Međutim, u mnogim zemljama sveta pojavljuje se nedostatak kvalitetne i higijenski ispravne vode za piće, pa stanovništvo, pogotovu u najrazvijenijim zemljama, za piće upotrebljava flaširanu vodu. Takva voda se već dugo prodaje i kod nas, pa je sve više i proizvođača i tipova flaširanih voda.
U svetu se flaširane vode dele na dve osnovne grupe:
- stone vode za piće (table) i
- prečišćene vode (purified),
Posebnu grupu čine takozvane prirodne mineralne vode koje se upotrebljavaju za piće. Prirodna mineralna voda sadrži minerale i oligoelemente i druge sastojke koji deluju povoljno na organizam.
Četiri grupe voda
Kao i svuda u svetu i mi imamo Pravilnik o kvalitetu mineralnih voda (Sl. list SRJ 45/93) po kojem se sadržaj minerala računa po suvom ostatku na 180° S. Ova voda svrstana je u četiri grupe.
- Prva je prirodno vrlo slaba mineralna voda kod koje sadržaj mineralnih soli nije veći od 50 miligrama po litru.
- Druga je slabomineralna voda kod koje mineralne soli ne prelaze 500 mg/l.
- Trećom, inače, prirodnom mineralnom vodom se smatra ona kod koje je sadržaj mineralnih soli između 500 i 1500 mg/l,
- U četvrtu grupu prirodno mineralnih voda spadaju one kod kojih je sadržaj minerala veći od 1500 mg/l.
U prirodnim mineralnim vodama se gotovo uvek nalazi i ugljen-dioksid, gas koji je u njoj rastvoren. Izvori mineralne vode bez njega su retki. Kada ga u vodi ima, kažemo da je gazirana. Mineralna voda može da bude prirodno gazirana ali i da se gazira prilikom flaširanja. Slično soda-vodi i njoj može da se doda ugljen-dioksid koji nije poreklom sa izvorišta.
Agresivan gas
Zahvaljujući svom hemijskom sastavu, prirodne mineralne vode mogu da se koriste za piće radi osveženja ili za nadoknadu minerala i oligoelemenata neophodnih za normalno funkcionisanje organizma. U mnogim slučajevima se koriste i za lečenje.
Treba znati da organizam 80–90 odsto potrebnih mineralnih materija dobija iz hrane, a ostatak (10–20 odsto) iz vode.
Za svakodnevnu upotrebu se preporučuju negazirane slabomineralne vode. Gazirane mineralne vode, pogotovo one sa visokim sadržajem ugljen-dioksida, ne preporučuju se za svakodnevnu upotrebu, jer je CO2 vrlo agresivan gas koji može da ugrozi zdravlje onih koji takvu vodu stalno piju i u velikim količinama.
Mineralne vode sa niskim sadržajem bikarbonata i natrijuma preporučuju se za preventivnu svakodnevnu upotrebu osobama sa povišenim krvnim pritiskom, a bubrežnim bolesnicima se za prevenciju i lečenje preporučuju vode s niskim sadržajem minerala.
Višak kalijuma – stres za bubrege
Hemijski elementi sadržani u mineralnoj vodi najčešće se nalaze u obliku soli rastvorenih u obliku jona. Njihovo dejstvo na organizam je različito. U našim mineralnim vodama čest je:
- Kalcijum i osnovni je element za izgradnju kostiju i zuba i njegove koncentracije kreću se od 10 do 520 mg/l.
- Magnezijum se često javlja kao sulfat, i u organizmu deluje kao laksativ, pa treba izbegavati vode koje ga mnogo imaju. Vode sa puno magnezijuma ne treba davati maloj deci. Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak izaziva stres bubrega, pa i prekid njihovog rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba koristiti vodu koja ga ima više od 12 mg/l.
- Natrijum je esencijalni element zdravlja i funkcionisanja organizma, ali u svakodnevnoj upotrebi u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo je da ga bude i ispod 50 mg/l. Ovo stoga što su osobe sa povišenim pritiskom i srčanim tegobama kao i deca sa neformiranim bubrezima osetljivi na njegovu povećanu koncentraciju. Voda za svakodnevnu upotrebu ne bi trebalo da sadrži više od 30 mg/l sulfata, a za malu decu ne više od 15 mg/l.
- Nitrati i nitriti su zagađujuće materije i u flaširanoj vodi ne bi trebalo da ih bude. Za spravljanje hrane za bebe sme da se koristi samo voda bez nitrita. Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbegla fluoroza zuba i drugi neželjeni efekti.
Jedna od hemijskih karakteristika koja označava kiselost ili baznost vode je pH faktor. Njegove normalne vrednosti se kreću od 6 do 8, a ako imaju dodat ugljen-dioksid, njegov nivo se spušta i do 4,5. Takva voda može da izazove rastvaranje minerala zuba.
Ako se znaju ovi parametri, pri odabiru flaširanih voda koje će se koristiti u domaćinstvu treba voditi računa o starosti i zdravstvenom stanju svih ukućana, a posebno beba.
Voda koja se upotrebljava za spravljanje hrane za bebe treba da bude sa niskim sadržajem minerala i obavezno mora da se prokuva.
Otvorene boce sa vodom u frižideru ne treba držati duže od 36 sati.
Zvonko Anđelković