Novo

Forum kao aplikacija na telefonu

Dodajte forum na početni ekran i koristite ga kao aplikaciju, sa menijem na dnu ekrana.

[Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu)

  • 8 odgovora
  • 10.437 pregleda

Najnovija ↓

Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 18.08.2005. u 03:39 · pre 258 meseci
izmenjeno 1 put, poslednji put uranium 18.08.2005. u 03:50
  1. uranium18.08.2005. u 03:50zapis iz teksta poruke
#2
Dokazaću malo opštije tvrđenje, zbog čega mi i treba ovoliki uvod.

Definicija 1. Neka je p prost broj i a\in \textbf{Z} uzajamno prost sa p, onda za a kažemo da je kvadratni ostatak po modulu p akko postoji x\in \textbf{Z} za koje važi x^2\equiv a\pmod p.

Definicija 2. Neka je p prost broj i a\in \textbf{Z} uzajamno prost sa p, onda za a kažemo da je ne-kvadratni ostatak po modulu p akko nije kvadratni ostatak po modulu p.
(ne znam kako bih preveo quadratic non-residue)

Nadalje, p će uvek označavati neki neparan prost broj, a Z_p^*:=Z_p\setminus\{0\}.




Lema 1. Ako je Z_p^*=A \cup B, gde je A skup svih kvadratnih ostataka po modulu p a B skup svih ne-kvadratnih ostataka po modulu p, onda je |A|=|B|=\frac{p-1}{2}.

Dokaz.

Na osnovu prethodnih definicija jasno je da važi A\cap B=\emptyset.
Ako je f(x):=x^2 \pmod p, i ako je S:=\{1,\ldots,\frac{p-1}{2}\}, onda je f(S)=A.
Naime, A=f(Z_p^*)=f(S\cup -S)=f(S), jer je (-x)^2\equiv x^2\pmod p.
Pokazaćemo da je f i injekcija na S.
Ako bi za neke x_1,x_2\in S bilo x_1^2\equiv x_2^2\pmod p, onda sledi p|x_1-x_2 ili p|x_1+x_2.
Budući da x_1,x_2\in S, u prvom slučaju sledi da je 0\leq |x_1-x_2|<\frac{p-1}{2}<p pa mora biti |x_1-x_2|=0 tj. x_1=x_2, a drugi je nemoguć zbog procene 2\leq x_1+x_2\leq p-1<p.

Sada imamo da je \frac{p-1}{2}=|S|=|f(S)|=|A|, odakle i sledi tvrđenje.\diamondsuit




Lema 2. Ako je Z_p^*=A \cup B, gde je A skup svih kvadratnih ostataka po modulu p a B skup svih ne-kvadratnih ostataka po modulu p, onda:

1. x,y\in A\Rightarrow x\cdot y\in A
2. x\in A\wedge y\in B\Rightarrow x\cdot y\in B
3. x,y\in B\Rightarrow x\cdot y\in A

Dokaz.

Primetimo prvo da je, za svako fiksirano x\in Z_p^*, f-ja f_x(t):=x\cdot t\pmod p bijekcija na Z_p^*.

Ako je x,y\in A, onda na osnovu definicije 1. sledi da postoje brojevi \alpha,\beta\in Z_p^* takvi da važi \alpha^2\equiv x\pmod p i \beta^2\equiv y\pmod p, pa dobijamo (\alpha\cdot\beta)^2\equiv x\cdot y\pmod p, tj. x\cdot y\in A.

Ako je x\in A a y\in B, onda, budući da je x fiksirano, možemo posmatrati f-ju f_x na skupu A. Iz dela pod 1. sledi f_x(A)\subseteq A a iz injektivnosti sledi |f_x(A)|=|A|, pa imamo da je f_x(A)=A.
Sada je jasno da ne može biti x\cdot y=f_x(y) element skupa A, jer bi u protivnom ispalo da za neko a\in A važi x\cdot a=x\cdot y, pa bi, posle skraćivanja sa x ispalo da je y\in A (što je kontradikcija).

