Citat:
Ivan Dimkovic: @Odin D,
Kao sto Java rece, problem nije nekakav nedostatak stete tog "lecenja" vec nedostatak medicinski-relevantnog delovanja koji nekoga ko je zaista bolestan moze odvratiti od pravog lecenja.
Zbog toga mislim da je pametno prijaviti istu, pa nek drzava vidi sta ce. Sansa da nesto urade je mozda jednaka nuli, ali ko zna, mozda jednog dana nekome treba dobra cifra u rezultatima pa nesto i istraze.
Šta znači "nedostatak medicinski-relevatnog delovanja" za nekog pojedinca kada živimo u društvu u kome svako može slobodno da se satire od brlje, duvana, droga, pali se benzinom, bode se nesterilnim iglama, ubija se hranom, pliva gdje ima ajkula, ne ide po tetanus kad se ubode na rđav ekser, sjedi na ladnom betonu, stoji znojav na promaji, itd...?!
Takvima su život i zdravlje sto puta ugroženiji nego nekom ko je npr. alergičan na nešto, pa ide tamo negdje da se igra nekim magnetima.
I sad, ovi prvi mogu bez problema da bivstvuju bez "medicinski-relevantnog delovanja", a ovog drugog treba za rukicu pa gdje mi mislimo da treba.
Pa ne možeš ti ići pred svakim i jednom rukom mahati metlom ispred njega da se o nešto ne spotakne, a drugom rukom mu držati kišobran iznad glave da mu nešto ne padne na glavu.
"Medicinski-relevanto delovanje" niukom slučaju nije obavezujuće za bolesnika (osim možda ako u pitanju nije neko dijete ili mlađi maloljetnik u čije ime može (i obično) odlučuje neko drugi.
Sve o čemu treba (i može) da se diskutuje u okviru zakona je to da li je kupcu usluge (tj. pacijentu) formalno (dakle u nekom ugovoru - podrazumjevanom ili pojedinačnom, zavisi na kom principu je poslovanje zasnovano) obećan neki rezultat tretmana ili nije (obećan u smislu pomenutog ugovora, a ne u smislu tvrdnji u nekom članku u Trećem Oku ili pacijentovih nadanja ili očekivanja zasnovanih na rekla-kazala glasinama ili ko zna čemu).
Čak ne mora ni pojedinačno (pošto skoro niko, čak ni zvanična medicina, ne daje nikakve garancije ili obavezujuće prognoze za pojedinačan slučaj nego se frljaju postocima uspješnosti u nekom broju slučajevai sl., pa je na pacijentu da slobodno ocjeni hoće li ili neće) već se eventualna prijava može bazirati i na tome da li tretman procentualno na određenom broju pacijenata daje obećavajuće rezultate ako je
uopšte bilo nekog formalnog i obavezujućeg obećavanja (u šta čisto sumnjam).
Sve preko toga je zadiranje u ličnu slobodu.