Sve to varira od predmeta do predmeta i od predavača do predavača.Npr. mi iz elektrotehnike znamo odakle će biti zadaci iz zbirke(tekst je isti,samo su brojevi promijenjeni).Dakle nikada oni s vježbe,ali u kojima je neophodno primjeniti pristupe rješavanja koji su pokazani na vježbama.Razlika je jedino što se tamo npr. integrali po zapremini kugle,a ovdje po zapremini valjka.
Nekada profesori daju učenicima i niz rednih brojeva zadataka u zbirci,te onda od recimo tih 50-ak zadataka ubace njih 6 za kontrolni.
Profesori matematike su obično strožiji u ovome.Dakle,ista
tiplogija zadataka,ali nikada isti tekst,barem je tako bilo kod mene u gimnaziji.No ima i toga da se ubaci neki zadatak koji je već rađen tamo nekada na vježbama.
Ponekad imam utisak da profesori namjerno učenicima pružaju olakotne okolnosti "ispod stola" da kontrolni ne bi bio,kako to kažu "katastrofa",jer bi se onda stvorio utisak da profesor ništa ne radi ili još gore da ne zna svoj poasao.Zanimljiva je stvar da tada obično reaguju horde roditelja(tipa:"Nije normalna,šta je dala djeci!"),čega se dobro sjećam iz gimnazije,ali nikada u vezi profesora matematike,nego obično u vezi drugih hardcore predmeta tipa latinski,njemački...ili nam je profesorica bila zmaj.
Dakle,rezime je,koji se odnosi generalno na sve profesore,u ovome:ima i olakotnih okolnosti,ali su one uvijek kombinirane sa tim da se učeniku/studentu ne ponudi sve na tanjiru i kontrolni/ispit svede na neku formalnost.No pored i toga,neki od nas podbace i nekoliko puta prije nego polože i nauče ta neka pravila,prije ili kasnije...