Ovako stoje stvari: to je mit.
Sedamdesetih je počelo Hi-Fi ludilo, kad su desetine i desetine proizvođača (USA, UK, Japan ..) , svaki za sebe krenuli putem konstrukcije najboljeg pojačala, sa što manje šuma, što manje distorzije ne bi li se dostigao što bolji rezultat.
Činjenica je bila da je sve to bilo jako, jako skupo a progres, onako, vidljiv, ali spor.
Šta ne zna neko ko to nije koristio?
Slušanje muzike ide od
- generatora muzike (gramofon,

, kasetofon, a kasnije CD, i naravno danas bluetooth)
- pojačala
- zvučnika
Počeću od pojačala:
1. Potenciometri su krčali. Ne odmah, naravno, ali posle par godina, uvuče se prašina, i/ili izliže se grafitni sloj preko kojeg prelazi klizač i onda, dok pojačavaš ono krči.
Kasnije su proizvođači dali akcent na hermetički zatvorenim potenciometrima ali evidentno je da problem postoji. Posebno su bili loši oni linearni, koji su bili izuelno najefektniji.
Na prosečnom pojačalu je bilo minimum tri potenciometara (snaga, bas, treble) a maksimum nije definisan.
2. Elektrolitski kondenzatori su se sušili, i stvarali čitav dijapazon problema.
3. Konektori su krčali.
4. Kablovi su pucali kod konektora, od savijanja.
Ređe, ali dešavalo se i "pravi" problemi kad crkne neki tranzistor ili tako nešto.
Onda su ranih devedesetih konstruisani audio čipovi TDA-xxxx (i slični) zbog kojih je nastalo masovno zatvaranje proizvodnih pogona.
Jer, te generacije čipova su već imale minimalne vrednosti šumova, izobličenja, distorzije. Bili su jeftini, i tek mnogo, mnogo skuplja oprema je mogla da parira.
Tako je praktično prestala hi-fi trka: Marantz, Techniks, Rotel, Kenwood i tako dalje i tako dalje. Neko je opstao, preorijentišući proizvodnju na neke druge segmenta, a neki su propali.
Gramofon, mit koji raste
Šatro idealan, pravi analogni zvuk, nemerljivog kvaliteta u odnosu na CD
Šio mi ga Đura. Možda, kad je ploča nova, ali već posle nekog vremena, počne da pucketa, krči, preskače kanale.
Čuvanje ploča bila je religija: nikako ne dodirnuti prstima, sve preko najlona, uvek u omotu. I opet se ogrebe.
Kvalitetan gramofon, sa rhunskom ručicom, zvučnicom i iglom koštao je kao bolji polovni auti. Vrhunski gramofoni - kao nov novcijat auto.
I opet je, na kraju krajeve - pucketalo.
Da ne pominjem da kad pustiš ploču, to brate, ide svojim redom, nema daljinski pa sad da preskočiš na drugu omiljenu pesmu. Slušaš redom i to je to.
Gramofon je toliko bio "dobar", da smo svi, pojavom CD promptno pobacali (ne bukvalno) gramofone i pokupovali CD.
Zvučnici
E, ovde nema laži i nema prevare. Prva i poslednja violina Hi-Fi sistema. I dan danas.
Džaba ti najbolje pojačalo, najbolji gramofon, ako si kupio jeftine zvučnike.
I na kraju, moj savet: kupi "obično" savremeno pojačalo umerene cene.
Sasvim će zadovoljiti sve hi-fi zahteve, i pri tome, naravno, nadmašiti performance pojačala iz 70-tih i 80-tih.
Ne štedi na zvučnicima. Dobri su i dalje skupi, koliko para daš, toliko ćeš kvalitetan zvuk da čuješ.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji