Merenje visine visoke zgrade pomoću barometra

Čitao sam skoro jedan tekst o ovome, pa mi se jako svideo. Tu se spominje mnogo načina za merenje visine visoke zgrade pomoću barometra, pa ću ih objaviti ovde.

- Naravno, najlogičniji je da očitate pritisak dole i gore, pa onda na osnovu razlike izračunate visinu pomoću eksponencijalne formule.
- Drugo, možete se popeti na vrh zgrade, poneti dugačak kanap, vezati barometar za njega i odmotavati kanap dok barometar ne dotakne zemlju, a onda izmeriti dužinu kanapa.
- Treće, možete se popeti na vrh zgrade, pustiti barometar da pada i meriti vreme dok ne udari u zemlju, a zatim na osnovu tog vremena izračunati pređeni put barometra (tj. visinu zgrade).
- Dalje, možete napraviti od barometra klatno, pa ga pustite da osciluje na zemlji i na vrhu zgrade, izmerite period u oba slučaja, odatle izračunate g u oba slučaja, pa onda na osnovu te razlike ponovo dobijete visinu.
- Peto, možete se polako penjati i ucrtavati dužinu barometra na zidu, a onda samo izbrojati oznake i pomnožiti sa dužinom barometra.
- Šesto, ako je dan sunčan, zabodete barometar u zemlju, izmeriti njegovu senku i senku zgrade, pa računate na osnovu proporcije.
- I konačno, možete da pozvonite na vrata predsednika skupštine stanara, pokažete mu lep barometar, i kažete da ćete mu ga pokloniti ako vam kaže visinu zgrade.

Meni se ovo učinilo jako interesantno, ako se neko seti još nekog načina neka ga objavi ovde.

Potpis

Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.

Ovo je odlično, svaka čast! :))

Evo još jednog načina:

Penješ se na sve ostale zgrade u okolini za koje je poznata visina i meriš pritisak na njima i porediš sa pritiskom na vrhu zgrade koju treba premeriti. Kada se pritisci poklope, znaćeš da su zgrade jednake visine.

Ova a i još puno drugih zanimljivih fizičarskih pričica može se pronaći u dodatku neverovatne knjige „Merenja u fizici“ (valjda se tako zove) profesora Ivana Aničina. Ima još interesantnih pitanja u njoj: koliko je težak autoput Bratstvo-jedinstvo, koliko ima cigli u svemiru, koliko ima zrna peska u Sahari itd. Preporučuje se toplo za sve ljubitelje fizike i neortodoksnih knjiga: izdata je u nevernovatno pedantnom rukopisu profesora Aničina i krcata je korisnim gradivom, duhovitim ilustracijama (crtao ih je sam autor) i zanimljivostima. Toplo preporučujem svima osi studentima fizike, pošto oni i onako moraju da je savladaju pa znaju sve o njoj -- to im je prvi ispit.

f

Inače, ovu priču je ispričao Sir Ernest Rutherford, predsednik Kraljevske Akademije Engleske i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku.

Takođe, ovaj tekst se nalazi u skoro izdatoj skripti prof. Predraga Marinkovića (ETF) u odeljku "Umesto predgovora".

Ovakve odgovore je davao student na ispitu koji je znao konvencionalni odgovor na ovaj problem, ali je "sit profesora i asistenata na fakultetu koji pokušavaju da mu nametnu svoj način razmišljanja". Student se zvao Niels Bohr.

Svaki put kada su mu rekli da pokuša još jedanput da reši zadatak (upravo očekujući konvencionalan odgovor) on je smišljao novi način.

Osim očigledne poruke priče da se svaki zadatak može rešiti na više načina stoji i "open your mind"

E knjiga je svakako neverovatna. Samo, taj rukopis ne bih nazivao pedantnim ili bar ne narocito citljivim. Inace ta interesantna pitanja on daje na ispitu pa ti vidi sta ces da mu odgovoris. Knjigu jeste zanimljivo procitati ali mislim da ne bi trbala da bude udzbenik.

Potpis

Nebojsa Milanovic:
-Trumpa smatram vrhunskim predsednikom i voleo bih da živim u državi na čijem je on čelu
-Rusija ne laže, ne vodi osvajačke ratove
-Trump je svetla tačka u USA blatu
-Elon Musk, možda najpametniji i najtrezveniji Amerikanac

hmmmm... složiš dovoljan broj barometara od vrha do dna zgrade, prebrojiš ih, pomnožiš njihovu dužinu i njihov broj i imaš visinu zgrade.

P.S. ajmo dalje :) ovo je super fora :)

Potpis

<sup>GnuPG public key:
tixo.asc

Try and be nice to people, avoid eating fat, read a good book every now and
then, get some walking in, and try and live together in peace and harmony with
people of all creeds and nations.</sup>

hm..

baciš barometar sa vrha zgrade u dalj (horizontalno, pod uglom 0^o), poznatom brzinom, i siđeš dole da izmeriš koliko daleko je odleteo.

onda koristeći formule kosog hitca izračunaš visinu zgrade... pravo "fizičko" rešenje ;)


// edit: hm.. koliko se ja sećam, horizontalni hitac je samo podskup (tj specijalni slučaj) kosog hitca, tako da... ;)


[Ovu poruku je menjao -zombie- dana 15.09.2003. u 20:45 GMT]

Potpis

blogče :: unescaped beta
^{» go-paste extenzija
　 » reč dana: backup
　 » bočne koalicije}

@zombie, u tom slucaju koristis horizontalni hitac :)

Kvantnomehanicki pristup:
1. srusis deo zgrade koji strci iznad barometra koji stoji na zemlji. Sa sigurnoscu mozemo odrediti da je zgrada visoka tacno jedan barometar, mada ne mozemo znati kolika je masa zgrade bila pre merenja...

Relativisticki pristup:
2. konvertujes svu masu barometra u energiju u blizini zgrade. Za standardni tip gradnje, sa sigurnoscu mozemo tvrditi da je visina zgrade ... nepostojeca.

Stavis barometar u podnozje i sa vrhe spucas jedan laser i meris vreme da se odbije od barometra,pa sve to kroz c

Najbolje ovako:
Piješ pivo u nekom kafiću prekoputa zgrade i kao slučajno spomeneš ovu temu.
Nađe se tu uvjek neki Lero koji oće sve uraditi. Daš mu barometar koji je visio
na zidu i on ode.I dalje piješ pivo i čekaš prvo izdanje dnevnika na tv.Tamo će
udarna vijest biti "Sa zgrade visoke --metara --cm iz nepoznatih razloga pao
neki nepoznat čovjek.Nije u životnoj opasnosti (jer ni jedan Lero nije tako skončao)
,ali je jako ugruvan.Zapravo pao je neki zimski kaput , ali su prolaznici na osnovu
tupog zvuka zaključili da bi u kaputu mogao biti neki čovjek.Kažu da je "hitna" odvezla kaput što ja baš ne tvrdim , ali znam da je Lero tu veče još samnom
popio par krigli piva.Samo mi nije jasno gdje je nestao barometar.Gazda kaže
da mu nije previše žao jer je i onako stalno pokazivao ružno vrijeme.
(Priznam , nešto sam slagao ali ne sve)

Potpis

________________________________

Najbolja kritika formule za Sagnac effect:
https://www.omicsonline.org/op...090-0902-1000189.php?aid=78500

OK evo prave formule:P=2wft^2 [period]

Barometar dobro uglačati sa svih strana. Pustiti ga sa vrha zgrade i uperiti laserski snop prema njemu. Na osnovu doplerovog pomaka reflektovane svetlosti izmeriti brzinu u trenutku udara, a posle po formuli za pretvaranje potencijalne u kinetičku energiju dobijete visinu. :)

Sir Ernest Rutherford, President of the Royal Academy, and recipient of the Nobel Prize in Physics, related the following story:

Some time ago I received a call from a colleague. He was about to give a student a zero for his answer to a physics question, while the student claimed a perfect score. The instructor and the student agreed to an impartial arbiter, and I was selected. I read the examination question:

"Show how it is possible to determine the height of a tall building with the aid of a barometer."

