Prva američka bomba nove vrste, nazvana Majk, imala je snagu 10,4 megatona, što je 600 puta više od atomskih bombi koje su u avgustu 1945. uništile japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.
U eksploziji prve hidrogenske bombe podigla se atomska pečurka široka 12,8 kilometara i visoka 43 kilometra, a u paru je pretvoreno 80 miliona tona zemlje. Za Njom je, u martu 1954. usledila proba još jače bombe na atolu Bikini.
Atomska bomba, koja je u okviru projekta Menhetn prvi put isprobana 16. jula 1945. u pustiNji Novog Meksika, zasnovana je na fisiji, cepaNju atomskih jezgara. Posle sudara sa neutronima, jezgra se dele u lančanoj reakciji počev od kritične mase za eksploziju. Usavršena su dva tipa te vrste bombe, jedna sa obogaćenim uranijumom, druga sa plutonijumom.
Hidrogenska, ili termonuklearna bomba zasnovana je, ne više na fisiji, već na principu fuzije, koji je početkom četrdesetih godina 20. veka smislio italijanski fizičar Enriko Fermi ali je tada tehnički bila teško izvodiva.
Termonuklearna fuzija izotopa vodonika, u kojoj se oslobadjaju ogromna količina energije i udarni talasi, dobija se velikim povećaNjem toplote izazvanim klasičnom nuklearnom eksplozijom. Ta reakcija se odvija na zvezdama, poput Sunca.
Okolnosti pod kojima je nastala hidrogenska bomba spadaju u istoriju rivaliteta velikih sila.
Prema navodima Ričarda Rodsa u Njegovoj kNjizi "Tamno Sunce: ProizvodNja hidrogenske bombe", prva sovjetska atomska proba u avgustu 1949, uz nesumNjivu pomoć špijuna Klausa Fuksa, naterala je američke naučnike i predsednika Harija Trumana da predju u višu fazu: hidrogensku bombu, koju je naučnik Edvar Teler nazvao "super bombom".
Već uključen u stvaraNje atomske bombe, Teler, Amerikanac madjarskog porekla koji danas ima 94 godine, bio je prvi, ali ne i jedini projektant hidrogenske bombe. On je najverovatnije bio inspiracija za lik Doktora Strejndžlava (Dr. Strangelove) u istoimenom filmu.
Nasuprot Njemu, Robert Openhajmer, koji je tokom rata protiv nacističke Nemačke i Japana rukovodio projektom atomske bombe u Los Alamosu (Novi Meksiko), usprotivio se hidrogenskoj bombi iz moralnih razloga i straha da ona ne ubrza naoružavaNje.
NJegova nastojaNja su bila uzaludna. Zahvaljujući pre svega fizičaru Andreju Saharovu i Sovjetski Savez je u avgustu 1953. stvorio to strahovito oružje.
NJemu su se potom priključile i druge velike sile sveta: Britanija 1957, Kina 1967, Francuska 1968, a hidrogensku bombu je napravio i Izrael.
Teško je i zamisliti šta bi se dogodilo kada bi se to oružje danas upotrebilo jer bi izazvalo nuklearni holokaust, izjavio je član Federacije američkih naučnika Majkl Levi i upozorio da u svetu sada ima više hiljada tih bombi, pošto je američki arsenal, a
bez sumNje i ruski, gotovo isključivo sastavljen od hidrogenskih bombi.