Reč foto-grafija u prevodu znači zapis svetlosti. Svetlost je talas i ima talasne osobine. Tako da je osnovna razlika između digitalne i analogne fotografije način zapisivanja informacija koje uđu kroz objektiv. Digitalni zapis se sve više koristi jer je brži i lakši za obradu. I baš zbog te jednostavne obrade, dostupne svima, se postavlja pitanje autentičnosti digitalne fotografije.
A genom se ne može uslikati nikakvom foto opremom. Npr. Boja nečega se određuje tako što se meri talasna dužina svetlosti koju predmet reflektuje. A genom ne može da reflektuje svetlost koju mi možemo zabeležiti. Za to se koristi hemijska analiza s tim što se rezultati mogu predstaviti grafički. Čak i elektronski mikroskop ne beleži svetlost već elektrone koji su dovoljno mali da se sudare sa nekom ćelijom.
Ja sam ranije rešavao dosta zadataka iz geometrijske i talasne optike, i jedva dobih šesticu :) Bilo je primera sa ogledalima, sočivima, objektivima, mikroskopima i sl. A sada većinu tih mukotrpnih poslova računanja "peške" može da odradi neki aparat. Po mom mišljenju foto aparati su i dalje isti kao i ranije, s tim što je informaciona tehnologija našla način da olakša obradu i skladištenje tih informacija. I naravno ista ta tehnologija je foto aparatima nakačila baterije bez kojih oni sada ne mogu da rade.
pantmil: Može li digitalizovana slika genoma, u biološkom smislu, biti autentična ?
Ne može, ni pod razno. Nikada i nikad.
Biološki uzorak je neophodan i obavezan.
AAAaaa???
Neka me neko ispravi ako grešim, nisam biolog ni genetičar, ali čini mi se da su elementi genoma manji od talasne dužine vidljive svetlosti pa se i ne mogu snimiti.
Naravno da to nije LW fotka i jos dugo nece biti (mozda nikada).
Sitne "cestice" se ne posmatraju optickim putem. To se radi drugim metodama a slika o njima se gradi na osnovu pokazanih osobina i logickih pretpostavki.