macolakg Dragoljub Aleksijevic Kragujevac
Član broj: 301424 Poruke: 3238 *.dynamic.isp.telekom.rs.
|
Nema na Čemu @Aca_punk.
Ispravio sam jednu pogrešnu reč u originalnom tekstu, koja mi je se nehotično "provukla". Ispravku sam "boldovao" i treba da je pogledaš da ne bi pogrešno učio.
Za početak je važno predznanje kako ne "ubiti" neku komponentu.
Osim maksimalnog napona i maksimalne struje, tu je i termika komponente kao jedan od najvažnijih faktora.
Mislim da će ti, posle priloženog teksta i podataka, biti značajno lakše da rukuješ elektronskim komponentama.
U principu taj grubi (ali potpuno, čak i profesionalno, prihvatljiv) račun uglavnom važi za sve elektronske komponente. I obično sve poluprovodničke komponente imaju navedene podatke o termalnoj otpornosti kristala ka kućištu a ponekad i otpornost slobodnog kućišta ka okolini (slučaj kad se komponenta koristi bez hladnjaka).
Kada iskoristiš te podatke i pravilno dimenzionišeš hlađenje (tu je čak prednost malo preterati sa opreznošću) i strujno-naponske paramete, teško da ćeš spaliti bilo koju poluprovodničku komponentu.
--------------------------------------------------
Kako odrediti termalnu otpornost nekog nepoznatog hladnjaka?
Uzmeš, jedan ili nekoliko, onih žičanih otpornika, koji su u metalnom kućištu, predviđeni da se zašrafe na hladnjak, namažeš im površinu termo pastom u tankom sloju i zašrafiš na hladnjak koji testiraš.
Potom onu slobodnu stranu otpornika, koja nije u kontaktu sa hladnjakom "obučeš" nekim termo izolatorom, na primer kamenom vunom i slično, pa preko toga staviš alu foliju (onu za sendviče).
Cilj je da se što bolje spreči (minimizuje) gubljenje toplote sa slobodne strane otpornika i da se i ono što je prošlo kroz kamenu vunu reflektuje nazad od al folije ka hladnjaku.
Tako ćeš obezbediti da ti najveći deo toplote tog otpornika završi u telu ispitivanog hladnjaka, a ne ode u prostor emisijom sa slobodne površine kućišta otpornika.
Merenje je krajnje jednostavno:
- staviš taj hladnjak, sa nakačenim otpornikom, u uslove ambijenta u kojima će ubuduće morati da radi (dakle: kutija uređaja, finalni položaj hladnjaka u prostoru i td...),
- potom iz nekog DC napajanja dovedeš poznatu snagu na taj otpornik (lako je izračunati kao U x I),
- onda meriš temperaturu hladnjaka i čekaš nekih bar 30 minuta da se smiri, ili još duže, sve dok temperatura prestane da se menja.
Kad se temperatura smiri onda je:
(Thl_temperatura_hladnjaka - Tamb_temperatura_prostorije_u_kojoj_radiš_merenje) / P_uneta _snaga_u_hladnjak = Rth_termalna_otpornost_hladnjaka, izraženo u *C_W
Na primer, uneo si 50W i hladnjak se stabilizovao na 80*C, a prostorija ima npr. 25*C : (80*C - 25*C) / 50W = 1,1*C/W.
Tako možeš saznati performanse nepoznatih hladnjaka, sa ventilatorom ili bez njega.
Svakako, hladnjak koji je predviđen da radi sa ventilatorom na njemu treba meriti sa ventilatorom u nominalnom pogonu.
Naravno da se takvo merenje može i drugačije izvesti, odnosno izvor toplote može biti i neka elektronska komponenta, ali je cilj da se najveći deo unete toplote oslobodi kroz sam hladnjak, da bi merenje bilo korektno, ili istovremeno pratiti i temperaturu komponete na najpovoljnijem mestu.
Prava merenja su daleko složenija i nije ih baš lako izvesti jer se teško obezbeđuju odgovarajući uslovi.
Na primer, buši se mikro rupa kroz hladnjak (da ne degradira površinu za hlađenje), kroz koju je provučen termo par od vrlo tanke žice (da ne odvodi toplotu sa samog vrha termo para i tim pokvari tačnost merenja) i taj termo par je zapunktovan direktno na krilo koponente (da ima što bolji termalni kontakt sa objektom merenja), i tako te slične igranke...
Generalno, samo merenje temperature je jako jako teško tačno izvršiti (ma šta laici mislili o tome) jer se provlače velike greške u merenju iz mnogo razloga. To je tek posebna i čitava oblast za neku posebnu priču.
Međutim, ova improvizovana merenja mogu sasvim uspešno odraditi posao, posebno ako se malo pretera sa sposobnostima hlađenja (što nije problem troškova kod niskih serija uređaja, dok se već na visokim serijama štedi svaki miligram materijala).
Ono dodano što treba znati je da svakom hladnjaku termalna otpornost zavisi i od temperature koja je na njemu.
Sa porastom temperature Rth opada, odnosno topliji hladnjak hladi više i bolje i to nije linearno sa porastom temperature već naglije raste ta sposobnost, ali to ima svoje granice od kojih zavisi radni vek i "preživljavanje" komponente koja se hladi. Odnosno, ipak treba težiti nižim temperaturama poluprovodnika jer im je tako duži radni vek.
U svakom slučaju je najbolje finalno merenje izvršiti u najnepovoljnijim mogućim uslovima rada: najveća temperatura okoline, prljav hladnjak, prljavi otvori za hlađenje, nečim prekriven uređaj i slično tome.
Tako se dobija najbolja pouzdanost rada uređaja.
Na primer, mnogima su stradali notebook računari jer su nehotično približili ili prislonili izduvni otvor njihovog ventilatora blizu neke prepreke, koja je sprečila dovoljno hlađenje (jer konstruktori nisu izračunali uslove hlađenja za korišćenje notebook-a na krevetu na primer, nego za rad na ravnom i glatkom stolu, bez ćebastih predmeta ispod i sa distancom od podloge koju određuju one malene stopice dole)...
Pozz
|