Ovde se stalno preplicu dve teme, pa hajde da se dogovorimo i organizujemo

:
Kao prvo, ima li ovde na temi uopste nekoga ko se zalaze da igraonice rade sa nelegalnim (nelicenciranim, piratskim, ...) softverom? Pitanje potrebe da softver bude placen, a u ovom slucaju jos manje kontroverzno pitanje potrebe da oni koji od tog softvera zaradjuju posteno plate, reseno je maltene sveopstim 100% prihvatanjem da sve firme (sto znaci i igraonice) treba da imaju sav softver legalan. To je valjda jasno u svacijem etickom sistemu. Mislim, malo malo pa se neko javi i "bori se protiv pirata" iako to sustinski i nije predmet rasprave.
Dva su osnovna pitanja:
- Da li igraonice mogu ikako da postoje legalno bez krsenja licencnih prava?
- Ako da, onda kako, ko to jemci i gde to pise (zakon, uredba) ?
Citat:
Ivan Dimkovic: @salec - rezon je dobar, ali ipak mislim da ovo nece paliti.
Sa ovom konstrukcijom bi ti mogao da iznajmljujes "Namestenu sobu sa TV-om, plejerom i video kasetama, najam na sat" - a u sobi se sasvim slucajno nalaze video kasete sa najnovijim filmovima (koje si ti sasvim legalno platio), i ti, de facto, imas bioskop koji se u stvari zove "soba sa hi-fi opremom na iznajmljivanje"
Verujem da bi industrija filma na ovo vrlo blagonaklono gleadala
Siguran sam da tako nesto postoji, na primer u luksuznijim hotelima, ali svakako nije konkurencija bioskopima - cena je neisplativo visoka da bi to neko iznajmio samo da bi gledao film. No, nigde ne postoji zakon koji odredjuje minimalnu cenu iznajmljivanja sobe. Ono sto sam napisao je bio samo primer. Stvar je u tome da ne postoji jasna granica izmedju privatnog, zatvorenog i javnog prikazivanja. To je nesto sto bi na primer porota naknadno odlucila na osnovu svog osecaja "koliko mnogo je puno". Uvek postoji neka forma koja zaobilazi zabranu, kad god nemas vrlo jasno definisane granice.
Da budem iskren, samo sam parafrazirao model prostitucije koji je nekad postojao u Japanu i nekim drugim drzavama, "privremeni brak" (koji je dospeo cak i u operu "Madam Baterflaj"), a koji je bio jasno zaobilazenje propisa o potpunoj zabrani prostitucije. Danas je na primer fiktivni (ustvari, pravno sasvim realni, ali privatno i intimno najcesce nepostojeci) privremeni brak sredstvo za protivpravno dobijanje boravisne i radne dozvole u nekim zemljama, a suzbijanje te pojave je vrlo tesko upravo zato sto ne postoje jasne granice u tome kakav brak je "pravi".
E pa, jasne granice ne postoje ni u slucaju pustanja nekog drugog da koristi tvoj racunar. Cinjenica je da u igraonici ti ne placas za konkretnu igru koju ces igrati, nego za "seat", a mozes da igras ono sto je instalirano, pola sta jedno, pola sata drugo, ili kako ti god drago. Mozes i da ne igras nista nego da npr. otvoris Notepad i pises sors nekog programa ili sastav za domaci zadatak, niko ti ne brani. Ti placas sat vremena koriscenja racunara ("racunarske ucionice"

) i to je to.
Samo jos jedan mali rant na temu licenciranja po principu "dodjes mi" i gestapoidnog guranja nosa u nacin upotrebe legalno kupljene kopije autorskog dela po trzisnoj ceni:
Po logici koja je nametnuta, ako bi je primenili principijelno, biblioteke ne bi smele da dozvoljavaju ljudima da citaju knjige (jer ih nisu oni kupili) ni u citaonici biblioteke, a kamoli da ih nose napolje, mislim intelektualna svojina je intelektualna svojina! Ti ljudi bi kupili knjige da bi ih citali kad ne bi postojale biblioteke, a ovako su pisac i izdavac na gubitku ... Ustvari, ma ko je uopste dozvolio te biblioteke ?!
Ne, bez sale, da nisu tradicionalno postojale i da nisu smatrane za "hramove kulture", danas bi sigurno bile zabranjene zakonom jer one rade sa knjigama upravo ono sto je zabranjeno (ako je zabranjeno) videotekama ili igraonicama. Pri tome, biblioteke ne moraju da placaju knjige po visoj ceni od trzisne niti posebna "prava rentiranja". Cak primaju i donacije knjiga i niko ih ne ganja zbog toga. Clan biblioteke ne placa naknadu prorporcionalnu ceni knjige koju je uzeo da cita.
Filmska, muzicka i softverska industrija su ocigledno i jasno prestupili preko granice prethodno uobicajenih prava, verovatno zahvaljujuci pritisku svoje novcane moci na politiku. No, da ne zapocinjemo jos jedan flamewar oko toga ...