Ako je x,y\in B, onda možemo posmatrati f-ju f_x na skupu A, pa koristeći dokazani deo pod 2. kao i injektivnost f-je, na analogan način kao i prethodnom delu, uz korišćnje rezultata |A|=|B| iz Leme 1, dobiti f_x(A)=B. Sada, na isti način kao i u delu pod 2, sledi da x\cdot y mora biti element skupa A.\heartsuit

(Inače, ove dve leme još lakše slede ako znamo da je za svako prosto p, grupa Z_p^* ciklična, ili, što je isto: da za svako prosto p postoji "primitive root modulo p").




Lema 3. Ako je Z_p^*=A \cup B, gde je A skup svih kvadratnih ostataka po modulu p a B skup svih ne-kvadratnih ostataka po modulu p, onda važi:

1. za p>5, postoje x,y\in A za koje važi x+y\pmod p\in A.
2. za p>2, postoje x,y\in A za koje važi x+y\pmod p\in B.

Dokaz.


1. Možemo iskoristi identitet: (x^2-y^2)^2+(2xy)^2=(x^2+y^2)^2, pazeći pri tom da x^2,y^2\in A budu takvi da nije ni x^2-y^2\equiv 0\pmod p, ni x^2+y^2\equiv 0\pmod p, a to je uvek moguće za |A|=\frac{p-1}{2}>2 tj. za p>5.

2. Budući da je 1\in A, možemo posmatrati f-ju f(x):=1+x\pmod p, x\in A.
Uzmimo da je A=\{x_1,\ldots,x_{\frac{p-1}{2}}\}, pri čemu je x_i<x_{i+1} za svako i.
Ako bi za neko i bilo x_i<x_i+1<x_{i+1}, onda bi moralo biti 1+x_i\in B, pa bi to bio kraj dokaza.
A ako bi za svako i bilo x_{i+1}=x_i+1, onda bi imali da je A=\{1,\ldots,\frac{p-1}{2}\}, pa bi moralo biti \frac{p-1}{2}+1\in B.\spadesuit




Lema 4. Svaki element skupa Z_p^*, gde je p>5, može se predstaviti kao zbir:

1. Dva kvadratna ostatka, za p>5
2. Dva ne-kvadratna ostatka, za p>5
3. Jednog kvadratnog ostatka i jednog ne-kvadratnog ostatka, za p>3

Dokaz:
Ako je a\in Z_p^*, onda postoji jedinstveno b\in Z_p^* za koje važi a\equiv 2b\pmod p, (jer je 2 inverzibilno po modulu p),
pa ako stavimo da je f_\alpha(x):=\alpha+x\pmod p, onda se sve particije broja a u grupi Z_p mogu predstaviti kao a\equiv f_b(x)+f_b(-x)\pmod p pri čemu se x "šeta" kroz T:=\{0,1,\ldots,\frac{p-1}{2}\}.

Budući da je f-ja f_b bijekcija i da je x\in T\Longleftrightarrow -x\in -T=\{\frac{p-1}{2}+1,\ldots,p-1,0\}, dobijamo da se svi elementi skupa Z_p pojavljuju tačno jedanput kao sabirci, u pomenutim razlaganjima, osim što se element b javlja i kao f_b(0) i kao f_b(-0), a što je u stvari jedno te isto. Primetimo i to da su parovi jedinstveno određeni, tj. za dato f_b(x), jedini broj (po modulu p) koji sa njim pravi razlaganje broja a (po modulu p) je upravo f_b(-x).

Neka su nadalje, A i B skupovi kvadratnih, odnosno ne-kvadratnih ostataka po modulu p.
Neka je D_{a,A} broj razlaganja broja a po modulu p, u kojima su oba sabirka iz skupa A, (analogan smisao ima i oznaka D_{a,B}) i neka je D_a broj "mešovitih" razlaganja broja a po modulu p, u kojima je jedan sabirak iz A a drugi iz B.

