Vi očigledno propuštate poentu i mešate pojmove "boja" i "farba".
Oko registruje tri osnovne boje: crvenu, plavu i zelenu. Oko ima samo tri osnovna tipa receptora koji prepoznaju boje (i još par tipova receptora koji nisu zaduženi za boje, koji su manje bitni za ovu priču). Fotoni različitih talasnih dužina stimulišu ove receptore u različitim odnosima. Npr. žuta boja stimuliše "crvene" i "zelene" čepiće skoro podjednako.
Za doživljaj boje je jedino bitna talasna dužina fotona koji stižu do oka. Ukoliko u oko ravnomerno stižu fotoni različitih talasnih dužina, onda su svi čepići podjednako zasićeni i mi percipiramo "bezbojnu" tj. ahromatsku površinu koja može da ide od crne preko sive do bele.
Ukoliko pretežno stižu fotoni jednog dela spektra, to će dovesti do favorizovanja stimulacije jednog tipa čepića, tj. neće sva tri tipa čepića biti podjednako stimulisani, tj. naš mozak će (već u odnosu u kojem su stimulisani) protumačiti to kao određenu boju.
Kako se ovo primenjuje na činjenicu da se mešanjem tri farbe (r,g,b) ne dobije bela? Evo kako.
Papir je beo. On reflektuje fotone nediskriminativno, i u obilnim količinama, tako da mi doživljavamo beli papir. Mi kada natrpamo bilo koju farbu na papir, mi ne pojačavamo refleksiju nekog dela spektra, već upravo obrnuto - SMANJUJEMO refleksiju SVIH OSTALIH delova spektra osim onog koji nas interesuje. Ovo je ključno da biste razumeli celu priču.
Kada na papir stavljate crvenu farbu, vi na papir ne nanosite izvor crvene svetlosti. Naprotiv. Vi na papir nanosite rastvor čestica (koje plivaju u vodi/ulju/nekom drugom rastvaraču), napravljenih od posebnih materijala koji, najčešće zahvaljujući svojoj aromatičnoj molekularnoj strukturi, apsorbuju većinu fotona, a samo neke od njih (sa određenom talasnom dužinom) reflektuju.
Znači da bismo dobili crvenu farbu uzećemo materijal koji
apsorbuje plavu i zelenu, a reflektuje samo crvenu svetlost (fotone niske energije). Recimo da nanesemo crvenu štraftu na papir. Štrafta odbija samo fotone niske energije, a za sebe zadržava (apsorbuje) fotone visoke energije. Ovo znači da sa štrafte dobijamo znatno manje fotona nego sa čistog papira, ali ti fotoni su u niskofrekventnom delu spektra i naši čepići će sa te štrafte registrovati samo niskofrekventne fotone - ergo, videćemo crvenu boju.
E sada na tu štraftu ubacite crvenu, zelenu i plavu farbu - i vi ste u stvari natrpali farbe koje sve zajedno "zamračuju" ceo spektar. Crvena boja zamračuje sve visoke frekvencije, plava sve niske frekvencije, zelena sve frekvencije koje nisu "u sredini". Što će reći, crvena, zelena i plave farba kada se pomešaju
kumulativno inhibiraju refleksiju fotona
celog spektra i zato je refleksija te mrlje umnogome smanjena; umesto da (kao što svi ljudi misle da je moguće)
kumulativno stimulišu refleksiju. Pošto je oko mrlje beli papir koji dobro reflektuje boje, u kontrastu sa tim belim papirom dobijena boja će biti vrlo, vrlo tamna.
E sad, ako je i pored svog mog truda da zakomplikujem stvari nekome ipak jasno šta sam u ovome postu napisao, možda bi mogao i meni da objasni.

In a game of chess you must never let your opponent see your pieces - Zap
Brannigan