Vec je razmatran polozaj informaticara na nasim prostorima, odnosno firmi i pojedinaca koje se bave razvojem softvera, njihovom polozaju i odnosu prema njima. Imam konkretan primjer. Upoznao sam momka koji je napravio testnu aplikaciju za aerodrom. Aplikacija je bila ekspertni sistem koji se bavio problemom smjestaja a njenom primjenom na aerodromu usteda bi bila ogromna. Nazalost, zbog nedostatka novca nije bilo mogucnosti da proda tu aplikaciju (treba napomenuti da trazena suma nije bila prevelika). Pretpostavljam da ce aerodrom kad tad biti u situaciji da mora uloziti u informacione sisteme, a da li ce tada imati jeftinije domace rjesenje ili ce kupovati od stranih softverskih firmi, ostaje da se vidi. Koliko je za veliku firmu korisno da razvija rjesenja unutar kuce, a sta su mane i prednosti kupljenih rjesenja?
Svjedoci smo problema sa nasim mentalitetom i navikama, bar sto se tice IT-a i koliko je tesko uvoditi nesto novo kao npr. automatizaciju poslovanja.
Po mom skromnom misljenju, u nekim situacijama kada je za firmu potrebno da unaprijedi poslovanje, pa cak i ako ima sopstveni IT sektor, isplatnije je da angazuje firmu “sa strane”. Ukoliko bi taj posao radili zaposleni, imali bi puno veci pritisak kako nove stvari treba da izgledaju a sami bi imali manji autoritet kod korisnika aplikacija da nove stvari sprovedu. Opet, kada firma kupuje softver, to moze dovesti do druge strane medalje, sto se tice dodatnih zahtjeva koji se ticu razvoja rjesenja, gdje se firma moze ucjenjivati i iznudjivati ekstra novac posto ne moze racunati na sudsku zastitu.
Sta je ono sto bi dovelo do ispravne odluke?