Citat:
darkosos:
Priznajem, pod dejstvom gudre, "drugačije se razmišlja". E sad, kol'ko se meni čini razmišljanje služi da bi stvorio veze između pojmova koje ne možeš iskustvom ili je ovako prosto brže i bezbolnije. Priznajem takođe i da sam i ja imao sličan osećaj "u sad kapiram ovo" i tsl., ali vrlo brzo sam otkrio da "tako" mogu da razmišljam i trezven; da mogu da se zabavim i bez vutre bilo mi je poznato i pre nego što sam prvi put probao.
Dalje, kontraverzna su razmišljanja pod uticajem vutre ili sličnog, jer je veliko pitanje čemu ti služe takva razmišljanja. Dakle ako ne zato da bi rešio neki problem ili saznao nešto o svetu, nego zato što ti to daje osećaj "posebnosti", onda se psihološki opet želiš vratiti u takvo stanje, čisto da bi nastavio misao ;) Ovo je upravo zamka koja te zatvara u vrzino kolo i pravi psihički zavisnim.
Ostaje jedino mogućnost da pod uticajem gudre ti donosiš zaključke, koje možeš "realizovati", dakle koji mogu stvoriti pozitivnu akciju (pozitivnu za tebe u bilo kom smislu, ali ne i negativnu po druge). Iako ovo nisam nikada sreo, onda je tebi droga veoma korisna stvar, ali je ovo VEOMA diskutabilno.
Drugačija precepcija zaista može ponekad da "otvori oči", ali bih ipak voleo da to nije zato što mi je tamo neka supstanca upravo spržila neku hiljadu moždanih ćelija. To za mene predstavlja intelektualni poraz. Zar nije mnogo bolje da kažeš "ja to vidim jasno, jer moj mozak radi dobro", umesto "ja to vidim jasno, jer sam se izgudrirao"?
Intelektualni poraz? Ako mene pitate, ja bih voleo da sam superinteligentna osoba savršenog balansa duha i tela, koja je stalno u kontaktu sa svojim emocijama i objektivno sagledava sebe i svoje akcije, uvek u životu tačno zna šta zaista iskreno želi, i pritom komunicira sa drugim ljudima potpuno neopterećena egom, odmah uočava svaku grešku u sopstvenom razmišljanju i savršeno je svesna zašto razmišlja o stvarima o kojima razmišlja i zašto oseća stvari koje oseća. Na žalost, nisam takva osoba, i u tom smislu sam u startu intelektualno poražen, na više frontova istovremeno. Voleo bih takođe da postoji način da jednog dana budem takva osoba, ali, opet na žalost, potpuno sam siguran da to nikad neću biti.
Vrlo često mi se dešava da se, posle recimo nedelju dana ispunjenih raznim događajima koji utiču na mene na razne načine, i pretrpavanja raznim informacijama, nakon popušenog jointa malo izgubim u mislima i iz podsvesti isplivaju stvari za koje uvidim da su mi na emotivnom i ličnom zaista važne, THC tu posluži kao odličan katalizator da odvoji i razvrsta tu nakupljenu količinu iskustva, i naravno, kako stara poslovica kaže: triput meri, dvaput seci, a dobro je pogledati na stvari iz nekoliko raznih uglova. Na žalost, imam tendenciju (a znam da i drugi ljudi mahom imaju istu tendenciju), da razmišljajući o stvarima upadam u obrasce koji se ponavljaju, i često je teško samo snagom uma i neke inteligencije iznedriti radikalno drugačiji pogled na neke stvari (onaj proces koji neki nazivaju intuitivnim razmišljanjem ili intuicijom). Uopšte smatram da je ta veza između svesnog i podsvesnog racija veoma važna. Neki ljudi je imaju i prirodno (poznajem samo mali broj takvih ljudi, i obično su odrasli pod nekom vrstom staklenog zvona), ali mnogo je veći broj ljudi koje znam koji se sile da se sve vreme održavaju u potpuno svesnom i budnom stanju, da budu ultraracionalni i stalno na oprezu. Kod tih ljudi često primećujem da nisu u baš dobrom kontaktu sa svojim emocijama, vrlo često se ponašaju neiskreno i izveštačeno i znaju da eksplodiraju u trenucima kada su pod pritiskom.
Stoga, baš zahvaljujući primerima ljudi za koje znam da su celog života strejt iz principa, nikad ne mogu da prihvatim da neko priča o nekakvom „bežanju od stvarnosti“. „Stvarnost“ je za mene ono što mislim, ono što osećam i ono što radim. Ako te tri stvari nisu u harmoniji, i nisu iste, koliko je onda takva osoba zapravo u kontaktu sa „stvarnošću“?
Kao što sam već pomenuo gore, obzirom da sam svestan sopstvenih ograničenja, mislim da je pomoći se ponekad „štakama“ (a te štake su u ovom slučaju uzimanje THC-a) u cilju boljeg razumevanja samog sebe, sasvim opravdana stvar. Naravno, ne često, već kada čovek ima materijala za mentalnu „obradu“.
I još moram da se ogradim da je ovo sve potpuno individualno viđenje (moje), a trava je u principu supstanca koja jako različito deluje na različite ljude, i u tom smislu je bilo kakva generalizacija njene štetnosti ili koristi pogrešna. Ovo je moj pogled, neki je uzimaju iz zabave, neki kao analgetik, neki da se oslobode stresa, neki da se opuste u društvu, neki jer im poboljšava kreativni rad. I što se mene tiče, sve je to u redu, sve dok nije „svaki dan po ceo dan“ i ne ometa čoveka u ostalim aktivnostima.
int rand(void);
Those who do not understand Unix are condemned to reinvent it, poorly.
Upali lampicu — koristi Jabber!