Pokazaćemo sada da važi:

a) Ako su a_1,a_2\in A, onda je D_{a_1,A}=D_{a_2,A}, D_{a_1,B}=D_{a_2,B} i D_{a_1}=D_{a_2}
b) Ako su b_1,b_2\in B, onda je D_{b_1,A}=D_{b_2,A}, D_{b_1,B}=D_{b_2,B} i D_{b_1}=D_{b_2}
c) Ako je a\in A i b\in B, onda je D_{a,A}=D_{b,B}, D_{a,B}=D_{b,A} i D_a=D_b

Označimo jedan (bilo koji) od skupova A i B sa X.
Ako su x,y\in X, onda, na osnovu Leme 2. postoji z\in A, tako da važi y\equiv z\cdot x\pmod p, pa svakom razlaganju broja x\equiv\alpha+\beta\pmod p odgovara jedinstveno razlaganje broja y\equiv z\cdot x\equiv z\cdot\alpha+z\cdot\beta\pmod p, a pošto je z\in A, na osnovu Leme 2. sledi da će i z\cdot\alpha\pmod p pripadati istom skupu (A ili B) kao i \alpha i analogno, z\cdot\beta\pmod p pripadaće istom skupu (A ili B) kao i \beta. Dakle, vidimo da se "struktura" tih razlaganja ne menja. Pošto možemo napraviti i analogan prelaz sa razlaganja broja y na razlaganja broja x, slede tvrđenja pod a) i b). (Koja u stvari pokušavaju da kažu da prilikom razmatranja broja razlaganja elemenata iz A ili B, nije bitno kog "predstavnika" tih skupova posmatramo.)

Dokaz tvrđenja pod c) je potpuno analogan prethodnom, uz jedinu razliku da z\in B, pa prema Lemi 2, "struktura" razlaganja se "invertuje" tj. ako je x\equiv\alpha+\beta\pmod p, (neka je npr. \alpha\in A) onda će sabirci u pridruženom razlaganju broja y\equiv z\cdot x\equiv z\cdot\alpha+z\cdot\beta\pmod p pripadati "suprotnom" skupu (onda je npr. z\cdot\alpha\pmod p\in B).

Sada, na osnovu Leme 3. i tvrđenja pod a) i b) mora da važi D_{a,A}\geq 1, D_{b,A}\geq 1 za svako a\in A i svako b\in B, pa, na osnovu tvrđenja c), dobijamo da je i D_{b,B}\geq 1 i D_{a,B}\geq 1, odakle slede tvrđenja pod 1. i 2.

Da bi važilo i tvrđenje pod 3. dovoljno je pokazati da je za neko a\in Z_p^* važi D_a\geq 1, jer bi na osnovu a), b) i c) odmah sledilo da D_x\geq 1 važi i za svako x\in Z_p^*.

Budući da elemenata iz A, odnosno B, ima sasvim dovoljno (za p>3), uvek možemo pronaći a\in A i b\in B tako da ne bude a+b\equiv 0\pmod p, pa na osnovu prethodne primedbe, važi i tvrđenje pod c).\clubsuit




Tvrđenje 1. Ako je p bilo koji prost broj i k bilo koji ceo broj, onda, ako je p>5\wedge k\geq 2 ili p=5\wedge k>2, za svako celo a, uzajamno prosto sa p, postoje celi brojevi x_1,\ldots ,x_k, uzajamno prosti sa p, za koje važi: a\equiv x_1^2+\ldots +x_k^2\pmod p.

Dokaz.

Neka je p>5\wedge k\geq 2. Dovoljno je dokazati slučaj kada je k\in \{2,\ldots,p+1\}, jer se slučaj k=p\cdot q+r, za 2\leq r\leq p+1, i q>0 svodi na prethodni tako što uzmemo da x_{r+1}=\ldots =x_{r+p\cdot q}=1.

