Obicno se "glasovi u glavi" vezuju za mentalnu bolest. Medjutim, koliko je to zaista stvar vezana za mentalne bolesti?
Odlican eksperiment koga mozete preuzeti odavde: http://www.mrc-cbu.cam.ac.uk/people/matt.davis/sine-wave-speech/ pokazuje koliko je zapravo rastegljiv pojam percepcije govora i na impresivno jednostavan nacin pokazuje da je svako od nas u stanju da "cuje" glasove cak i tamo gde ih nema.
Otvorite ovu stranu i prvo poslusajte prvi audio clip.
Dobar deo subjekata u prvom clip-u ne prepoznaje nikakav govor.
Medjutim posle slusanja drugog clipa, svi prepoznaju govor!
U konkretnom slucaju, prvi clip je zaista nastao teskom transformacijom ljudskog govora. Medjutim, ljudi takodje posle sugestije "cuju" govor i tamo gde govor ne postoji, kao u cuvenom slucaju neverovatne "islamske satanisticke" lutke.
Gornji primeri pokazuju koliko je percepcija sveta oko nas podlozna subjektivnoj interpretaciji i sugestiji.
Ovaj fenomen je odavno poznat, primeri "satanistickijh poruka" u metal pesmama 80-tih su jedan od primera iz istorije. Samo ocekivanje da sum sadrzi govor moze uticati na percepciju. Ironicno, posle inicijalne senzacije su neki bendovi zaista poceli da ubacuju poruke iz marketinskih ralzoga, ali to je vec druga prica.
Ovaj fenomen je vec vise puta naucno obradjivan. Najpoznatiji eksperiment je tzv. "White Christmas Effect" iz 60-tih. Taj eksperiment je ponovljen 2001-ve godine sa daleko visim naucnim rigorom.
Rezultati su fantasticni:
More modern work inspired by the White Christmas experiment has been a bit more rigorous. In 2001, two Dutch psychologists took 47 students and told them to listen to some white noise. The students were told that the song White Christmas might be played quietly at some pointlucs, and they should press a button whenever they heard it. 14 of them pressed the button at least once (on average, three times each), although the song was never actually played. This implies that a substantial number of healthy people will hear something simply because they expect to hear it, even if what they are actually listening to sounds nothing like it.
Najbolji deo: od studenata se trazilo da pritisnu dugme kada cuju "White Christmas" u snimku suma. 14 studenata su u proseku pritisnuli dugme 3 puta. Fora je u tome da sum uopste nije sadrzao tu pesmu :-) Sam cin sugestije je ucinio da studenti "cuju" nesto sto uopste nije bilo pusteno.
Dakle, i savrseno zdravi ljudi mogu da cuju "glasove" - bez ikakve "pomoci" medikamenata ili mentalne bolesti.
Povecan nivo odredjenih neurotransmitera kao sto je, npr. dopamin mogu drasticno da "spuste" prag za percepciju govora, sto je verovatno rezultat povecane pobudjenosti nervnog sistema i privremenog pojacanja sinaptickih veza. Lekovi kao sto su neki tipovi antidepresiva kao sto je Venlafaxin ili netipicni narkoticki analgetici kao sto je Tramadol izazivaju povecanje koncentracije dopamina u CNS-u (primer "glasova" u glavi pacijenta na tramadolu: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1119276/ ili vizuelnih halucinacija na Venlafaksiinu: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2707121/).
Prag za halucinacije moze opasti i bez ikakvih medikamenata prostom deprivacijom sna.
Zapravo, postoje indicije da nedostatak sna izaziva povecanu pobudjenost nervnog sistema:
http://cercor.oxfordjournals.org/content/23/2/1
Human Cortical Excitability Increases with Time Awake
Prolonged wakefulness is associated not only with obvious changes in the way we feel and perform but also with well-known clinical effects, such as increased susceptibility to seizures, to hallucinations, and relief of depressive symptoms
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey