Citat:
thranduil:
Ne, kada se radi o TT sistemu zastite, sto je ovde slucaj, neutralni provodnik (nula) i zastitni provodnik (uzemljenje) ostaju galvanski razdvojeni, a korisnik je duzan da obezbedi zastitno uzemljenje. 2 oma moze biti nemoguce na nekim mestima u zavisnosti od otpornosti tla tako da ni taj uslov nije tacan i zato sluzi zastitni uredjaj diferencijalne struje, ZUDS, (popularna FID sklopka kod nas) koji omogucava zastitu i u tom slucaju.
Napisao sam, u RO u kući a ne na mestu gde je vazdušni vod povezan na orman sa brojilom.
Dakle, do ormana, gde je brojilo, stiže četvorožilni kabl (3 faze + Nula). Elektrodistribucija zahteva lokalno uzemljenje i stručni nalaz (atest) pre nego što pusti napon.
Šta se ovde dešava: Ovo uzemljenje na mestu brojila služi da stabilizuje potencijal dolazne nule iz mreže (tzv. ponovljeno uzemljenje). Distribucija postavlja glavne osigurače i brojilo, i za njih se priča tu završava. Do ove tačke, mreža je u čistom TN-C sistemu (Nula i zaštita su u jednoj, zajedničkoj žili – PEN).
Korisnik od brojila do kuće vuče ponovo četvorožilni kabl (3 faze + Nula). To je potpuno regularno. Taj provodnik nule i dalje ima ulogu PEN provodnika (zajednička nula i uzemljenje).
Kada taj četvorožilni kabl uđe u kućni razvodni orman, tu se radi novo, nezavisno lokalno uzemljenje (npr. temeljni uzemljivač ili sonde).
I sada dolazimo do ključnog mesta, spajanje nule i zemlje u kućnom ormanu.
Zakonitost i prelazak sistema: Na glavnoj sabirnici kućnog ormana, spajanjem dolazne nule (sa brojila) i novog kućnog uzemljenja, vrši se takozvano „razdvajanje PEN provodnika”
Rezultat: U toj tački zvanično se prelazi iz TN-C sistema (4 žice) u TN-S sistem (5 žica: 3 faze, radna nula i čisto uzemljenje). Od te sabirnice pa nadalje kroz kuću, nula (N) i uzemljenje (PE) idu potpuno odvojeno.
Što se tiče FID sklopki, u elektrotehnici vlada opasna zabluda: „Ugradićemo FID sklopku, pa otpor uzemljenja više nije bitan.” Ovo razmišljanje rešava samo polovinu problema, bezbednost ljudi, dok mrežnu elektroniku ostavlja na milost i nemilost hroničnoj bolesti savremenog doba: „prljavoj” mreži i višem harmonicima.
Živimo u eri impulsnih blokova napajanja (SMPS) koji se nalaze u apsolutno svakom uređaju: od jeftinih punjača, LED osvetljenja, računara, pa sve do inverterskih klima uređaja i veš mašina. Ovi uređaji nelinearno povlače struju i u mrežu ubacuju više harmonike (posebno 3., 5. i 7. harmonik).
Uzemljenje u 21. veku više ne služi samo da preko njega poteče struja kvara kada osigurač treba da iskoči u roku kraćem od 0,4 sekunde [Pravilnik o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona]. Ono je postalo funkcionalni drenažni sistem za elektromagnetno smeće.
Svaka moderna elektronika na svom ulazu ima ugrađene EMC (elektromagnetne) filtere sa kondenzatorima. Posao tih filtera jeste da sve visoke frekvencije i harmonike skrenu sa faze i nule i bezbedno ih evakuišu kroz zaštitni provodnik (PE) pravo u zemlju.
Da bi taj drenažni sistem radio, putanja ka zemlji mora imati nultu ili ekstremno nisku impedansu. Ako je uzemljenje loše, urađeno na „časnu reč” ili se oslanja samo na uzemljenje nule u dalekoj trafostanici (stari TN-C sistemi sa zajedničkim PEN provodnikom):
• Harmonici nemaju gde da odu i ostaju zarobljeni u radnom nultom provodniku, stvarajući tipično prljavu mrežu.
• Sva metalna kućišta uređaja u kući ili zgradi počinju da „plivaju” na opasnom visokofrekventnom potencijalu.
• Mreža postaje „zagušena”, a skupa elektronika otakazuje.
Eto toliko i nadam se da sam uspeo da razjasnim?