Broj k ima \frac{p-1}{2}+1 particija u Z_p, tj. \frac{p-1}{2} particija u Z_p^*. Izaberimo zato bilo koju particiju, k=m+n, gde je 1\leq m\leq n<k. Sada, za dato celo a, uzajamno prosto sa p, uzmimo da je \alpha:=a\pmod p.
Budući da je p>5, na osnovu Leme 4, sledi da je D_{k,A}\geq 1, D_{k,B}\geq 1, D_k\geq 1 kao i D_{\alpha,A}\geq 1, D_{\alpha, B}\geq 1, D_\alpha\geq 1, pa odatle i na osnovu Leme 2, imamo da jednačina \alpha\equiv m\cdot x^2+n\cdot y^2 ima rešenja za neke x,y\in Z_p^*, bez obzira na to kom od skupova A ili B pripadali m i n.
Sada možemo uzeti da je x_1=\ldots=x_m=x i x_{m+1}=\ldots=x_{m+n}=y, pa je jasno da mora biti \alpha\equiv x_1^2+\ldots +x_m^2+x_{m+1}^2+\ldots\+x_{m+n}^2\pmod p.

Ostao je još slučaj p=5\wedge k>2, koji je specifičan po tome što nije za svako a\in Z_5 D_{a,A}>0 ni D_{a,B}>0, pa ćemo zato koristiti činjenicu da za svako a\in Z_5^*, jeste D_a=1.
Na isti način kao i ranije, vidimo da je dovoljno dokazati tvrđenje u slučaju kad k\in \{3,4,5,6,7\}.
Ako k\neq 5, onda se, zbog D_k=1, broj k može razložiti na zbir jednog kvadratnog i jednog ne-kvadratnog ostatka k=m+n, (3=1+2, 4=1+3, 6=4+2, 7=4+3), pa vidimo da jednačina \alpha\equiv m\cdot x^2+n\cdot y^2\pmod p ima rešenja po x i y za svako \alpha\in Z_5^*, tako da je, za dato celo a\equiv \alpha\pmod p, dovoljno uzeti da je x_1=\ldots=x_m=x i x_{m+1}=\ldots=x_{m+n}=y.

Ako je k=5, imamo da je :

1\equiv 2\cdot 2^2+3\cdot 1^2\equiv 2^2+2^2+1^2+1^2+1^2\pmod 5
4\equiv 2\cdot 1^2+3\cdot 2^2\equiv 1^2+1^2+2^2+2^2+2^2\pmod 5

2\equiv 1\cdot 1^2+4\cdot 2^2\equiv 1^2+2^2+2^2+2^2+2^2\pmod 5
3\equiv 1\cdot 2^2+4\cdot 1^2\equiv 2^2+1^2+1^2+1^2+1^2\pmod 5
Potpis
Attempt all the problems. Those you can do, don't do. Do the ones you cannot.
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 25.08.2005. u 23:03 · pre 258 meseci
izmenjeno 1 put, poslednji put Bojan Basic 26.08.2005. u 19:05
  1. Bojan Basic26.08.2005. u 19:05zapis iz teksta poruke
#3
Bio sam odsutan neko vreme pa sam tek sada stigao da malo detaljnije analiziram ovo tvoje rešenje i sve što mogu da kažem je svaka čast, zaista je odlično i nemam zamerki.

Ovu temu sam zapravo postavio da bih "promovisao" nešto što se zove Cauchy-Davenport inequality (Koši-Davenportova nejednakost) koja ume da bude veoma moćno sredstvo iako na prvi pogled ne izgleda tako. Formulacija same nejednakosti glasi ovako:

Neka su A,B\in Z_p. Tada važi
|A+B|\geq\min(|A|+|B|-1,p)

(Napomena: A+B=\{a+b\mid a\in A,\ b\in B\})

Sada da vidimo kako se ovo može lepo iskoristiti u postavljenom zadatku.

