Citat:
Da bi dobio u stampi ono sto vidis na ekranu, treba ti kompletno zaokruzen sistem sa kalibracijama monitora, filma, ploca, otisaka... Ja licno ne poznajem stampare koji sve to imaju (ta oprema nije bas jeftina), mozda par najvecih u zemlji. Slazem se da je iskustvo tu najvaznije, a vredi probati i sa ton kartama, pa pickerom uzeti sastav boje i proveriti ga u ton karti
Ma kakvi. Da bi ti ekran pokazivao nešto što približnije matematičkim vrijednostima boja, potreban ti je profi monitor kalibriran fotospektrometrom i tonalnom fotospektrometarskom kartom kakve se obično dobiju uz fotospektrometre - što novijom, jer se boje otiska vremenom mijenjaju.
Da bi izlaz na film ili CTP ploču dobio što identičniji matematičkim vrijednostima boja, potrebno je da izlazni uređaj bude ispravno lineariziran (to znači da se mjerenjima ploča pri izlazu podešava uređaj da rasterske vrijednosti na pločama što više odgovaraju ulaznima tj. npr. da % izlaznog rastera bude što sličniji % ulaznog), da se pri osvjetljavanju održavaju idealni uvjeti (pravilna mješavina kemije, temperatura okoline, temperatura kemije, da osvjetljivač bude što redovnije čišćen itd.). Uređaji koji to mjere na pločama nisu toliko skupi, ali je problem što se to u tiskarama ne radi a pijani strojari tiskaju od oka.
Dalje. Da bi se tako što bolje podešena ploča otisnula što bolje, idealno bi bilo da tiskara uvede color management i sistemom probnog tiska na različitim vrstama papira mjeri izlaz i izrađuje vlastite kolor profile koji bi se koristili za različite vrste tiska, linijature, vrste i debljine papira itd. Da bi to uopće koristili bilo bi potrebno kao prvo kontrolirati temperaturu i vlagu u radnom okolišu kako bi ove bile što stabilnije, a nakon toga i zaposliti čovjeka na izradi njihovih vlastitih kolor profila te hitlerski utjerivati radne uvjete i tehničku disciplinu radnog procesa. Naravno da se u tom slučaju i povremeno odvozi koja kontrolna tura da se odstupanja nastala radom vrate na nominalne vrijednosti i sistem drži u što boljem stanju.
Znači stroj bi se namjestio na nekakav defaultni nanos, a color management i specijalni profili bi se brinuli da se na ploči reguliraju nanosi. Pa bi se takvom regulacijom iz istog fajla uporabom različitih kolor profila (ne embeddanih u file kao što to većina ljudi u pripremi krivo radi pa embedda nekakve Photoshopove defaultne profile u TIFF-ove ili PS/PDf dokumente - to je krivo) pri osvjetljavanju osvjetljavale ploče za 120gr kunstdruck s jednim profilom, za 75g offsettni s drugim, a nijanse bi u tisku bile maltene identične - razlika je u bjelini papira - jer bi kolor profili a ne pijani strojari podešavali nanos boje. I nanos se boje ne bi podešavao kompletan kako se podešava na stroju po višer zonama, već za svaki rasterski % individualno kako bi se i mjerilo probnim tiskom pri izradi profila.
Sve to kao takvo ne iziskuje neke velike novce, ali iziskuje želju i brigu da se to uradi, kvalitetno i konzistentno održavane strojeve, želju da se proizvodi što većom kvalitetom, znanje i planiranje. A toga u našim tiskarama 99,9% nema. Svaki k***c bi tiskao za skupe pare, a sve rade odoka i baš ih briga.
Za takav color management se trebaju izrađivati takozvani Extended kolor profili, a svaki od njih iziskuje između 180 - 1800 fotospektrometarskih očitanja, ovisno o preciznosti koja se želi postići.
Kad se u svojoj bahatosti trgnu tj, kad ih vrijeme i novi načini proizvodnje počnu žderati, uskoro će u svakoj boljoj tiskari raditi čovjek zaposlen samo na colour managementu, ali do onda rade tako kako rade.
Tisak je nauka bazirana na matematici, fizici i u novije doba informatici, a ne banana business za svakog tko je ČUJA DA BI ŠTANPOM MOGO ZARADTI, E JER ĆE ROĐO NAMISTIT POSO! A ŠTOBONAJ IZ PRIPREME NEK' KALIBROTOR MONTORA AJDE KUPMU SAMSUNGA TAJ JE PROFI A JEVTIN!
A što bi tiskare time dobile? Stalne stranke koje bi bile zadovoljne, brzu proizvodnju jer se proizvodi po najužem standardu i tek se tada može sve automatizirati, manje povrate loše otisnute robe, manja bacanja papira dok pijani Jozo podesi stroj, identičnost otiska cijele tiraže od 5. do 55555.-og otiska, manje utroške boje... VEĆE PROFITE, BRŽU I UČINKOVITIJU PROIZVODNJU.
Ali oni to u svojoj zastarjelosti, neinformiranosti, neznanju i nebrizi nisu u stanju percipirati, već to vide kao neki apstraktan, turbo-skupi zahvat bez potrebe. Da, kako ne...
'When the going gets tough, the tough order in.'
kalibracija boja
