Kako se pali lampica
Biljana, Filip i Danka upravo su se doselili u zemlju Zed. Svakome od njih potrebne su telefonske usluge. Od telefonske kompanije dobili su informacije o dve različite ponude koje kompanija nudi.
Moraju da plate fiksnu mesečnu pretplatu i imaju izbor različitih cena za svaki minut razgovora. Te cene zavise od vremenskog perioda u toku dana ili noći kad koriste telefon i od platne ponude za koju su se opredelili. Obe ponude uključuju i vreme besplatnih telefonskih razgovora.
Bojana razgovara manje od dva sata mesečno. Koja bi ponuda za nju bila povoljnija?
Posle pažljivog iščitavanja ponuda, Aleksandar je procenio da je za Bojanu jeftinija varijanta „plan B”. Ali je sada morao da objasni zbog čega bi Bojani savetovao baš taj plan, imajući naravno u vidu i mesečnu pretplatu i besplatne minute.
Zmije i žitarice
Posle toga je Aleksandra čekala sledeća pitalica: „Zajednicu čine miševi, zmije i žitarice. Šta bi se desilo sa ovom zajednicom kad bi ljudi poubijali zmije?”
Petnaestogodišnjak razmišlja. Pita se da li bi to izazvalo manji rod žitarica. Nije baš siguran. Ostavlja to za kasnije, pa prelazi na drugu, za njega, lakšu „skrivalicu” iz međunarodnih TIMSS testova. Koji je od sledećih brojeva najbliži broju deset: 0,10; 9,99; 10,10; 10,90.
Gleda u svoju simpatiju Jovanu. Ona se preznojava. Želeo bi da joj pomogne, ali ne može. Ne samo zato što su dežurni u učionici veoma strogi, već i zbog toga što on i Jovana ne rešavaju iste probleme. Znao je da potpuno iste zadatke ima tek svaki 12 učenik u odeljenju, pošto je pripremljeno 12 svezaka sa različitim kombinacijama zadataka iz matematike i prirodnih nauka. Ukupno ima 194 zadataka iz matematike i 189 iz prirodnih nauka. Za svakog osmaka između 70 i 80 pitanja „skupljenih” u neku od 12 svezaka.
Stiže Aleksandar i do crteža džepnih lampi i tri načina kako se u njih mogu staviti dve baterije: da se dodiruju „plus” i „minus”; „minus” i „minus”; ili da se dodiruju „plus” i „ plus”. Pitanje glasi: da bi lampa normalno radila na koji se način moraju postaviti baterije?
Aleksandar treba da zaokruži jedan od četiri ponuđena odgovora. Četvrti odgovor sugeriše da nijedan od pomenuta tri načina stavljanja baterija nije dobar.
Ni ovaj zadatak, kao ni onaj sa brojevima nije za Aleksandra težak. Ne bi trebalo da zadaje glavobolju ni ostalim osmacima, jer pripada grupi zadataka koja „meri” nizak nivo znanja. Tako bar smatraju sastavljači testova. Prva dva gorenavedena pitanja su iz grupe takozvanog visokog nivoa znanja.
Zlatna sredina
TIMSS testiranje je organizovano u 45 zemalja sveta: Singapuru, Koreji, Hong Kongu, Tajpeju (Tajvan), Japanu, Belgiji, Holandiji, Estoniji, Mađarskoj, Maleziji, Letoniji, Ruskoj Federaciji, Slovačkoj, Australiji, SAD, Sloveniji, Švedskoj, Italiji, na Novom Zelandu, u Egiptu, Južnoj Africi, Bocvani... Testirani su učenici četvrtog i osmog razreda.
U Srbiji su na testiranje izašli samo osmaci. Njih 4.296 iz 149 škola u Srbiji bez Kosova. I po ostvarenim rezultatima zauzeli su, kako je „Politika” već objavila, takozvanu zlatnu sredinu. Mnogi stručnjaci kažu da to nije loše, s obzirom na to da su deca iz Srbije prvi put izašla na TIMSS testiranje i da su prethodno učila u veoma teškim uslovima, u ratnim vremenima, pod bombama i sankcijama.
Škole i odeljenja koja su obuhvaćena studijom TIMSS odredili su statističari Kanade i poseban program za izbor uzorka. Taj poseban program uradilo je Međunarodno udruženje za evaulaciju školskog uspeha (IEA), odnosno njegov centar za obradu podataka u Hamburgu. Prema tom programu je zapravo određeno i koji će učenik koju svesku s pitanjima dobiti na testiranju. A TIMSS je zapravo projekat Međunarodnog udruženja za evaulaciju školskog uspeha čije je sedište u Amsterdamu. Osim što su deca polagala pomenute testove, ona su, kao i njihovi nastavnici i direktori škola odgovarali na upitnike iz anketnih listića, pošto se valjanost školskih sistema ne može proceniti bez sagledavanja uslova života i rada, ekonomskih i socijalnih uslova u kojima odrastaju deca.
Cilj ovog istraživanja bio je sagledavanje uspešnosti nastave matematike i prirodnih nauka u četvrtom i osmom razredu obaveznog školovanja, kao i tumačenje postignuća u zavisnosti od kulturnog miljea, obrazovnih ciljeva, nastavnih planova i programa, nastavne prakse i institucionalne organizacije školstva. Ostvarivanje projekta u Srbiji je tehnički organizovao beogradski Institut za pedagoška istraživanja uz saglasnost republičkog Ministarstva prosvete i sporta.
Rezultati istraživanja još nisu kompletirani, niti u celosti sagledani. Prema prvim podacima upravo objavljenim, može se videti da su naša deca bolje rešila matematičke probleme od zadataka iz prirodnih nauka. Iz matematike su osvojila 477 poena, što je iznad međunarodnog proseka od 467 bodova.
Tako su đaci iz Srbije u pomenutoj oblasti zauzeli 24. mesto i bolji su od vršnjaka iz Bugarske, Rumunije, Norveške, Moldavije, Kipra, Makedonije, Libana, Jordana, Irana, Indonezije, Tunisa, Egipta, Bahreina, Palestine, Čilea, Maroka, Filipina, Bocvane, Saudijske Arabije, Gane i Južne Afrike. Lošiji su međutim od Jermena, Italijana, Slovenaca, Novozelanđana, Izraelaca, Škota, Šveđana, Litvanaca, Amerikanaca, Australijanaca, Slovaka, vršnjaka iz Ruske Federacije, Letonije, Malezije, Mađarske, Estonije, Holandije, Belgije, Japana, Tajpeja, Hong Konga, Koreje i Singapura.
Osmaci iz Singapura su prvaci na TIMSS-u, jer su prvo mesto osvojili i iz matematike i iz prirodnih nauka.
U vrhu rang-liste iz prirodnih nauka su Tajvan, Koreja, Hong Kong, Estonija, pa Japan. U kategoriji prirodnih nauka su naši osmaci zauzeli 28. mesto i sa osvojenih 468 poena ispod su međunarodnog proseka od 474 boda. Ispod njih na listi su Jermeni, Iranci, Makedonci, Kiprani, Bahreinci, Palestinci, Egipćani, Indonežani, Čileanci, Tunišani, učenici iz Saudijske Arabije, Maroka, Libana, Filipina, Bocvane, Gane i Južne Afrike. Mađari su zauzeli sedmo mesto, Šveđani – 11, Slovenci – 12, Slovaci – 15, Belgijanci – 16, a recimo Škoti – 19, dok su Norvežani iz prirodnih nauka osvojili 21. mesto.
Aleksandra Brkić