Neka je Q skup svih kvadratnih ostataka po modulu p. Poznata je stvar da je |Q|=\frac{p-1}2 (koga interesuje dokaz može pogledati Lemu 1 u prethodnom postu), pa primenom navedene nejednakosti za A=B=Q dobijamo |Q+Q|\geq p-2. Stavljajući sada A=Q+Q i B=Q dalje sledi |Q+Q+Q|\geq\min\left(p+\frac{p-1}2-3,p\right). Slučaj p=5 proveravamo direktno, dok za p\geq 7 važi p+\frac{p-1}2-3\geq p pa je |Q+Q+Q|\geq p odnosno mora biti |Q+Q+Q|=p, iz čega očigledno sledi tvrđenje zadatka.

Možemo konstatovati još i to da se ova ideja u neznatno izmenjenom obliku može primeniti i za dokaz uopštenja koje je dao uranium.
Potpis
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 26.08.2005. u 17:25 · pre 258 meseci #4
Svaka čast!! Ovo je baš bilo moćno! :)

Dosad nisam ništa čitao od Aditivne teorije brojeva, ali sad kad si me već nagnao u tom pravcu :), mogu da kažem da je dokaz Cauchy-Davenport-ove nejednakosti, koji sam pročitao, sasvim jednostavan za razumevanje, ne baš naročito kratak i koristi vrlo zanimljivu tehniku...

Ako je od interesa, čisto da pomenem da je A.G.Vosper dokazao da u pomenutoj nejednakosti važi jednakost akko važi jedno od sledećih tvrđenja:

1. |A|+|B|>p

2. \min\{|A|,|B|\}=1

3. postoji \alpha\in Z_p tako da je A=\{\alpha-\beta :\beta\in B^c\}, gde je B^c komplement skupa B u odnosu na Z_p.

4. elementi skupova A i B su aritmetički nizovi sa istom diferencijom (razlikom).

Potpis
Attempt all the problems. Those you can do, don't do. Do the ones you cannot.
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 27.08.2005. u 13:24 · pre 258 meseci
izmenjeno 1 put, poslednji put Bojan Basic 13.09.2005. u 11:35
  1. Bojan Basic13.09.2005. u 11:35zapis iz teksta poruke
#5
Nisam siguran na koji dokaz misliš pošto znam da ih ima više. Sećam se da se može isterati indukcijom po |B| (i vrlo brzo se dođe do kraja) ali trenutno ne mogu da rekonstruišem kako tačno ide. U svakom slučaju, sad ću napisati jedan dokaz koji zaista koristi zanimljivu tehniku a nije previše dugačak tako da ne znam da li je to taj na koji si ti mislio.

Prvo ćemo dokazati dve leme.

Lema 1:
Neka su A i B neprazni podskupi nekog polja F, i neka je f(x,y) polinom stepena najviše |A|-1 po x i |B|-1 po y takav da njegovi koeficijenti pripadaju polju F. Ako je f(a,b)=0 za svako a\in A i b\in B onda je f(x,y)\equiv 0.

Dokaz:
Možemo zapisati f(x,y)=\sum_{i=0}^{|A|-1}\sum_{j=0}^{|B|-1}f_{i,j}x^iy^j=\sum_{i=0}^{k-1}v_i(y)x^i. Fiksirajmo sada b\in B. Polinom u(x)=\sum_{i=0}^{|A|-1}v_i(b)x^i je stepena najviše |A|-1, ali s druge strane je u(x)=0 za sve x\in A. Sledi da je u(x)\equiv 0 pa je i v_i(b)=0 za svako i. Međutim, kako je b proizvoljno odabran element iz skupa B, a kako je stepen polinoma v_i(y) najviše |B|-1 sledi da je i v_i(y)\equiv 0, a samim tim i f(x,y)\equiv 0.

Lema 2:
Neka je A konačan podskup polja F. Za svako m postoji polinom g_m(x)\in F[x] stepena najviše |A|-1 takav da je g_m(a)=a^m za svako a\in A.

