(
http://www.dnevnik.co.yu/modul...&file=article&sid=5945)
...nastavak... pa shvati iz konteksta
Profesor dr Darko Marinković, stručnjak za industrijske odnose, tvrdi da priča o minulom radu nije tako prosta i jednostavna kao što to tvrdi ministar Lalović. On ističe da nema ni govora o ukidanju minulog rada dok Srbija ne bude imala takve kolektivne ugovore koji će sadržati nagradu za iskustvo, a koja je u mnogim poslovima izuzetno važna, ili dok ugovori ne budu imali posebne odredbe o dodatku za vernost firmi.
– Tek kada se u Srbiji zaposleni izbore za takve kolektivne ugovore ili ugovore o radu koji će imati ili nagradu za iskustvo ili dodatak za vernost firmi, može se pričati o ukidanju minulog rada. Minuli rad se zato i ne mora regulisati nekim posebnim zakonom ako je uređen kroz kolektivne i granske ugovore. No, mi imamo zaostale i loše kolektivne ugovore, koji se i kao takvi ne poštuju, pa se zato i pribeglo rešenju da se nametne zakonska obaveza plaćanja minulog rada. U zapadnim zemljama nema potrebe da se donosi poseban zakon koji reguliše pitanje minulog rada kad tamo postoje kolektivni ugovori kojima se obaveze radnika i poslodavca tačno znaju – objašnjava profesor Marinković za „Dnevnik”.
Naš sagovornik ističe da radno iskustvo jeste nešto što utiče na kvalitet i da se zbog toga svuda poštuje, bilo da se isplaćuje kao minuli rad, bilo kao nagrada za vernost ili iskustvo, te da svaki gazda to ne samo zna da ceni, nego je spreman i da plati.
– Svaki gazda zna da ceni radnika koji pet ili deset godina efikasno i profesionalno radi svoj posao i iza sebe ima dobre rezultate. To ne samo da je ekonomsko nego i zdravorazumsko rešenje od kojeg korist imaju i poslodavci i radnici. No, ni u pogledu radnog iskustva ne treba preterivati i misliti da su godine provedene na jednom radnom mestu ujedno i dokaz o dobrom radu. Naime, to što neko iza sebe ima dvadeset godina staža nije grancija da u današnjim tržišnim uslovima radi bolje od onoga koji ima tri ili četiri puta manje staža. Samim tim se poslodavcu nameće obaveza da svakog radnika posebno vrednuje i plati, kako za tekući, tako i za minuli rad. Sadašnje generacije moraju shvatiti, a upravo to na ovim prostorima teško prolazi, da više nema sigurnog i stalnog radnog mesta i da se iz dana u dan mora učiti, usavršavati, menjati posao, gubiti i dobijati. A naknade za minuli rad će biti, ma kako se ona zvala, i biće deo kolektivnog ugovora koji će, hteli to mi ili ne, morati jednom i ovde zaživeti, i to takav da neće favorizovati poslodavce niti ponižavati radnike s iskustvom, ali im neće ni garantovati ništa za šta se ne izbore – zaključuje profesor Marinković.