Outsorcing iliti izbacivanje iz tvrtke sve one djelatnosti koje nisu glavni biznis je već poznata stvar. Velike tvrtke ne plaćaju vlastite čistaćice nego unajmljuju agenciju. Isto je i sa gomilom ostalih poslova koji su na neki način podrška poslovanju. Budućnost posla vidim tako da svatko od nas postane firma. Stalni zaposlenici postaju sve veće opterećenje tvrtkama i rješavaju ih se masovnim otkazima kada krene loše. Osim toga kada ste zaposleni na neodređeno vrijeme imate određena prava i nije baš tako jednostavno čovjeku dati otkaz čak i kada loše radi svoj posao. Ako je tehnološki višak ima pravo na otpremninu itd. itd. Što je tvrtka veća to je situacija lošija. Gomile pojedinaca se izgubi u masi i rade posao daleko ispod svojih mogućnosti. Problem je i u tome što poslodavac plaća vaše vrijeme, a ne rezultat. On vas plaća da tamo radite određeni broj sati bez obzira na učinak. Od tuda i ona poznata fraza: ne mogu me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi –koja je još i dan danas duboko ukorjenjena u našoj podsvjesti.
No kako lijepo kaže Paul Zane Pilzer u svojoj odličnoj knjizi (link ću staviti poslije) rješenje je da postanemo firma, a da nam sadašnji poslodavac postane prvi klijent. Pogledajte svoje radno mjesto danas. Zar zaista morate dolaziti tamo i sjediti cijeli dan? Postoji li ikakva šansa da posao koji radite za svog poslodavca radite i za još nekoliko drugih? Možda ne cijeli svoj posao, ali kad biste se specijalizirali barem za jedan veći dio? Nedavno me je lopticaskocica iznenadila činjenicom da čak i velike firme više nemaju vlastito računovodstvo već i njega outsorciraju. Računovođa dođe par puta tjedo u tu firmu odradi svoj posao, a ostale dane radi za druge klijente. Ludnica.
Koje su dobrobiti ovakvog načina poslovanja:
- za tvrtku je to fanatastično jer se nemora zajebavati sa još jednim zaposlenikom (namjerno upotrebljavm tu riječ jer je zaista komplicirano što sve morate raditi)
- tvrtka plaća rezultate – obavljeni posao, a ne sjedenje na radnom mjestu
- sami ste svoj gospodar i više ne radite ispod svojih mogućnosti
- smanjujete rizik od otkaza jer sada imate više poslodavaca
- vaša zarada ovisi samo o vašim sposobnostima, a ne o (ne)milosti nadređenih
- itd. Itd.
I dok je pojam "freelancer" do sada bili doživljavan kao nekakava ekskluziva i otkačenost vezana uz cool zanimanja (fotografi, dizajneri i sl.) mislim da je to budućnost koja nas svih čeka. Iznenadili biste se koliko bi vas firmi možda angažiralo kad biste im rekli da im možete izdati račun za svoje usluge i da vas ne moraju zapošljavati. Još jedan uspješan primjer kojeg znam je jedna tajnica koja je otvorila obrt i pruža tajničke usluge za par firmi. Dobru tajnicu je užasno teško naći, a male tvrtke si ne mogu priuštiti imati jednu full-time.
Već sam govorio o prednostima tvrtke nad obrtom. Novim zakonom obrtnici su "oštećeni" na način da ako ostvare više od 400.000 kn dohotka prelaze u obveznike poreza na dobit i moraju voditi knjige kao i firme. Kažem "oštećeni" pod navodnicima jer to i nemora biti tako loše. Za detalje pročitajte dva članka od oboje69. Međutim 400.000 kn dohotka je sasvim pristojna granica zarade protiv koje ne bih imao ništa protiv;)) Mislim da bi za početak bilo dobro otvoriti obrt pod uvjetom da vam sadašnji poslodavac odmah postane prvi i najvažniji klijent jer mi je jasno da ne možete samo tako dati otkaz i živjeti bez prihoda nekoliko mjeseci. Argument koji bi vam mogao pomoći je svakako ušteda koju bi poslodavac imao. Vidjeli ste koliko je radnik u stvari skup radi doprinosa, a pogotovo još kad mu se želi isplatiti pristojna plaća a ne minimalac. Mislim da bi poslodavac bez problema mogao plaćati i manje, a da vi u neto iznosu dobijete više. Osim toga sada ste slobodni raditi i za druge i tako dodatno zaraditi. Šećer na kraju – možete se i ubaciti u obveznike PDV-a i tako si odbijati PDV za kupljena računala, materijalne troškove (telefon, fax, papiri, uredski materijal) i sve ostale troškove koje imate za obavljanje svog posla. Vašem poslodavcu PDV je ionako neutralan jer pretpostavljam da je on u sustavu PDV (osim ako nije banka ili osiguravajuća kuća).
Protuargument ovakvom poslovanju bi bio da se jedna osoba može bolje i kvalitetnije posvetiti jednom jedinom klijentu (poslodavcu) nego ako isti posao radi za više njih.
Preuzeto sa : http://novac.blog.hr/
Sta Vi mislite o ovome?
[Ovu poruku je menjao drdrksa dana 07.10.2005. u 19:31 GMT+1]