Dokaz:
Neka je A=\{a_0,a_1,\dots,a_{k-1}\}. Potrebno je pokazati da postoji polinom u(x)=u_0+u_1x+\cdots+u_{k-1}x^{k-1}\in F[x] takav da je u(a_i)=u_0+u_1a_i+u_2a_i^2+\cdots+u_{k-1}a_i^{k-1}=a_i^m za i=0,1,\dots,k-1. Primetimo da ovo zapravo predstavlja sistem od k linearnih jednačina sa k nepoznatih, a znamo da takav sistem ima rešenje ako je njegova determinanta različita od nule. Determinanta ovog sistema je ništa drugo do Vandermondova determinanta
\left|\begin{array}{ccccc}
1&a_0&a_0^2&\cdots&a_0^{k-1}\\
1&a_1&a_1^2&\cdots&a_1^{k-1}\\
\vdots&\vdots&\vdots&\ddots&\vdots\\
1&a_{k-1}&a_{k-1}^2&\dots&a_{k-1}^{k-1}\end{array}\right|=\prod_{0\leq i<j\leq k-1}(a_j-a_i)
a ovo je očigledno različito od nule čime je dokaz leme završen.

Dokaz:
Neka je |A|=k, |B|=l i |A+B|=n, i neka je

f(x,y)=\prod_{c\in A+B}(x+y-c)=\sum_{i,j}f_{i,j}x^iy^j

Primetimo da je i+j\leq n jer se u formiranom proizvodu nalazi tačno n članova.

Sada, na osnovu Leme 2, u polju Z_p odaberimo polinome g_i(x) stepena manjeg od k i h_j(y) stepena manjeg od l takve da je g_i(x)=x^i i h_j(y)=y^j za sve x\in A odnosno y\in B. Definišimo sledeći polinom:

p(x,y)=\sum_{\tiny{\begin{array}{c}i<k\\j<l\end{array}}}f_{i,j}x^iy^j+\sum_{\tiny{\begin{array}{c}i\geq k\\j\leq n-i\end{array}}}f_{i,j}g_i(x)y^j+\sum_{\tiny{\begin{array}{c}j\geq l\\i\leq n-j\end{array}}}f_{i,j}x^ih_j(y)\quad(*)

Primetimo da se za x\in A i y\in B vrednosti polinoma f(x,y) i p(x,y) poklapaju. S druge strane, za tako odabrane x,y važi f(x,y)=0 pa mora biti i p(x,y)=0. Pošto je polinom p(x,y) stepena manjeg od k po x i stepena manjeg od l po y na osnovu Leme 1 sledi da mora biti p(x,y)\equiv 0. Ako zapišemo p(x,y)=\sum_{i,j}p_{i,j}x^iy^j onda je p_{i,j}=0 za svako i,j.

Ako je n\geq p nejednakost koju dokazujemo je očigledna, pa uzmimo da je n<p. Potrebno je dokazati n\geq k+l-1. Pretpostavimo suprotno, tj. n<k+l-1, odnosno k+l\geq n+2. U tom slučaju postoje brojevi u<k i v<l takvi da je u+v=n. Primetimo da se član x^uy^v ne pojavljuje u drugoj i trećoj sumi izraza (*) jer za j=v važi i\leq n-j=u<k i slično za i=u važi j\leq n-i=v<l. Sledi da je p_{u,v}=f_{u,v}. Međutim, p_{u,v}=0 dok je f_{u,v}={n\choose u} što za n<p ne može biti deljivo sa p. Kontradikcija, čime je tvrđenje dokazano.

Pošto smo se toliko raspričali o ovoj nejednakosti red bi bio da vidimo još jednu njenu lepu primenu.

Zadatak:
Dokazati da se između datih 2n-1 brojeva uvek mogu izabrati n takvih da je njihova suma deljiva sa n.

Rešenje:
Posle, prvo malo probajte sami :)

Toliko od mene za sada, imam još ponešto da kažem na ovu temu ali najpre malo pauze i da rešimo ovaj zadatak.
Potpis
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 28.08.2005. u 12:17 · pre 258 meseci #6
Ja sam našao dokaz u knjizi Not always buried deep (Paul Pollack) i u suštini ne razlikuje se mnogo od dokaza koji si ti dao, sve ključne ideje su upotrebljene. Jedino je dokaz Leme 2. za nijansu simpatičniji:

Neka je \displaystyle t(x)=\prod_{a\in A}(x-a) i neka je g_m(x) jedinstven polinom stepena najviše |A|-1, takav da x^m\equiv g_m(x)\pmod {t(x)}. Kraj dokaza :)
Potpis
Attempt all the problems. Those you can do, don't do. Do the ones you cannot.
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 06.10.2007. u 12:42 · pre 232 meseca #7
Dovoljno pokazati datu teoremu za proste brojeve, jer ako je tacna za m,n onda je tacna i za mn, sto se lako dokazuje. Znaci imamo brojeve a_1,a_2,...a_{2p-1} i pretpostavimo da je zbir brojeva u svakom podskupu ciji je broj elemenata p nije deljiv sa p, tj. da je uzajamno prost sa p. Izracunajmo vrednost zbira p-1 stepena svih zbirova elemenata podskupova od p elemenata.

Kako je x^{p-1}\equiv_p 1 za (x,p)=1 to je data vrednost jednaka {2p-1\choose p}\not \equiv_p 0.

Sa druge strane dati broj je (a_1+a_2+...+a_{p})^{p-1}+...+(a_p+...+a_{2p-1})^{p-1}. Posmatrajmo koeficijent uz a_1^{k_1}a_2^{k_2}...a_x^{k_x} u datom broju (1\leq x\leq p-1), gde je k_1+...+k_x=p-1. Taj broj je jednak {2p-1-x \choose p-x}\frac{(p-1)!}{k_1! k_2!...k_x!}. Kako je {2p-1-x \choose p-x}=\frac{(2p-1-x)!}{(p-x)!(p-1)!}\equiv_p 0 dobijamo kontradikciju.



Secam se da sam negde video dokaz i preko Kosi-Davenportove teoreme, ali se ne secam kako ide. :)
Re: [Zadatak]: Malo teorije brojeva (zbir kvadrata, kongruencija po modulu) 08.10.2007. u 13:38 · pre 232 meseca
izmenjeno 1 put, poslednji put Bojan Basic 08.10.2007. u 15:22
  1. Bojan Basic08.10.2007. u 15:22zapis iz teksta poruke
#8
Dobro je rešenje, samo na kraju treba da posmatramo koeficijent uz a_{i_1}^{k_1}a_{i_2}^{k_2}\cdots a_{i_x}^{k_x} (tvoj zapis sasvim ignoriše članove u kojima se pojavljuje a_p i brojevi s većim indeksom).

Evo kako bi išlo preko Koši—Davenportove nejednakosti.

Poređamo 2p-2 od datih brojeva (sve sem nekog izostavljenog broja t) redom u sledeću tabelu (posmatramo samo ostatke po modulu p):
\begin{array}{ccccccccc}
0,&0,&\dots,&0,&1,&1,&\dots,&a,&a,\\
a,&a,&&&\dots&&&&p-1\end{array}
Ukoliko postoji kolona u kojoj su dva ista broja, taj broj očito se pojavljuje kao ostatak bar p puta (vrste imaju po p-1 članova), pa je tvrđenje dokazano: uzmemo dotičnih p brojeva. U suprotnom, po Koši—Davenportovoj nejednakosti (primenjenoj više puta) važi |A_1+A_2+\cdots+A_{p-1}|\geq p (gde su A_1,\dots,A_{p-1} dvočlani skupovi — kolone gornje tabele). Dakle, svi ostaci su zastupljeni, pa postoji p-1 brojeva koji u zbiru daju ostatak -t; zajedno s brojem t činiće zbir deljiv sa p.

Lista ovdašnjih nerešenih zadataka sve se više prazni. :)
Potpis
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.
Prijavite se da biste odgovorili u ovoj temi.PrijavaRegistracija

Premeštanje teme