog filtriranja omogućio je iskorištavanje svakog postojećeg megaherca brzine procesora koji je glava ove kreacije. Tom mozgu su podređene sve ostale funkcije. Dizajn je bitan deo Mac filozofije. Baš kao što se u sferi arhetipskog poimanja, jabuka Evi učinila slatkom i poželjnom, tako se i Apple računari nameću pre svega svojim izgledom. Razlika je, međutim, dramatična - nov korisnik Apple računara ne zapada u arhi-stereotip greha već se kupovinom približava sam sebi. Zvuči čudno i pomalo pretenciozno ali krajnji korisnik tog izuzetnog procesa završava jedan metafizički krug ostvaren na nivou i po principu humaniteta. On se ovde vidi u delu brige inžinjera programera za krajnjeg korisnika koji je stvarni a ne imaginarni kupac, kupac o kome se razmišlja. To je pojedinac a ne grupa, identitet a ne tržište. Princip promene u potrošačkom društvu koji doprinosi izvesnoj dinamici u plasiranju proizvoda ali ne i njegovom kvalitetu, bilo je prvo što se u Mac-u svesno odbacilo. Pitanje usiljenog promiskuiteta u računarskim inovacijama nametnutog fenomenom razvijenog planetarnog tržišta rešen je na najednostavniji način. Stvari su se u Apple-u menjale samo tada kada je trebalo da se menjaju, promena je ovde uzela oblik organske razvojnosti a ne marketinškog nadmetanja. Stoga su promene svesno organizovane, dobro planirane i fantastično plasirane na istom tom nezasitom tržištu.
Panther je zapravo operativni sistem ljudske podsvesti. Finder je, u u kodu ispisani hemijski mehanizam uzročnog otkrivanja informacije iz sećanja, iTunes je mesto na kome se potvrđuje čovekova potreba da se muzici raduje u grupi, iPhoto organizuje već pomenuto sećanje u delu vizualnih opažaja... Moji problemi u revitalizaciji prirodnih potreba i običaja u radu na računaru su, pod infekcijom stečenom dugogodišnjim bivstvovanjem u Windows okruženju, bili bizarni. Psihološko grupisanje opažaja u slučaju Font smoothening-a, na primer, daje osnovu za znatno lakše i brže čitanje teksta. Pikseli su raspoređeni i grupisani po meri čoveka te daju fantastičan efekat. Ipak, nakon dugogodišnjeg rada na PC-ju i Samsungovom LCD-u od 17 inča, treabalo mi je dosta vremena za navikavanje na zadatu funkciju omekšavanja ivica slovnih znakova na mom novom Powerbook računaru. Tek nakon dve nedelje rada, shvatio sam da ovaj način približava površinu ekrana knjizi, papiru. To je upravo i suština brenda Mac računara. Bribližiti artificijelnu binarnu akciju čoveku na način njenu blizak i prihvatljiv.