Citat:
RoRa:
Citat:
Citat:
Nika Matejic:
Jel' se sećate da je krajem 90-ih pod Slobom i pod bombardovanjima, sankcijama, ratovima, pod milionom izbeglica, pritiscima celog sveta ... nivo industrijske proizvodnje u Srbiji bio viši nego što je danas?
To znam i ponovio sam hiljadu puta na forumu. Sad, neki smatraju da će pekare, kladionice i apoteke da pokrenu ekonomiju.
Radila je Železara Smederevo tako da Matković, direktor Železare, ništa nije plaćao. Na isti način radila je i Trepča. Na isti način država nije plaćala ni žito ni šećernu repu itd. Cela privreda je nepovratno tonula da ne kažem umirala. Naredne vlasti, uključujući i današnje, samo zakivaju eksere u poklopce jednog po jednog mrtvačkog sanduka sa preduzećem koje je davno teško obolelo i umrlo.
Meni tvoji postovi liče na nekakvu kuknjavu i lelekanje, kao onu na sahranama. Dođeš, nabacaš par teza, kojima se jedva nazire smisao, pustiš suzu i odeš. Ni reči o uzrocima, o ambijentu u kome se sve dešava, o sinergiji stotina faktora koji utiču na neku pojavu. Kome to Matković nije plaćao i šta nije plaćao? Šta to dokazuje? Kome to država nije plaćala žito? Ne kažem da jeste, nego samo pitam, jer je to na sasvim drugom kraju štapa. Ako u čitavoj privredi dođe do takve nelikvidnosti, da niko nikom ništa ne plaća, zašto bi moja dugovanja bila višeg prioriteta od tvojih? Ovde se otvaraju neka pitanja, a ono najvažnije bi bilo: da li smo za državni intervencionizam ili liberalizam? Međutim, to stvara dodatne probleme: gde je taj liberalizam danas u praksi? Evo da i ja nabacam par teza, tj. pitanja:
1. francuski proizvođači automobila bi pukli da ih država ne pomaže, a ni mnogih drugih u svetu danas ne bi bilo da ih država nije pomogla;
2. nedavno su se nemci pobunili, jer bi čuvena firma za proizvodnju alata mogla da pređe u kineske ruke(ne znam da li se i desilo);
3. koliko poreskog novca, novca svojih građana je usa upumpala u privatne banke, jer su suviše velike da bi propale?
Kako to da su građani ove zemlje decenijama, kako tako nešto radili, gradili i stvarali, a da to danas "ne valja", pa bi sve trebalo rasprodati i srušiti. A ako slučajno i pretekne, trebalo bi ga prodati po bagatelnoj ceni, jer eto mi, tj. država nije dobar upravljač. Ovi Norvežani su baš glupi, umesto da lepo prodaju svoju telekomunikacionu kompaniju za neku siću, a zatim da to lepo krckaju, oni budale se još i šire i otvaraju takve kompanije u Srbiji. Nemci su još zanimljiviji, dođu u Srbiju, da bi nam pomogli(zar ima još onih koji u to sumnjaju), pa kupuju naše firme i otvaraju svoje, ali kad dođe Kinez sa svojim kapitalom u Nemačku, onda važe neka druga pravila: kuku lele, kupiće nam Kinezi najjaču firmu. Neće Nemac da ga neko pomaže, on samo hoće nesebično da pomaže drugima. Što se tiče železare, vidimo da je procvetala posle pomenutog Matkovića(koga uzgred budi rečeno uopšte ne gotivim): promene vlasnika, razna eksperimentisanja sa menadžmentom i na kraju balade ništa, nula. U stvari, svi samo dođu i prođu, država im oprosti dugove, novi vlasnici pokupe kajmak i vrate je nazad sa istim ili još većim dugovima. Onda dođe novi menadžment koji za dve, tri godine namakne masne bonuse i plate i naravno ode. Ali oni nisu problem, jer oni nisu "Matković". Od svega toga, radnici dobiju mrvice, a država tj. građani nove dugove.
Sad bih da se malo osvrnem na banke, pomenute na prethodnoj strani. U čemu je razlika između Miloševićevih ludačkih kamata na štednju i ovih danas, veoma povoljnih i niskih(bar je tako u reklamama) za kupovinu stanova, kola i drugih trajnih potrošnih dobara ili keš kredita? Nema neke suštinske razlike, jer je i jedno i drugo prevara, s tim da je ovo drugo mnogo opasnija. Odakle novac Dinkiću, da vraća štedne uloge kod Dafine i Jezde, ako kaže da novca iznetog devedetih nema nigde, tj. da nije pronađen? Čak i da to zanemarimo, zašto je vraćan taj novac? Ok, on je bio guverner i ministar finansija u to vreme i kao neko na vlasti, bio je dužan da vodi računa o interesu građana, jelte. Samo, da li se radi baš o tome? Ipak bih rekao, da je nešto drugo u pitanju: ovce možeš da ošišaš na neku foru jednom, ali drugi put malo teže. Moraš da budeš inventivan, slatkorečiv, da ispljuješ maksimalno prethodnika koji ih je ošišao, pa na kraju da bar deo toga vratiš. Onda ovcama ponudiš ugovor, mnogo lepši, ubaciš neke čudne reči u isti: libor, euribor, qr*c, palac i na kraju najvažnije: "u skladu sa poslovnom politikom banke". U početku sve ide lepo, svi zadovoljni, a naročito ovce, ali odjednom, ovca mora da radi tri puta više i da daje pet puta više mleka, mesa i vune, jer je to "u skladu sa poslovnom politikom banke". Svi zadovoljni, mada neka ovca tu i tamo umre(Milorad Mandić), trudeći se da zadovolji novog gazdu, ali to i nije neka velika šteta, jer oni koji bi trebalo da štite interese stada kažu da proizvodnja mleka, mesa i vune nikad nije bila veća, te da je život jedne ovce u tom smislu nebitan. Sećam se kao da je juče bilo, kako se u kampanju zaduživanja stanovništva uključuju i javne ličnosti, kao na primer Rambo Amadeus, a naročito se sećam još jednog guvernera(R.J.) koga danas zastupnici ove neviđene pljačke građana brane. Kažu, on je čak upozoravao građane da ne uzimaju te kredite, nije on kriv. Što bi se reklo, "šio mi ga Đura". To bi bilo nešto kao kada bi ministar policije upozoravao građane da se ne kreću određenim delovima grada, jer tu vladaju bande i ima mnogo ubistava, umesto da omogući slobodu kretanja što mu je i posao.
O "srpskim makroekonomskim semenkarima", na koje si se nadovezao iz mog prethodnog posta, o tome da će "pečenjare, vulkanizeri, autootpadi"(kako to kaže već pomenuti Rambo) ili pekare, apoteke i kladionice pokrenuti ekonomiju kako smatraju pomenuti, o tome drugi put.