Citat:
Da li ste ikada pomisljali da napustite firmu u kojoj radite jer ste nezadovoljni time sto zbog svog profesionalnog odnosa prema poslu (i one da posao ne sme da trpi, i da mora da bude odradjen korektno od pocetka do kraja) u situaciji da radite i za sebe ali i za svoje kolege koji se preterano ne upustaju u svoj posao. "Kolege" pak odradjuju posao samo kada bas ne mogu da ga izbegnu, a i tada polovnicno, sa dosta gresaka, tako da vi na kraju em sto radite svoj, em sto morate da popravljate greske vasih kolega. Pri tome, ostali u firmi samo vama tovare posao, jer ste "jedini za koga su sigurni da zna posao i da ce ga uraditi kako valja", a sa tim vasim kolegama koje otaljavaju posao se privatno druze, provode veci deo radnog vremena u push i kafe pauzama, tracare i spletkare... Naravno, pitate se kako to da to sef ne vidi. Pa vidi, ali je i on jedan od tih koji vise voli da sedi i pije kafu i pusi nego da radi, a i mnogo vole kada mu se podredjeni uvlace u d*... i onda su oni jos vise "zasticeni" od rada, a oni koji mu se ne uvlace u d* - njima sa samo "tovari"... Pri tome uvlakaci izgleda daleko bolje prolaze u zivotu, imaju vremena da u radno vreme zavrsavaju privatne poslove, uvek su najinformisaniji da li se otvara novo radno mesto u firmi i da li vredi na njega preci, ili eventualno na njega ugurati nekog od svojih prijatelja, i tako em nekom uciniti uslugu, em uvecati brojnost svog "klana neradnika" unutar firme za jednu osobu...
Zorpetus, ovo si tako dobro sazeo da sumornost i beznadje ove zemlje prosto izbija izmedju redova...
...Mislim da si dovoljno zreo (ako si u stanju da primetis sve ove stvari) da se osamostalis i pokrenes
privatan posao, naravno, ako si u mogucnosti.
Mozda neces cvetati ali se neces jesti iznutra gledajuci svo to s***** svakog dana po 10 sati.
Ipak je psihicka stabilnost neprocenjiva...Srecno.