A samo jedno pitanje. Sta podrazumevate pod "vezom"? To da ako je neko poznanik nekog ko se pita za zaposljavanje novih radnika ima prednost? Moj stav je da je to potpuno ispravno i normalno razmisljanje. Znaci, ako meni treba programer (ili sta vec, recimo da nas zanima ova bransa), ja bih svakako pitao ljude sa kojima radim da li imaju nekog koga znaju da ga preporuce. Razlog je prost, imam poverenja u coveka koji mi je preporucio radnika (pouzdan, vredan, brzo kapira...) i mogu da se pouzdan u njega, znaci ocekujem da se on oduzi sutra svojim zalaganjem time sto je primljen bez konkursa. Ne mora da bude zmaj od programera, smao nek me ta osoba s kojom radim ubedi da on zeli to da postane.
E sad, s konkursom stvari stoje drugacije. Ti imas super skolovanje, prosek, sta god bilo. Otkud ja znam , da ces se uklopiti u tim, da svoje skolske radne navike mozes da primenis na poslu (ovo je ogroman problem), da nisi drkos neki koji ce stalno da se svadja, da nisi u fazonu da u 17.00h prst u uvo i odoh kuci, da nesec da zapalis sutra ako ti neko ponudi 50e vise... Niko mi ne garantuje te stvari. Zato poznanici imaju u startu vise poena od ljudi sa strane. Gde god sam ja radio do sada, uvek pre nego sto se raspise konkurs, pitaju nas zaposlene imamo li nekoga da preporucimo. I ako nemamo i ako imamo raspisuju konkurs, u prvom slucaju da bi nasli radnika, u drugom mozda se pojavi neko ekstra interesantan...
I bottomline na kraju. U Srbiji je na prvom mestu problem sa ponudom radne snage, ne traznjom.
E sad, s konkursom stvari stoje drugacije. Ti imas super skolovanje, prosek, sta god bilo. Otkud ja znam , da ces se uklopiti u tim, da svoje skolske radne navike mozes da primenis na poslu (ovo je ogroman problem), da nisi drkos neki koji ce stalno da se svadja, da nisi u fazonu da u 17.00h prst u uvo i odoh kuci, da nesec da zapalis sutra ako ti neko ponudi 50e vise... Niko mi ne garantuje te stvari. Zato poznanici imaju u startu vise poena od ljudi sa strane. Gde god sam ja radio do sada, uvek pre nego sto se raspise konkurs, pitaju nas zaposlene imamo li nekoga da preporucimo. I ako nemamo i ako imamo raspisuju konkurs, u prvom slucaju da bi nasli radnika, u drugom mozda se pojavi neko ekstra interesantan...
I bottomline na kraju. U Srbiji je na prvom mestu problem sa ponudom radne snage, ne traznjom.