The student had answered:

"Take the barometer to the top of the building, attach a long rope to it, lower it to the street, and then bring it up, measuring the length of the rope. The length of the rope is the height of the building."

The student really had a strong case for full credit since he had really answered the question completely and correctly! On the other hand, if full credit were given, it could well contribute to a high grade in his physics course and to certify competence in physics, but the answer did not confirm this. I suggested that the student have another try. I gave the student six minutes to answer the question with the warning that the answer should show some knowledge of physics. At the end of five minutes, he hadn't written anything. I asked if he wished to give up, but he said he had many answers to this problem; he was just thinking of the best one. I excused myself for interrupting him and asked him to please go on. In the next minute, he dashed off his answer which read:

"Take the barometer to the top of the building and lean over the edge of the roof. Drop the barometer, timing its fall with a stopwatch. Then, using the formula x=0.5*a*t^2, calculate the height of the building."

At this point, I asked my colleague if he would give up. He conceded, and gave the student almost full credit. While leaving my colleague's office, I recalled that the student had said that he had other answers to the problem, so I asked him what they were. "Well," said the student, "there are many ways of getting the height of a tall building with the aid of a barometer. For example, you could take the barometer out on a sunny day and measure the height of the barometer, the length of its shadow, and the length of the shadow of the building, and by the use of simple proportion, determine the height of the building." "Fine," I said, "and others?" "Yes," said the student, "there is a very basic measurement method you will like. In this method, you take the barometer and begin to walk up the stairs. As you climb the stairs, you mark off the length of the barometer along the wall. You then count the number of marks, and this will give you The height of the building in barometer units." "A very direct method." "Of course. If you want a more sophisticated method, you can tie the barometer to the end of a string, swing it as a pendulum, and determine the value of g [gravity] at the street level and at the top of the building. From the difference between the two values of g, the height of the building, in principle, can be calculated." "On this same tact, you could take the barometer to the top of the building, attach a long rope to it, lower it to just above the street, and then swing it as a pendulum. You could then calculate the height of the building by the period of the precession". "Finally," he concluded, "there are many other ways of solving theproblem." "Probably the best," he said, "is to take the barometer to the basement and knock on the superintendent's door. When the superintendent answers, you speak to him as follows: 'Mr. Superintendent, here is a fine barometer. If you will tell me the height of the building, I will give you this barometer."

At this point, I asked the student if he really did not know the conventional answer to this question. He admitted that he did, but said that he was fed up with high school and college instructors trying to teach him how to think.

The student was Neils Bohr.

Potpis

http://www.beoblues.com
blues in belgrade - bluz u beogradu
belgrade in blues - beograd u bluzu

Kvantnomehanički pristup bi bio da prema Šredingerovoj formuli izračunaš gustinu verovatnoće "tunelovanja" barometra kroz potencionalnu barijeru (koja zavisi od visine zgrade), pa izručiš jedno 10^20 barometara ispod zgrade i gledaš koliko će se njih materijalizovati na krovu :)

Sad sam se setio jedne dobre:
Bacis barometar sa zgrade i vidis za koliko se pomerio od onog gde je trebao da padne,pa preko Koriolisove sile izmeris visinu zgrade

Baciš ga sa zgrade pa (pošto imaš model od izolacionog materijala) izmeriš koliko su mu ostaci naelektrisani od trenja sa vazduhom tokom padanja :)

Potpis

http://www.beoblues.com
blues in belgrade - bluz u beogradu
belgrade in blues - beograd u bluzu

Heh, aludirao sam na hajzenbergov princip neodredjenosti, ali u mom predlogu neodredjenost nije inherentna i nezaobilazna, tako da je ispravka sasvim na mestu :)

Sto se tice prof. Anicina mogu da kazem da je vrlo simpatican i interesantan.Meni je na ispitu zapalo pitanje:
"Za koliko atoma, u svakoj sekundi, poraste vlas kose"?
Naravno ne ocekuje on tacno numericko resenje, vec samo trazi od tebe da razmisljas, tj da nadjes sto vise nacina za resenje istog problema.Koliko se ja secam nikog nije oborrio zbog pogresnog odgovora na neko od tih pitanja.