Slobodan Miskovic
Član broj: 4967 Poruke: 5814 *.dialup.neobee.net.
|
U cunamiju nestala i porodica iz SCG
30. decembar 2004.| Izvor: B92
Njujork, Bangkok, Beograd -- Broj žrtava cunamija dostigao je 123.000 i i dalje raste, javlja TV SKY. Među nestalima je i troje državljanja SCG.
Na Tajlandu je nestala tročlana porodica iz SCG, o kojoj porodica tri dana nema nikakve informacije. Nestali su Nina Ilić, Vladan Urumović i njihov petogodišnji sin Aleksandar Ilić-Urumović. Svo troje su državljani SCG i Švedske, a nestali su u mestu Kao Lak (Chao Lak). Porodica je u Tajland ušla sa švedskim pasošima.
Petogodišnji Aleksandar i njegovi roditelji Nina Ilić i Vladan Urumović otputovali su prošle nedelje na odmor u Kao Lak na Tajladanu i od tada nema nikakvih informacija o njima. Porodica Ilić–Urumović živi u Stokholmu i ima dvojno državljanstvo, švedsko i SCG. Marijana Ilić, Ninina sestra, pokušava da sazna šta sa njima dogodilo: "Još uvek ne mogu da shvatim, da li su živi, da li su mrtvi, da li su nestali, da li su zagubljeni, još uvek ništa ne znam o njima".
Marijana kaže da je ne postoji sajt ili organizacija koju nije kontakirala u poslednjih nekoliko dana. I od Ministarstva inostranih poslova SCG i od švedskog dobila je isti odgovor, kada nešto budu saznali javiće: "Pokušala sam da stupim u kontakt čak i sa nekim ljudima koji tamo žive, na Tajlandu. Jedna mi je devojka pomogla, stavila je sliku sestrinog sina na sajt i napisala tekst. Čeka odgovor".
Marija Perišić, njen brat i nekoliko prijatelja otputovalo je na Tajland, da Novu Godinu dočekaju na čuvenom Pi Pi ostrvu. Tog jutra iznajmili su brodić sa vodičem i krenuli na ronjenje. Kada je naišao prvi talas uspeli su da ostanu u brodu, ali već drugi udar razbio je barku. Svi su požurili ka ostrvu i počeli da se veru po oštrim liticama priča Marija: "Nas devetoro je bilo na tim liticama, kada je treći talas krenuo da nadolazi. Mi smo i dalje mislili da smo sigurni, međutim onda je voda krenula da nadolazi sve više i mi smo pokušali da se grčevito uhvatimo za to kamenje. Voda je krenula da nas tumba i baca po liticama".
Marija Perišić, koja se trenutno živi u Pekingu, kaže za B92 da su ona i njeni prijatelji skoro dva dana bili bez hrane i vode. Spas su bila dva kokosa: "Mi smo opopili to kokosovo mleko i jeli plod, da bi nas koliko-toliko povratilo i to nam je dosta pomoglo. Nakon toga smo pronašli vodu koja je kapala sa litica, gde je korenje od drveća i zemlja. To je bilo jedino što smo našli".
Shvativši da niko ne zna gde se nalaze i da će ih spasilačke ekipe tražiti danima, brodolomnici su odlučili da sami pronađu pomoć. Marijin brat je zaplivao ka otvorenom moru, gde ga je pronašao spasilački brod: "Taj se osećaj ne da opisati, kada smo ugledali konačno taj brod. Ja sam u toj situaciji posebno bila pogođena, jer je moj brat isplivao na otvoreno more. Mi smo takođe doživeli još jedan šok kada smo se popeli u čamac i kada su nam svi rekli da Pi Pi ostrvo više ne postoji".
Zaraze pogubnije od cunamija
Predstavnici Svetske zdravstvene organizacije upozoravaju da bi zaraze mogle da budu smrtonosne koliko i cunami. Epidemiolozi navode da se mogu očekivati epidemije kolere, dizenterije i trbušnog tifusa, a broj stradalih u jednoj od najvećih prirodnih katastrofa u modernoj istoriji svakodnevo se povećava. Iz SZO upozoravaju da bi dosadašnji bilanas žrtava mogao biti tek početak. Šef Kriznog štaba SZO Dejvid Nabaro navodi da bi zaraze mnogle da odnesu na hiljade života, gotovo isto toliko koliko je odneo i cunami. "U ovakim situacijama najviše nas zabrinjava pojava crevnih bolesti zbog nedostka čiste pijaće vode ili zbog zagađenja životne stredine otpacima i kanalizacijom. Zbog toga je naša najveća briga da što pre dostavimo hlor i druga sredstava za prečišćavanje vode. UNICEF, u saradnji s Crvenim krstom, već radi na tome", kaže Nabaro.
Epidemilog Mila Vučić Janković iz Instituta "Batut" kaže da su opravdana strahovanja SZO da broj žrtava može biti daleko veći. Ona navodi da se prvo može očekivati pojava kolere, koja se prenos zagađenom vodom. "Sledeći su rizici od dizenterije, trbušnog tifusa i zarazne žutice. Sve te bolesti imaju različito vreme inkubacije, kolera, na primer, ima veoma kratku inkubaciju, pa će prvo doći do izbijanja epidemije te bolesti, zatim do zaraznih proliva, enteropolitisa, a za dva do pet dana dolazi i do širenja zarazne dizenterije. Na kraju, posle 15 do 30 dana, dolazi i do širenja zarazne žutice", kaže ona.
Ujedinjene nacije procenjuju da trenutno pet miliona ljudi nema pristup sredstvima za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, odnosno nedostaju im voda za piće, hrana ili osnovna sredstva za higijenu. Agencije UN, među kojima i SZO, nastoje da što brže sačine listu osnovnih sredstava, kako bi je što pre dostavile zemljama koje upućuju humanitarnu pomoć ugroženim područjima.
40 tona pomoći za ugrožene
Vlada Srbije obezbedila je 40 tona humanitarne pomoći u lekovima, hrani i odeći za žrtve katastrofalnog zemljotresa i cunamija u jugoistočnoj Aziji. Vlada je organizovala i prevoz, kako bi pomoć stigla do ugroženih zemalja, saopšteno je iz Vlade.
|