I u SAD postoji zakon koji zabranjuje distributerima (kablovske i optičke mreže) da budu vlasnici medija, ali to se lako zaobilazi formiranjem naizgled nepovezanih društava i firmi, tako da imaš KDS i televiziju koji imaju različite vlasnike na papiru, a suštini isti čovek ili ista grupa ljudi su u pozadini vlasnici svega.
Međutim, čak i u tom slučaju oni nemaju pravo da ograničavaju distributere ili im nameću različite cene. Jednostavno, za svakog distributera je kanal i li skup kanala po istoj ceni, a sam distributer će proceniti da li mu se to isplati.
Imali smo i u Srbiji neke provajdere koji su u ponudi imali i Sport klub i Arena kanale, međutim takvi su uglavnom kupljeni od strane Telekoma, tj. MTS-a.
U SAD je to počelo davno, još u vreme fiksne telefonije, sa onim "last mile" principom, gde je vlasnik broja takođe i vlasnik linije od lokalne centrale do kuće/stana, tako da može da bira provajdera od koga će kupiti uslugu, a provajderi sami nalaze načine kako će da dobace do te lokalne centrale - uglavnom funkcioniše tako što ATT ili neko drugi drži samo međugradske linije, a ne bakće se lokalnim mrežama, već to rade manje lokalne kompanije, kojima se plaća korišćenje resursa, tako da svi pružaoci usluga, tj. provajderi, imaju mogućnost da preko iste mreže nude pretplatnicima svoje usluge.
Da je to u samom početku urađeno kod nas sa kablovskim televizijama, ne bismo bili svedoci onih prizora sa stotinama kablova koji su razapeti vazdušnom linijom između solitera, potom okačeni na stubove rasvete ili stubove Elektrodistribucije.
Ali, državu to ovde nije zanimalo, pa tako nije državni Telekom bio prvi koji je uveo mobilnu telefoniju, a takođe nije bio prvi ni koji je počeo da pruža usluge kablovske distribucije TV kanala. Međutim, onog trenutka kad vlast ukapira značaj tih sistema, odnosno koliki procenat populacije, posebno u gradovima, prati TV kanale isključivo preko kablovskog sistema, daje se nalog državnom telekomunikacionom operateru da uđe u taj biznis, pa makar i kupovinom manjih kablovskih distributera čak i po nekoliko puta većoj ceni.
Dakle, to što je kod nas Telekom pokrenuo svoje TV (uglavnom sportske) kanale nije zbog nekog poslovnog interesa, nego iz sasvim drugih pobuda, jer oni kao kompanija mogu uspešno da posluju čak i da samo iznajmljuju infrastrukturu drugim distributerima, koji se onda ne bi bavili širenjem svoje kablovske/optičke mreže, nego bi mogli da se usmere samo na kreiranje sadržaja.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.