Znam da cu izaci iz opsega threada i da sam se bezveze zakacio za to ali eto, mislim da je uvijek dobro ako zaustavim sirenje FUD-a makar i nenamjernog. Zelim predociti ono sto znam o tom pitanju, mada ni moje znanje nije bas kompletno.
Software od konvertera dobija samo gotove PCM sampleove u malim blokovima koji su obicno jednaki minimalnoj latenciji koju mozes izabrati za dati zvucni hardware. Konverter je crna kutija za inzenjera, njegov (ing) je posao da mu da referentne napone, clocking signal zadane frekvencije, spoji ga sa I2S ili nekom slicnom sabirnicom na audio cip i dovede mu sto cisci audio signal. U zadnjoj i prve dvije stavke je "majka svih zajeba", referentni naponi i napajanje moraju biti sto cisci DC naponi, word clock sto precizniji, a sam signal bi trebao takodje da bude sto manje zaprljan u ulaznom stupnju.
Sam nacin rada klasicnih PCM konvertera se ne moze nikako nazvati algoritmom jer nema nicega softverskog u njemu osim bufferovanja koje, naravno, nema uticaja na zvuk. Konverter ima neke generatore impulsa kojim se moduliraju signali ili integratore ili sta ti ja znam, i onda tako dobijene naponske nivoe nekakvim komparatorima "ocitava" i na izlazu salje digitalnu rijec. Ovo je primitivno daosta i siguran sam da moderni PCM konverteri imaju sofisticirane nacine ocitavanja napona u vrlo malom vremenu ali sam isto tako siguran i da su oni cisto hardverski tj. "tvrdo oziceni" na cipu.
Kod modernih delta sigma konvertera (govorim o ADC-u, DAC je slicno samo obrnuto) otprilike proces ide ovako. Na ulazu se nalazi modulator koji "energiju" odsjecka vremena (dakle nekakav integral napona po dt) pretvara u povorku 1-bitnih impulsa cija statistika gustoca jedinica odgovara nivou. Ovdje se obicno radi o uzorkovanju od 64x ili 128x krajnjeg sampleratea. Zatim se ova povorka bitova unutra u malom DSP-u prvo obradjuje noise shapingom i potom FIR filterom vrsi rekonstrukcija u bandlimitiran signal koji je ogranicen na Nyquist frekvenciju zeljenog sample-ratea, nakon cega se vrsi downsampling i na izlazu daje povorka 24-bitnih PCM rijeci.
Mislim da cak ni u slucaju DS konvertera klijenti, tj. oni koji razvijaju karticu, nemaju mogucnost preprogramiranja DSP procesa, stavise, siguran sam da je radi ogromnih brzina rada svo procesiranje "tvrdo oziceno" dakle unutra nije nikakve programabilna state masina nego logicko kolo koje moze raditi samo tu jednu jedinu stvar u nedogled.
Ako u E-Mu tvrde da koriste ISTE konvertere kao Digidesign u ProTools HD liniji, a niko od proizvodjaca to nije opovrgao, onda je to tako. Dakle, to je doslovno isti cip, a algoritma tu jednostavno nema. Ima samo mnogo dodatnih kola koja opsluzuju rad konvertera a koja su navodno kod Digidesigna kvalitetnija i preciznija. Mada sumnjam da se Emu tako razapeo da ustedi toliko da je bitno kompromitirao kvalitetu. Takodje sam od vrlo ozbiljnih ljudi koji znaju sta pricaju cuo nebrojeno puta da su, izuzev bugovitih drivera, to kartice koje su zvukom sigurno u vrh vrhova klasi, iako su cijenom u nizoj srednjoj.
Cirz i NHF
Software od konvertera dobija samo gotove PCM sampleove u malim blokovima koji su obicno jednaki minimalnoj latenciji koju mozes izabrati za dati zvucni hardware. Konverter je crna kutija za inzenjera, njegov (ing) je posao da mu da referentne napone, clocking signal zadane frekvencije, spoji ga sa I2S ili nekom slicnom sabirnicom na audio cip i dovede mu sto cisci audio signal. U zadnjoj i prve dvije stavke je "majka svih zajeba", referentni naponi i napajanje moraju biti sto cisci DC naponi, word clock sto precizniji, a sam signal bi trebao takodje da bude sto manje zaprljan u ulaznom stupnju.
Sam nacin rada klasicnih PCM konvertera se ne moze nikako nazvati algoritmom jer nema nicega softverskog u njemu osim bufferovanja koje, naravno, nema uticaja na zvuk. Konverter ima neke generatore impulsa kojim se moduliraju signali ili integratore ili sta ti ja znam, i onda tako dobijene naponske nivoe nekakvim komparatorima "ocitava" i na izlazu salje digitalnu rijec. Ovo je primitivno daosta i siguran sam da moderni PCM konverteri imaju sofisticirane nacine ocitavanja napona u vrlo malom vremenu ali sam isto tako siguran i da su oni cisto hardverski tj. "tvrdo oziceni" na cipu.
Kod modernih delta sigma konvertera (govorim o ADC-u, DAC je slicno samo obrnuto) otprilike proces ide ovako. Na ulazu se nalazi modulator koji "energiju" odsjecka vremena (dakle nekakav integral napona po dt) pretvara u povorku 1-bitnih impulsa cija statistika gustoca jedinica odgovara nivou. Ovdje se obicno radi o uzorkovanju od 64x ili 128x krajnjeg sampleratea. Zatim se ova povorka bitova unutra u malom DSP-u prvo obradjuje noise shapingom i potom FIR filterom vrsi rekonstrukcija u bandlimitiran signal koji je ogranicen na Nyquist frekvenciju zeljenog sample-ratea, nakon cega se vrsi downsampling i na izlazu daje povorka 24-bitnih PCM rijeci.
Mislim da cak ni u slucaju DS konvertera klijenti, tj. oni koji razvijaju karticu, nemaju mogucnost preprogramiranja DSP procesa, stavise, siguran sam da je radi ogromnih brzina rada svo procesiranje "tvrdo oziceno" dakle unutra nije nikakve programabilna state masina nego logicko kolo koje moze raditi samo tu jednu jedinu stvar u nedogled.
Ako u E-Mu tvrde da koriste ISTE konvertere kao Digidesign u ProTools HD liniji, a niko od proizvodjaca to nije opovrgao, onda je to tako. Dakle, to je doslovno isti cip, a algoritma tu jednostavno nema. Ima samo mnogo dodatnih kola koja opsluzuju rad konvertera a koja su navodno kod Digidesigna kvalitetnija i preciznija. Mada sumnjam da se Emu tako razapeo da ustedi toliko da je bitno kompromitirao kvalitetu. Takodje sam od vrlo ozbiljnih ljudi koji znaju sta pricaju cuo nebrojeno puta da su, izuzev bugovitih drivera, to kartice koje su zvukom sigurno u vrh vrhova klasi, iako su cijenom u nizoj srednjoj.
Cirz i NHF